Splitski HNK do posljednjeg je mjesta ispunjen na komemoraciji za splitskog poduzetnika Juroslava Buljubašića Bulju koji je iznenada preminuo prošlog tjedna u 63. godini na Sardiniji. Kazalište je prepuno ljudi koji se žele oprostiti od ovoga po mnogome posebnog Splićanina.
Obitelj, kolege, prijatelji, poslovni partneri, političari, došli su se oprostiti od neobičnog poslovnjaka koji je svojim djelovanjem od sredine 80-ih godina obilježio splitsku, dalmatinsku i hrvatsku poduzetničku scenu.
- Želio je puno i stvorio je puno. Bio je čovjek nevjerojatne energije i ljubitelj hedonizma - kazala je u uvodu Nataša Bakotić, novinarka Slobodne o prijatelju iz mladosti s kojim je često surađivala.
Miroslav Ivić, dugogodišnji direktor ‘Slobodne Dalmacije‘ i prijatelj podsjetio je na Buljubašićevu biografiju nazvavši je filmskom.
- U poslu si uvijek bio ispred ostalih: dok su drugi još razmišljali o reorganizaciji socijalističkog uređenja, osnovao si privatnu tvrtku i osvojio tržište čudima tehnike, telefaksima i centralama. Dok su ostali sklanjali kapital usred rata ti si uložio i zadužio se kupivši brodove s kojima si spajao Hrvatsku sa svijetom te se uključio u obranu našeg grada.
Ulagao si u hotele dok su drugi sumnjali da će Split ikad biti turistički grad. Bavio si se zelenom energijom, bankom, štedionicom, uvijek inovativan. U svojoj Župi si obnavljao dok su mnogi bježali iz naše Zagore. A pored svega ostao si veseo, optimističan, pun smicalica, svjetski putnik i dobri duh našega grada - oprostio se Ivić.
Sportski novinar i dugogodišnji prijatelj Edo Pezzi ispričao je nekoliko od stotina anegdota s Juroslavom:
- Iznenenada je došao na Svjetsko prvenstvo u balunu u Japan i tražio da mu nabavim kartu. Nabavio sam mu dvije, a onda me odveo na ručak u najbolji restoran i priznao kako me časti jer je jednu kartu prodao - nasmijao je Pezzi okupljene.
Govorio je i bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić koji je Buljubašića nazvao genijalcem švicarskog tipa.
- Nije govorio o bogatstvu nego o radu, pameti i marljivosti - kazao je Mesić.
Počasni mađarski konzul Ivo Staničić govorio je o Buljubašićevu djelovanju počasnog konzula Čilea od 2000. godine i podsjetio na organizaciju posjeta čileanskog predsjednika Escobara Hrvatskoj 2004. godine, a Branko Roglić poduzetnik i Buljin susjed iz Župe Biokovske istaknuo je kako je bio uzor mnogima iz svijeta poduzetništva.
Igor Lučić, prijatelj, suradnik i poslovni partner ispričao je jedan od prvih Buljinih poslovnih ‘pothvata‘ iz srednjoškolskih dana:
- Nagovorio nas je da uložimo u karte za meč Mate Parlova koje bismo preprodali i zaradili. Na kraju ih nismo mogli prodati ni po cijeni po kojoj smo ih kupili, nego smo ih dijelili - naveo je Lučić, dodavši kako je Buljubašić pomagao ogromnom broju potrebitih ljudi, ali se o tome nikada nije smjelo pričati.
Na koncu komemoracije u ime supruge Gordane i obitelji svima koju su mu došli iskazati počast zahvalila su djeca Sandra, Tomislav, Jure i Josip, istaknuvši:
- Očekujemo da će se sutra javiti da nam kaže šta smo sve uprskali danas i kako je ovo trebalo organizirati - nasmijali su prisutne, a prikazan je i video snimljen uoči Buljine smrti - na kojem pleše i veseli se, na što je ispraćen dugim pljeskom...
Posljednji put za Bulju su u teatru zapjevali Nera Stipičević, Tedi Spalato i Đani Stipaničev.
Prema želji obitelji, omiljeni Buljo bit će sahranjen na Lovrincu u krugu najuže obitelji.
