Sport Atletika

Blanka dan poslije: Uopće se ne osjećam luzericom

Dan poslije... Uvijek su se tada gledale posljedice velikih događaja, bilo da se radi o državnim prevratima, potresima, ratovima, pobjedama, slavljima, rođenjima...

Dan poslije je davao jasnu sliku i rezultat događaja koji su se dogodili 24 sata prije. Tako je bilo i sa Blankom Vlašić. Svjetska prvakinja je prije deset sati došla do srebrne medalje na Olimpijskim igrama, a nakon gotovo neprospavane noći gdje je u postelji bila samo Blanka, sama sa svojim mislima, rečenice izrečene ujutro u osam i pol sati u međunarodnom dijelu Olimpijskog sela nisu odavale nikakvo razočaranje već želju i motiv za daljnjim skakanjem, još više i više...

- Moj pravi olimpijski ciklus tek sada započinje. Olimpijada između Atene i Pekinga je bila dosta kvrgava i trubulentna, pored bolesti i operacije, tu su bili pokušaji povratka i konačan povratak. Tako mogu slobodno kazati kako se nadam da će iduće četiri godine proći bez problema – kazala je olimpijska doprvakinja jutro nakon finala skoka u vis.

Osjećam se kao da je iza mene natjecanje kao i svako drugo. Kako vrijeme sve više odmiče tako su mi neke stvari jasnije. Sve emocije i svi dojmovi su se konačno slegli, ali ni u kom slučaju neću pamtiti Peking po nečemu negativnom. Dala sam sve od sebe, mogu jedino žaliti za zlatom, ali ponosno nosim srebro.

Niste spavali u Olimpijskom selu, kako ste provodili pekinške dane?

- Bili su poprilično monotoni za razliku od Osake gdje sam imala bolji pristup gradu. Ovdje sam bila odvojena od svih, imala sam svoj ritam i to je ono što smo željeli. Neki dani su prolazili sporije, neki brže...

Na 205 ste morali skakati uz štopericu...

Žao što nisam stigla propustiti visinu. Tko zna da se nisam potrošila na drugom skoku od 205 centimetara... Dosta velik pritisak se stvorio u tim pokušajima. Ne znam kako sam uspjela preskočiti, kao da se radilo o instinktu. Iako sam natjecanje dočekala mnogo mirnije nego u Osaki prije godinu dana – izjavila je Blanka koja se ne osjeća kao gubitnica:

- Uopće ne doživljavam sebe kao klasičnu „luzericu“. Ja i Tia smo jednako visoko skočile, iako ne volim govoriti o tome kazat ću kako sam uvjetno rečeno imala manje sreće od nje.

Je li to bio splet okolnosti, sreća ili možda nešto treće, neka drugi razjasne.

Život ide dalje

- Da se radi o nekakvom drugom natjecanju, drugim okolnostima bila bi bolja, ma i bit ću dobra. Nije mi forma od stakla, ona će trajati neko vrijeme i neće je tek tako lako poljuljati jedna neprospavana noć i duže putovanje.

Što ćete prvo napraviti u Splitu?

- Nešto ću pojesti, a onda ići spavati.

Svjesni ste da vam spremaju doček?

.- Da, ali imam još nekoliko natjecanja odraditi. Ljudi misle da je sve gotovo, ali nije ni približno tako. Zato ću četiri dana do nastupa u zurichu malo „letjeti ispod radara“. Bit će vremena za slavlje i prijatelje kada sve završi.

Ipak, u jednom je Blanka ostala dosljedna. Nastavila je svoj kontinuitet visokog skakanja.

- Eh, da postoje natjecanje u kontnuitetu na Olimpijskim igrama. To bi bilo super! Raduje me što znam da sam bolja nego prošle godine, ali sve je to život. Bio bi poprilično dosadan da se njegov film sastoji samo od presavršenih slika – zaključila je splitska visašica.

Vlado Ozretić

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last