Sport Atletika

bravo za splićanku

Ana Piplica sa 60 i kusur godina trči polumaraton: Nek’ se vratin živa i zdrava, da nastavin s obvezama ka svaka baba

bravo za splićanku

Ovo je ka Čovječe ne ljuti se. Igra za sve od sedan do 77 godina. Govorin o Splitskon polumaratonu koji je posta pravi mamac za trkače željne dobrog rezultata, ali isto tako po splitskin ulicama praše i oni koji su se odlučili ostavit siđenja po kaučima i rekreacije palca po daljinskon, nego se uvatit zdravog života.

Jedna od njih sad nan je već stara znanica Ana Piplica, ona će trčat 21 kilometar, a njena sedmogodišnja unuka Marita utrku na milju. Kaže nan Kristijan Sindik, jedan od pokretača Splitskog polumaratona, da je od milja zovu Baka.

Trče ona kad god triba, opalila je već i nekolio pravih maratona od cila 42 kilometra i 195 metri, šta joj je onda trčat upola manje i to u svon gradu, u svon Splitu. 

Kad smo zadnji put pričali govorili ste o maratonima u New Yorku i Berlinu koje ste pretrčali. Šta sad ima novoga, di ste još bili?

– Ajme čekaj, da se sitin. Aha, bila sam trčala u Munchenu, fantastično vrime, proliće. Njemačka me oduvik fascinira. Uć u Olimpijski stadion u 61. godini je bilo fascinantno. Bila je sa mnom i jedna šinjorina koja je u nas u Splitu u školi trčanja, molila me da budem s njom pa san je pratila, radi toga mi je rezultat bija malo lošiji, al nije to meni na prvom mistu. Ona je bila uzbuđena, ali i ja. Lipo je bilo vidit olimpijsko selo nakon toliko desetljeća, a ka da je jučer otvoreno.

Jeste se posebno pripremali za utrku u Splitu?

– Ma ne, uobičajni treninzi. Odradila sam i Novogodišnju utrku. Čeka me još “posla” nakon Splita, za Wings for life uvijek uplatim, ali neću moć ić ove godine, onda idemo 11. svibnja u Ženevu.

Lipo je vidit sve po svitu, upoznat lipe gradove, ma isto van je posebno trčat doma?
– Naš polumaraton me veseli, tu sam dosta i angažirana na organiziranju. Dogodine eto pripremamo i puni maraton, Testirali smo dvi staze, sad radin na dodjeli startnih brojeva u subotu, a u nedjelju trčim.

Kažu da ste vi zaduženi i za masiranje?
– Cure iz Obrtničke škole u Splitu već nan nekoliko godina izlaze u susret. Odnosno imamo dobru suradnju sa školom i daju nan po tri cure, a imamo još jednu profesionalnu maserku.

Koga one masiraju?
– U subotu ću pripremiti šator i stolove za masažu, maturantice, ujedno i kozmetičarke i maserke, masiraju prije i posli utrke trkače. Jedna profesionalka vodi to u nedjelju dok se ja ne vratim s utrke... Onda i ja uskočin...

Šta očekujete od ovogodišnje utrke?

– Ja ka i uvik očekujen da se vratin živa i zdrava, da nastavin sa svakodnevnin obvezama ka i svaka baba. Želim nastavit u ovom tonu, ovom tempu. Baš se radujem maratonu, nadam se da će Splićani izać na ulice jer i u Munchenu i svugdi ljudi su na ulici, bodre nas... A u Splitu je lani bija snig, nije bilo lako stat uz stazu, al zovem Splićane ove godine nek izađu na ulice, lakše je svima onda trčat. Kad su ljudi uz ograde. Lani je snig bija atrakcija, trkači su zagrijani, a nije lako visit na ogradi, to znam. Ali brzo mi protrčimo, ne triba stat cilu trku, kad prođemo neki dio, ljudi se maknu...

Trči li van ko iz familije?
– Moja unučica Marita će bit u subotu u utrci “Dječja milja”. Sad ima sedam godina, ide u školu Pojišan. 

Neće još na 21 kilometar?
– Polako. Ajme, sitila sam se još nešto...

Recite.

– Moran reć i da san trčala polumaraton “Da se ne zaboravi” na Maslenici, put je to kojin su išli naši branitelji. Ponosna san na svaku kap znoja koju san prolila u spomen na litre njihove prolivene krvi. Lani je strašno puvalo, kažu mi naši branitelji da su se u ratu oni vezivali konopima za tenkove da ih ne odnese. Sad je ove godine bilo lipo, guštali smo. I da mi neko ne prigovori, alfa i omega ovog našeg Splitskog polumaratona u Kristijan Sindik i Mladen Levačić. Oni su ka motor, ja sam jedna od onih koji in pomognu... – zaključila je Baka.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika