Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Samo nam je nebo granica: čarobnjaci Modrić i Rakitić uz pomoć probojnih krila Perišića i Rebića imaju zadatak izbezumiti statične ruske zaštitnike

glava u balunu

Eto završnog obračuna mundijala, četiri utakmice, tri favorita (Hrvatska, Francuska, Engleska), jedan dvoboj neizvjestan. Dakle, našu reprezentaciju vidim kao favorita protiv Rusije bez obzira na brojne mantre kako su oni domaćini, kako su opasni, kako ćemo teško protiv njihove defanzive, kako ovo, kako ono, do zamišljanja kako će ih suci pogurati dalje....

Nema tu dileme, točnije nema nikakve mogućnosti za rasprave: Vatreni u dvoboju protiv domaćina moraju dokazati svoju snagu. I da smo zajedno s Zlatkom Dalićem, izbornikom naše reprezentacije i svim znalcima nogometa pokušali planirati kako ćemo najlakše do polufinala uvjeren sam da adekvatnijeg rivala ne bi mogli naći.

Naša reprezentacije je doslovno u svakom pogledu jača, kreativnija, raznovrsnija, sigurno i iskusnija od članova „zborne komande", koja ima jedno oružje, bunker kakav se igrao „prije 50 godina", kako je to ocijenio Ivan Jurić, naš ugledni trener u talijanskom „calciju". Dakle, to bi trebala biti utakmica na jedna vrata, ona Igora Akinfejeva. Stanislav Čerčesov, ruski izbornik, nekadašnji vratar, zna svoj posao, a to je obrana pod svaku cijenu, do iznemoglosti protivnika, tu i tamo neka kontra, uglavnom u početku da bi se lopta odagnala od svoje branke, šansa da se ugrozi vratar protivnika iz prekida...

Na sličan način su protiv nas igrali Islanđani i Danci, namučili su Luku Modrića i njegove drugove, doslovno smo svi zajedno stenjali, dok ih nismo jedva prošli. Uoči mundijala šef ruske komande isprobavao je nekoliko varijanti obrane, koja je po njemu ključ pozitivnog rezultata. Na kraju se vratio onoj formuli s početka, a to je igra s tri stopera, bolje je kazati s pet u zadnjoj liniji. On je objasnio kako u „Rosijskajoj futboljnajoj premijer ligi svi igraju s tri stopera"...I dopunio kako je obrana u susretima s direktnom eliminacijom jedini pravi put do prolaza u slijeće kolo, ovaj put u polufinale. Njegova je postavka potpuno logična, provjerena, dokazana baš na ovom, prvenstvu, da će i one napadački slabije reprezentacije na svakoj utakmici stvoriti tri, četiri prilike za postizanje gola, pa tako i Rusija.

Domaćini su objektivno dobili protivnike u grupnoj fazi natjecanja kakve su poželjeli i planirali, jer ne treba biti naivan pa vjerovati da su ima baš isključivo pod sretnim okolnostima u njihovu skupinu pali Egipat i Saudijska Arabija. Rusima je bilo bitno ući u drugu kolo, a to kako su eliminirali Španjolsku posebna je priča i prava lekcija za nas. Radi se o činjenici da su „furije" dosegle prednost od 1:0 vrlo brzo (autogol stopera Sergeja Ignaševića), pa su stekli dojam kako je to dovoljno, stali su, igrali su ono „ja tebi, ti meni", što nije ni iz bliza intgerpretacija „tiki-take", kojom se protivnika pritiska, čak davi. Ono je bilo nastojanje da im prođe vrijeme, a kad su Rusi izjednačili iz kaznenog udarca (Artem Dzjuba) teško je bilo pokrenuti mehanizam ofanzive.

Najveća opasnost u dvoboju s Rusima leži u mogućnosti da nas oni uspiju umrtviti. U takvoj utakmici kad jedan protivnik kao što su Rusi, masivni, jaki, čvrsti ali nedovoljno brzi, otpočne igrati od prve na 0:0, događa se da je teško otvarati prostor, probijati bokove, servirati ubačaje. Ali ako dvojica naših čarobnjaka Modrić i Ivan Rakitić, uz pomoć probojnih krilnih igrača Ivana Perišića i Ante Rebića, te podršku bekova nisu u stanju izbezumiti uglavnm statične ruske zaštitnike, onda tu nema druge nego priznati kako nismo baš tako moćni da zaslužujemo proći u polufinale, odnosno do pijedestala prvaka.

Jedan element Rusi naizgled imaju u svoju korist, a to je publika, njih 40.000 protiv naših četiri tisuće. Međutim, za vrhunske igračke kao što su naši koji igraju u zaista velikim europskim klubovima (Rusi imaju svega dva „pečalbara", vratara Bruggea Vladimir Gobulova i napadača Denisa Čeriševa iz Villareala), takva prednost me postoji, nema je, navijanje pa ma kako bilo gromoglasno, čak uznemirujuće, ne može ostavit traga na psihu naših igrača. Dapače, takvo navijanje može značiti bumerang za Ruse.

Ono što je bitno, uz dozu oprezne igre u obrani da se ne dogodi nekakav gol poput onog bože sačuvaj Jorgensenovog, Vatreni se trebaju nametnuti, jurišati, lomiti rovovsku obranu protivnika. Osnovno je težište igre držati na njihovoj strani. I da zaključim: Vatreni su izradili dva prava koraka naprijed prvi put od 1998. A to je da su se plasirali u nokaut fazu, te da su makar na račun izvođenja jedanaesteraca ušli među osam najboljih reprezentacija svijeta. Međutim, u slučaju da ne eliminiramo Ruse onda to neće više zadovoljavajuće nego doslovno razočaravajuće. Znači, imperativ je pobjeda pa makar kakva, a onda u polufinalu sve je moguće, kako to da smo u stanju pobijediti Englesku i plasirati se u finale, tako i izgubiti od Gordih Albiona. Uoči početka prvenstva svijeta prognozirao se rasplet: 1. Brazil, 2. Njemačka, 3. Španjolska, 4. Hrvatska. Da Vas podsjetim, prognoza polufinala bila je Brazil - Hrvatska i Španjolska - Njemačka, te na kraju Vatreni četvrti. No, sad kad su otpali Španjolci i Nijemci druga je situacija, nama je sam nebo - granica.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet