Danijel Subašić ostavio je neizbrisiv trag u Monacu: svjetske klase nisu mogle do njegove ‘jedinice‘, a za rukom mu je pošlo nešto što mnogima nije

stdClass Object ( [id] => 1025558 [title] => Danijel Subašić ostavio je neizbrisiv trag u Monacu: svjetske klase nisu mogle do njegove ‘jedinice‘, a za rukom mu je pošlo nešto što mnogima nije [alias] => danijel-subasic-ostavio-je-neizbrisiv-trag-u-monacu-svjetske-klase-nisu-mogle-do-njegove-jedinice-a-za-rukom-mu-je-poslo-nesto-sto-mnogima-nije [catid] => 276 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Danijel Subašić jučer je objavio da napušta Monaco, a tu informaciju potvrdio je i sam klub.

Hrvatski vratar u Monacu je proveo sedam i pol godina, a transfer koji se na početku činio kao samo još jedan odlazak „trbuhom za kruhom“ pretvorio se u sjajnu priču koja je Subašiću osigurala posebno mjesto u hrvatskoj, ali i francuskoj nogometnoj povijesti.

Zadranin je u Monaco stigao iz Hajduka u siječnju 2012. godine za milijun eura. Klub iz Kneževine tada je igrao u drugoj francuskoj ligi, a ruski milijarder Dmitry Rybolovlev tek je počinjao ulagati novac u momčad.

Subašić se odmah po dolasku etablirao kao prvi vratar, a s obzirom na to da je Monaco tu sezonu završio na osmom mjestu, Hrvat će svoju prvu polusezonu najviše pamtiti po pogotku kojeg je postigao iz slobodnog udarca u posljednjoj utakmici sezone. Tadašnji trener Marco Simone odlučio je nagraditi Subašića povjerivši mu izvođenje slobodnjaka u 57. minuti, a Hrvat je, razmišljajući „vratarski“, nadmudrio kolegu na drugoj strani i lagano pospremio loptu u njegov kut, osiguravši svojoj momčadi pobjedu.

Klupu Monaca sljedeće sezone preuzima Claudio Ranieri, a Subašić je i njegov prvi izbor. Zadranin cijelu sezonu propušta samo dvije utakmice zbog suspenzije, dok u posljednjem kolu, koje ni o čemu nije odlučivalo, također ne nastupa. Monaco te sezone osvaja Ligue 2 i ostvaruje promociju u elitni razred francuskog nogometa.

Rybolovlev je odmah na početku sezone 2013/14. odlučio potrošiti 150 milijuna eura, dovevši između ostalih Jamesa Rodrigueza, Radamela Falcaa, Joãoa Moutinha, Geoffreyja Kondogbiju i Jeremyja Toulalana, te je ciljao na borbu s PSG-om za titulu.

U tom prijelaznom roku u klub je stigao i Sergio Romero, prvi vratar argentinske reprezentacije, koji je od svog tadašnjeg kluba Sampdorije zatražio da ga pošalje na posudbu u Monaco. Romero je „nanjušio“ da se u Kneževini razvija priča koja dobro zvuči i koja ima potencijal biti uspješna, a smatrao je da ima kvalitetu uzeti Subašiću „jedinicu“.

Ipak, Hrvat je zadržao svoje mjesto, a Romero je tijekom cijele sezone upisao samo devet nastupa, od čega šest u domaćim kupovima. Iako se tada nije činila posebno impozantna činjenica da je Subašić ostavio prikovanog za klupu prvog vratara argentinske reprezentacije, Romero je na Svjetskom prvenstvu 2014. godine bio jedna od ključnih figura uspjeha „gaučosa“.

Romero je primio samo četiri pogotka na cijelom prvenstvu, a u knockout fazi je uspio sačuvati svoju mrežu netaknutom ukupno 444 minute, dok je u polufinalu proglašen igračem utakmice.

Argentinac se sljedeće sezone vratio u Sampdoriju, ali Subašić je dobio novog konkurenta u vidu Maartena Stekelenburga, Nizozemca koji je igrao finale Svjetskog prvenstva 2010. i koji je ne tako davno slovio za jednog od najboljih vratara na svijetu. Također, na klupu Monaca je došao i novi trener – Leonardo Jardim.

Stekelenburgova karijera tada je bila u silaznoj putanji, a kada je Fulham ispao iz Premier lige, Nizozemac je odlučio sreću potražiti na Azurnoj obali. Ipak, Subašić je i dalje ostao neprikosnoven i prepustio Stekelenburgu samo osam utakmica, od čega sedam u domaćim kupovima.

Monaco sljedeće dvije godine završava na trećem mjestu Ligue 1, a onda u sezoni 2016/17. u Kneževinu stiže naslov prvaka Francuske, dok Subašić dobiva nagradu za najboljeg vratara Ligue 1 po izboru Udruge profesionalnih nogometaša i postaje tek drugi stranac u povijesti kojem je to pošlo za rukom (od 2002., otkad se nagrada dodjeljuje).

Jardimova momčad te je sezone osvojila naslov sa 97 bodova, čak osam više od drugoplasiranog PSG-a, dok je Subašić 17 puta sačuvao svoju mrežu netaknutom. No uspjeh nije stigao samo na domaćoj sceni, Monaco je postigao respektabilan rezultat i na onoj europskoj.

Nakon što su iz skupine u kojoj su se našli s Bayerom, Tottenhamom i moskovskim CSKA-om prošli kao prvoplasirani, u osmini finala su izbacili Guardiolin Manchester City u uzbudljivom dvomeču u kojem smo vidjeli ukupno 12 golova. Zatim su u četvrtfinalu izbacili Borussiju Dortmund, iako će taj susret zauvijek ostati obilježen asteriskom zbog bombaškog napada na autobus njemačke momčadi koji je definitivno imao utjecaj na psihu nogometaša Borussije.

U polufinalu ih je zaustavio moćni Juventus, ali ekipa s Mbappéom, Fabinhom, Falcaom, Bernardom Silvom, Mendyjem, Lemarom i Moutinhom, ostat će upamćena kao jedna od najatraktivnijih u razdoblju u kojem je „napadački“ nogomet već pomalo postajao standard.

Rybolovlev je ubrzo nakon toga rasprodao gotovo sve najveće zvijezde i prestao ulagati u klub više nego što mu on donese novca te Monaco više nije došao blizu ponavljanja takvog uspjeha.

Jedna od najvažnijih konstanti svih tih godina bio je Danijel Subašić, čovjek koji je u klubu bio od tmurnih drugoligaških dana pa sve do francuskog vrha i svijetlih europskih večeri. Mijenjali su se treneri, u momčad su se ulagale stotine milijuna, na klupi su mu sjedili vratari koji su sa svojim reprezentacijama igrali finala svjetskih prvenstava, ali Subašić je bio nedodirljiv.

Stoga je možda bilo prigodno da i sam Subašić ponovi njihov uspjeh 2018. godine, iako je to „samo“ bila kruna njegove ionako sjajne karijere.

Ozljede su napravile svoje, pa se Zadranin nije uspio vratiti u formu nakon SP-a u Rusiji i ozljede koju je zadobio, ali to ni na koji način neće ukaljati njegovih sjajnih sedam i pol godina provedenih na Stade Louis II.

Subašićeva sljedeća destinacija još nije poznata, ali on već sad ima možda i najrespektabilniju karijeru od svih hrvatskih vratara, koja ima svoju težinu čak i u svjetskim okvirima, i to se ne smije zaboraviti.