Sport Hajduk

nakon još jednog ispadanja iz europskih natjecanja, isto pitanje muči navijače i stručni stožer ‘bijelih’

Pitanje za milijun kuna: Zašto je Hajduk nemoćan?

nakon još jednog ispadanja iz europskih natjecanja, isto pitanje muči navijače      i stručni stožer ‘bijelih’

‘Imamo stravično puno problema, naročito u obrani. Zašto je to tako, ne znam, još uvijek tražim odgovor’, priznao je Goran Vučević

‘Imamo stravično puno problema, naročito u obrani. Zašto je to tako, ne znam, još uvijek tražim odgovor’, priznao je Goran Vučević

Deportivo je grubo otrijeznio splitsku publiku i hajdučka nadanja su još jednom pretvorena u mjehur od sapunice. Kako se utakmica bližila svome početku optimizam je bujao jer je s Rive, Pjace i Peristila okruženje i publika što se slijevala u Poljud odisala – šampionski.

Na terenu je pak Hajduk djelovao dobro samo 35 minuta, a kad je Riki u 43. minuti nokautom raspustio “udrugu optimista“, nastavak je bilo ružno gledati. Toliko nemoći naočigled 35.000 uzbibanih srdaca?! Mnogi nisu dugo izdržali, napuštali su gledalište prije kraja...

Zašto je Hajduk toliko nemoćan? Pitanje je na koje bi volio odgovor znati i trener “bijelih“ Goran Vučević, baš kao i njegovi mnogi prethodnici koji su udarali glavom o (europski) zid.

- Nisam gledao iznova utakmicu na snimci, samo neke fragmente i nemam što posebno dodati nakon prospavane noći. Oni su bolji... A mi imamo stravično puno problema, naročito u obrani. Zašto je to tako i mi tražimo odgovor - snebivao se Vučević.

Lako je zaključiti, prostim okom. Hajduk je odavao različitu sliku u utakmicama u posljednje vrijeme: u porazima u Rijeci, pa čak i u Zagrebu protiv Zagreba držao se solidno ili više nego dobro do šezdesete minute, a sad protiv Deportiva u Poljudu kao momčad je izgledao 35 minuta.

Nakon toga potpuni potop i rasulo. - To je doista zabrinjavajuće, još se može podnijeti ako podbaci jedan ili dva igrača, ali ako ih podbaci odjednom čak petorica onda je to preveliko breme. Strepimo na svakom prekidu i kad nam igrači kompliciraju.

Činjenica je da možemo odigrati dobro, ali ne uspijevamo zadržati nivo na cijeloj utakmici - Vučević je, ako smo dobro primijetili, bio znatno rezigniran. Kako i ne bi, Hajduk kakav se predstavio u drugom dijelu bio je miljama daleko od trenerskih sanjarenja i lijepih želja kako da mu izgleda momčad koju grleno vodi s klupe.

Kad smo Vučevića, mimo želje glasnogovornika Davora Pavića, uvukli u koliko-toliko familijaran razgovor, kazao je: - Zašto smo takvi u obrani, tko zna... Kad treba skočiti, oni ne skoče, a zašto ne skoče, ja ne znam... Vježbamo prekide i još ćemo ih vježbati uporno, valjda ćemo biti bolji. Treba raditi i nadati se. Ima i neforsiranih grešaka, bizarnih situacija tipičnih za atmosferu Hajduka koja se odvija nekako na nervnoj bazi, južnjački, tipično za podneblje.

Nova bizarna storija jest žulj Jurice Buljata koji mu je umnogome otežao nastup i prijeti da ga udalji s gostovanja u Osijeku. Vučević se čudi: - Žulj se pretvorio u živu ranu i Buljat danas ne može ni hodati. Nevjerojatno, morao je na to sve djelovati preventivno, da mu se ne dogodi takva nevolja.

I onda jednodušan zaključak: više se ne smije žaliti za prolivenim mlijekom. Hajduk nije ni imao sreće u ždrijebu (Deportivo se ne može usporediti sa solunskim Arisom), a ni u sucima, i sad u prvenstvu mora pokušati popraviti stvar, da sezona ne bude propala već nakon šest-sedam kola. Uostalom, Vučević je kazao kako će sliku o stanju momčadi znati nakon šest-sedam kola, znači uoči derbija protiv Dinama u Maksimiru.

To je protumačeno i na način da će Hajduk biti bolji i pravi tek nakon šest-sedam kola kad se stabilizira, ali je Hajdukov trener u emisiji “Istinom do gola“ kazao kako je točno rekao da će tada precizno znati na čemu je...

Svejedno, Hajduk se mora koncentrirati da izvuče pouke, smanji štetu i nastavi kroz prvenstvo čvršćim korakom videći da i Dinamo prolazi kroz određenu katarzu nezadovoljstva i rasplinutih euro-ambicija kad ga naslov hrvatskih prvaka više ne interesira, niti zadovoljova što je u tri godine i pet kola od Hajduka osvojio 94 boda više!?

S naše pozicije kroničara ne možemo ne primijetiti kako je Deportivo za Hajduka izgledao kao jumbo-jet, da je splitski kamion jurio europski avion, da su “bijeli“ bili nedorasli psihički, fizički, tehnički... A uvjereni smo da je ovaj Deportivo bio kolosalna prigoda za veliki rezultat, o čemu bi mogla posvjedočiti i prva utakmica.

Na srcu nam je spomenuti i neke analogije što se Hajduku potkradaju već godinama, uporno toliko da nije slučajno. Momčad se ne okupi na vrijeme, glavni igrači ne prođu pripreme, a skupe akvizicije ne dođu do izražaja u tzv. “utakmicama sezone“, što zbog vlastite neprilagođenosti, zakašnjenja u radu ili pak trenerskih ekshibicija.

Dovoljno nam se prisjetiti kako je 1999. protiv Levskoga Ivan Katalinić “tehnicirao“ sa skupocjeno od Rijeke otetim Igorom Musom. Hajduk je teško poražen u Sofiji, a Katalinić učas smijenjen; godinu kasnije Ivan Bošnjak i Stanko Bubalo nisu stigli na vrijeme, a Pero Nadoveza nije uspio proći Dunaferr, kupili su mu Dalibora Bošca da skače s mađarskim napadačima...

Prije četiri godine opet Katalinić nije imao visoko mišljenje prema skupo plaćenom Urugvajcu Pablu Munhozu (tog ljeta otpušten i Senijad Ibričić s priprema), a Shelbourne je bio prevelik zalogaj za obojicu.

Lani za Sampdoriju nije stigao na vrijeme ni Maris Verpakovskis, a ni Goran Sablić da budu u top-formi, a kasnije se sumnjalo i u Florina Cernata toliko da je u utakmici godine/proljeća protiv Varteksa u Varaždinu u polufinalu Kupa preseljen na klupu, na užas uprave.

Analogija je s Deportivom, Hajduku se dogodi da mu mali Oremuš bude u prvome sastavu, a pompozno najavljeni Jertec i Rosso totalno su nesposobni i naposljetku Senijad Ibričić je virozan i jakim ritmom slomljen u času kad treba zasjati kao pojačanje od 10 milijuna kuna!

Uvijek se neka čuda iščekuju, da Mario Grgurović proradi na debiju protiv Rome, da Mario Tičinović, dijete od 17 godina, bude spasilac, jer ispada da jedino on vrijedi!?

Sav taj niz apsurda stvarali su razni ljudi, funkcioneri i treneri i on zapravo pokazuje da je u Hajduku, osim predivne publike, jedina konstanta - kaos, a da niti jedan stručnjak nije uspio tijekom priprema imati na raspolaganju kompletan sastav kojega bi mogao i umio fizički i taktički potkovati.

U tu priču ulazi i Mario Maloča, dok je potpisao ugovor nije prošao pripreme i to se na slaboj igri darovita stopera i te kako osjetilo. I Josip Skoko je mogao početi ranije s treninzima...

Skup svih tih sitnica daje veliki minus, previše se improvizacije ponavlja da bi bilo slučajno. Uvijek isto. Pa je i rezultat isti. Još otkako se Miki Rapaić čačkao boarding kartom i umalo sebi iskopao oko, kad je trebao biti pravi protiv Panathinaikosa, daleke 1995. godine...

Naslovnica Hajduk
Page 1 of 46FirstPrevious[1]2345678910Last