Oreščanin i Tramezzani: priča o dva Hajduka i krizi identiteta u kojoj se splitski klub nalazi već duže vrijeme

stdClass Object ( [id] => 1085121 [title] => Oreščanin i Tramezzani: priča o dva Hajduka i krizi identiteta u kojoj se splitski klub nalazi već duže vrijeme [alias] => orescanin-i-tramezzani-prica-o-dva-hajduka-i-pojmu-klupskog-identiteta [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Kada je Siniša Oreščanin na klupi Gorice u utorak razbio Hajduka i uništio snove navijača Bijelih o prvom trofeju još od 2013. godine, malo tko se nije zapitao što bi bilo da se u srpnju 2019. nije dogodila Gzira.

Hajduk je pod Oreščaninom igrao najbolji nogomet u dugo vremena i nitko poslije njega nije ni približno uspio igru Bijelih učiniti toliko smislenom, dobro razrađenom i ugodnom oku. Ali činjenica je da je on potpisao vjerojatno najveću europsku blamažu u povijesti kluba i logično je bilo da njegova glava padne. Ne logično u onom pravom smislu riječi, nego u kontekstu društva u kojem živimo i načina na koji se stvari već dugo vremena rade na Poljudu.

Saša Bjelanović tada je ponudio svoj mandat na raspolaganje predsjedniku Brbiću, koji je pak ponudio svoj mandat na raspolaganje Nadzornom odboru. No jedini koji je otišao bio je čovjek koji je zadnji trebao otići.

Ni Bjelanović nije dugo potrajao nakon toga. On je ostavku dao u studenom te iste godine, nakon što je u svom mandatu promijenio četiri trenera dijametralno suprotnih karakteristika i nogometne vizije, dok je Brbić napustio poziciju predsjednika Uprave nakon što klub nije uspio ostvariti cilj kojeg je on sam obećao dan nakon ispadanja od Gzire. Za one koji se ne sjećaju, Brbić je tada obećao Ligu prvaka, odnosno minimalno drugo mjesto u prvenstvu, a do toga je pokušao doći prvo s Damirom Burićem na klupi, a zatim s tercetom Tudor – Stanić – Kepčija koji su klub s druge pozicije u pola sezone doveli do pete te iza sebe nisu ostavili gotovo ništa vrijedno spomena osim zanimljivih presica i pretjerane upotrebe riječi „kontinuitet”.

---

---

Turbulencije su se nastavile i u novoj sezoni, a nakon „vatrogasaca” Harija Vukasa i Bore Primorca, netom pred početak proljetnog dijela sezone na Poljud je stigao talijanski stručnjak Paolo Tramezzani. Također, Lukša Jakobušić je još prije poziciju sportskog direktora povjerio Mindaugasu Nikoličiusu koji je u Gorici radio odličan posao, dok je dovođenjem Lovre Kalinića, Marka Livaje, Alexandera Kačaniklića i Marca Fossatija najavljen pohod na kup i Europu.

Ne može se reći da je od samog početka sve bilo savršeno. Hajduk se mučio u prvim susretima nastavka prvenstva, a koronavirus je poharao redove Bijelih i tako Tramezzaniju dodatno otežao ionako već tešku situaciju u kojoj se našao. No serija od četiri pobjede u prvenstvu i kupu, od čega su dvije bile protiv izravnog konkurenta za četvrto mjesto, i to bez primljenog pogotka, unijela je optimizam među hajdučki puk.

Ni remi u prvenstvenom ogledu u Gorici nije poljuljao taj optimizam, jer su Bijeli u drugom poluvremenu te utakmice djelovali solidno i obećavajuće, ali onda je došao susret u kupu i težak poraz s kojim se Hajduk oprostio od trofeja, a možda i od nastupa u Europi sljedeće sezone.

Zvono za alarm koje se oglasilo na Poljudu nikoga nije previše uzbudilo, jer ono ionako u posljednje vrijeme prečesto zvoni, no uvjerljivi poraz Hajduka od Oreščaninove momčadi ponovno je ostavio navijače splitskog kluba u limbu s milijun pitanja o klupskom identitetu, idealima, željama, ciljevima i ostalim segmentima koji definiraju jednu nogometnu zajednicu.

Paolo Tramezzani znao je da će biti bačen u vatru kada je stizao na Poljud, a ako je imalo proučio gdje dolazi također je znao i da rijetko koji trener ima priliku sjesti na klupu Bijelih na drugačiji način. Talijan je od samog početka naglašavao kako je svjestan da nema puno vremena za popraviti stvari, jer su klubu potrebni rezultati odmah, te da će uigravati ekipu dok istovremeno vodi računa o trenutačnom rezultatu. Tako je svoj mandat započeo s četvoricom u obrani, rekavši kako je to jednostavnije u fazi u kojoj se momčad još privikava na njegove zahtjeve, a s vremenom se prebacio na danas sve popularnijih 3-4-2-1. Također, njegov odabir igrača za sada je dosta logičan, što je važno naglasiti, jer je izmišljanje tople vode postalo popularno na Poljudu u posljednje vrijeme.

Momčad je do sada pokazala napredak u puno segmenata. Kao prvo, obrambeni prekidi više ne djeluju gotovo kao kazneni udarac za protivnika, dapače, Hajduk u proljetnom dijelu sezone nije primio nijedan gol iz prekida. Evidentan je i napredak u fazi obrane općenito, pa se tako Bijelima rijetko događalo da se zadnja linija nađe u strukturnom disbalansu ili da se pukotine pojave same od sebe, odnosno bez da ih protivnik isprovocira. Uostalom, Bijeli su u 11 utakmica s Tramezzanijem na klupi u njih šest sačuvali mrežu netaknutom, dok im je u prvom dijelu sezone to pošlo za rukom samo četiri puta u 17 susreta. Primorac je imao „clean sheet” protiv Slaven Belupa, a Vukas protiv Varaždina, Istre i Renove u pretkolu Europske lige.

Hajduk također izgleda bolje u tranziciji - i napadačkoj i obrambenoj, iako je pomak tu puno manji. Ali u fazi napada napredak je gotovo nepostojeći. U redu, Livaja je očekivano donio jednu razinu kvalitete koja je u neku ruku čak i iznad HNL-a, Kačaniklić djeluje obećavajuće, a Umut funkcionira solidno u kombinaciji s njih dvojicom. No mehanizmi su i dalje uglavnom prejednostavni i igra se previše oslanja na individualnu kvalitetu igrača (ponajviše Livaje) da bi se moglo govoriti o nekakvoj jasnoj ideji koja će se s vremenom razvijati i od Hajduka napraviti napadačku ekipu.

---

---

Razumljivo je da se Tramezzani odlučio prvo u red dovesti fazu obrane, dok je njegova posvećenost taktičkom segmentu neupitna, ali Talijan ostavlja dojam da će njegova momčad uvijek prvenstveno biti orijentirana na sprječavanje protivnika, a tek onda na napadanje. I tu nema ništa loše. U nogometnoj teoriji napad se smatra važnijom fazom igre, jer samo on dovodi do cilja nogometne igre – pogotka, ali u praksi je faza obrane barem jednako važna, ako ne i važnija.

Gianni Brera, poznati talijanski sportski novinar, jednom je napisao kako bi savršena nogometna utakmica završila rezultatom 0:0. A njegovu izjavu često je upotrebljavao i Annibale Frossi, jedan od trenera koji su najviše doprinijeli razvoju „catenaccia”, argumentirajući da se i najbolji napadački potez može zaustaviti i da sama činjenica da je gol pao podrazumijeva da je obrambena ekipa napravila pogrešku.

„Catenaccio” je jednako legitiman pristup kao i „totaalvoetbal” Rinusa Michelsa, jer povijest uglavnom pamti pobjednike, a ne one koji su ostavili „bolji dojam” na terenu. Ali kada se troši ozbiljan novac, a trofeja i nikakvih drugih opipljivih uspjeha godinama nema, onda se postavlja pitanje je li zaista nevažno da igra iz tjedna u tjedan bude ugodna oku, kako bi navijači barem u nečemu mogli uživati.

„Moramo biti bolji u onome što radimo. Moramo riješiti više problema i pri tome ostati svoji, s identitetom kojeg želimo imati kao klub. U suprotnom postajete ovisni samo o rezultatu i svaka utakmica mijenja ono kako se osjećate u vezi igrača, kluba i procesa. Ja to ne želim, jer moj je posao biti dosljedan u onome što radim, jer vjerujem u proces i u igrače” - ova izjava pripada Russellu Martinu, treneru engleskog trećeligaša MK Donsa, kluba koji mrze navijači bivšeg i sadašnjeg Wimbledona, a vjerojatno i svi ljubitelji nogometa koji smatraju da klub treba postojati zbog navijača, a ne zbog interesa vlasnika.

No da sada ne ulazim u razloge zašto je to tako, jer vjerujem da veliki broj vas zna o čemu pričam, vratit ću se na bitnu stvar, Martinovu izjavu. Ona je došla prije koji dan nakon što je njegova momčad izgubila 1:0, iako je imala 72% vremena loptu u svojim nogama, a neodoljivo je podsjetila na stav Pepa Guardiole, kojemu se također nakon gotovo svakog poraza spočitava što nema „plan B”.

Španjolac je tako jednom izjavio da ni Johan Cruyff u Barceloni nije imao „plan B”, već da je svaki put kad bi naišao na prepreku pokušao učiniti „plan A” boljim. Ni Tramezzani ne treba imati „plan B”, jer on u većini slučajeva može biti samo modifikacija „plana A”, a ako zaista ispadne dijametralno suprotan njemu, može zbuniti momčad i odati dojam da trener ne vjeruje sam sebi. A uostalom, većini talijanskih trenera je ionako u krvi prilagođavanje protivniku i modificiranje taktičkih zahtjeva iz utakmice u utakmicu.

Dakle, ako je ideja Tramezzanija onakva kakvom se do sada čini, ona može biti samo bolja ili lošija, ali taj „plan B” ne može biti dijametralno suprotan njegovoj osnovnoj ideji. Zbog toga navijači ne mogu od Bijelih očekivati puno otvoreniji pristup protiv primjerice Varaždina, u odnosu na pristup protiv Dinama, niti trebaju. Pitanje je samo žele li.

---

---

Ovdje pitanje ne glasi: želite li oku ugodan nogomet bez trofeja ili rigidan, prvenstveno defenzivni pristup koji će donijeti trofeje? To bi bila lagana odluka. Ne, ovdje je pitanje želite li da momčad za koju navijate POKUŠA doći do uspjeha igrajući oku ugodan, kombinatorni nogomet, ili tvrdi, primarno defenzivni nogomet.

Jer kao što smo vidjeli u utorak, discipliniran i defenzivno orijentiran pristup ne mora donijeti uspjeha čak ni u natjecanju koje se igra u knockout formatu, u kojem bi takav pristup u većini slučajeva trebao davati prednost. Drugo poluvrijeme subotnje utakmice pokazalo je da Hajduk može protiv Gorice, samo što je nedostatak takvog pristupa činjenica da individualna kvaliteta jako često biva presudni faktor. Dovoljno je da Todorović zakasni u blok Lovriću i primio si gol, dok s druge strane ni dobro izveden visoki presing ne može biti garancija uspjeha, jer ekipa koja je uigrana u kontroliranju posjeda u većini slučajeva može taj presing izigrati.

Ne postoji ispravan i pogrešan stil igre, pitanje je samo što navijači i cjelokupna klupska zajednica žele. Žele li da identitet kluba bude oku ugodan nogomet koji će donositi zadovoljstvo čak i kada sve ne ide po planu, ili žele da rezultat bude jedini ideal, odnosno jedini čimbenik koji će odlučivati o sudbini igrača, trenera, sportskog direktora, predsjednika i svih ostalih.

I nemojte se zavaravati pa misliti da oku ugodan nogomet mora podrazumijevati lošu igru u fazi obrane ili "mlaki" pristup. Igrači Gorice u tri od četiri poluvremena Hajduku nisu dopustili stvaranje izgledne prilike za gol i bili su nemjerljivo agresivniji te im je gotovo svaki start bio na rubu prekršaja, dok su s druge strane kombinirali kratka dodavanja u fazi otvaranja napada, izlazili u brzu ofenzivnu tranziciju... Ukratko, odigrali kompletnu utakmicu.

---

---

Tramezzani nije za ništa kriv i nije zaslužio da mu se zbog ovog poraza klima stolica, niti treba mijenjati svoj osnovni pristup. Ovo što se događa u Hajduku već dulje vremena veće je od njega i od svake osobe u klubu promatrane pojedinačno. U Hajduku već dulje vremena vlada kriza identiteta, ali ne u smislu u kojem u pitanje dolazi kako navijači percipiraju klub, već što klub uopće želi biti.

Svatko od nas gleda na Hajduk iz svoje perspektive, ali još je uvijek nejasno u kojem se smjeru klub uopće kreće i kako se želi pozicionirati u svojoj zajednici, a onda i u hrvatskom te europskom nogometu. Ostavimo sa strane sada činjenicu da su Bijeli već godinama irelevantni u europskim okvirima i suzdržimo se od gorkih šala kako je uspjeh što se ne bore za ostanak u ligi. Pokretanjem Konferencijske lige UEFA je (iako joj to nije bila osnovna namjera) dala priliku mnogim klubovima kao što je Hajduk da se vrate na mapu Europe i takva prilika treba se iskoristiti u svijetu u kojem moćniji postaju sve moćniji i u kojem onim manje moćnima ta moć sve više opada.

A što se tiče domaće scene, jasno je da svi u Hrvatskoj Hajduk smatraju velikim klubom, ali isto tako danas pričamo o tome mogu li se Bijeli ili ne mogu nositi s Goricom, klubom koji je u Prvu HNL ušao 2018., a s kojim Bijeli imaju omjer 2-3-8 u svim natjecanjima. U utorak je mnogim navijačima splitskog kluba nikad prežaljeni Oreščanin zagolicao maštu što bi bilo kad bi bilo, ali ono što je još više boljelo bilo je vidjeti dobrog trenera u dobro organiziranom i stabilnom klubu kako uništava Hajduk u četvrtfinalu Hrvatskog kupa, dok navijači Bijelih moraju strepiti do kraja sezone hoće li uspjeti doći do četvrtog mjesta, hoće li Rijeka osvojiti kup, hoće li Livaja ostati i na ljeto...

Za kraj ovog teksta koji je mnogo duži nego što je možda trebao biti, želim naglasiti da ne mora značiti da bi Oreščanin donio trofej Hajduku čak i da nije doživio debakl od Gzire. Ne mora značiti ni da bi prošle sezone uzeo drugo mjesto u prvenstvu. Ali gotovo je sigurno da ne bi doveo klub u goru poziciju od one u kojoj se on našao prošle sezone i u kojoj se nalazi i ove.

I to je poanta svega. U situaciji u kojoj ne možeš predvidjeti budućnost i biti siguran da će ti ijedna opcija donijeti ono što želiš, za koju ćeš se odlučiti? Za onu koja će ti donijeti više gušta u procesu ili onu drugu?

Američki filozof Ralph Waldo Emerson jednom je rekao da nije bit u konačnoj destinaciji, već u načinu na koji do nje dođeš. U nogometu stvari nisu tako jednostavne, jer konačna destinacija jest važna, ali ni putovanje se ne smije zanemariti. Pogotovo kada te konačne destinacije nema na vidiku i ne znaš koliko ti dugo do nje uopće treba.

Kada je Siniša Oreščanin na klupi Gorice u utorak razbio Hajduka i uništio snove navijača Bijelih o prvom trofeju još od 2013. godine, malo tko se nije zapitao što bi bilo da se u srpnju 2019. nije dogodila Gzira.

Hajduk je pod Oreščaninom igrao najbolji nogomet u dugo vremena i nitko poslije njega nije ni približno uspio igru Bijelih učiniti toliko smislenom, dobro razrađenom i ugodnom oku. Ali činjenica je da je on potpisao vjerojatno najveću europsku blamažu u povijesti kluba i logično je bilo da njegova glava padne. Ne logično u onom pravom smislu riječi, nego u kontekstu društva u kojem živimo i načina na koji se stvari već dugo vremena rade na Poljudu.

Saša Bjelanović tada je ponudio svoj mandat na raspolaganje predsjedniku Brbiću, koji je pak ponudio svoj mandat na raspolaganje Nadzornom odboru. No jedini koji je otišao bio je čovjek koji je zadnji trebao otići.

Ni Bjelanović nije dugo potrajao nakon toga. On je ostavku dao u studenom te iste godine, nakon što je u svom mandatu promijenio četiri trenera dijametralno suprotnih karakteristika i nogometne vizije, dok je Brbić napustio poziciju predsjednika Uprave nakon što klub nije uspio ostvariti cilj kojeg je on sam obećao dan nakon ispadanja od Gzire. Za one koji se ne sjećaju, Brbić je tada obećao Ligu prvaka, odnosno minimalno drugo mjesto u prvenstvu, a do toga je pokušao doći prvo s Damirom Burićem na klupi, a zatim s tercetom Tudor – Stanić – Kepčija koji su klub s druge pozicije u pola sezone doveli do pete te iza sebe nisu ostavili gotovo ništa vrijedno spomena osim zanimljivih presica i pretjerane upotrebe riječi „kontinuitet”.

---

---

Turbulencije su se nastavile i u novoj sezoni, a nakon „vatrogasaca” Harija Vukasa i Bore Primorca, netom pred početak proljetnog dijela sezone na Poljud je stigao talijanski stručnjak Paolo Tramezzani. Također, Lukša Jakobušić je još prije poziciju sportskog direktora povjerio Mindaugasu Nikoličiusu koji je u Gorici radio odličan posao, dok je dovođenjem Lovre Kalinića, Marka Livaje, Alexandera Kačaniklića i Marca Fossatija najavljen pohod na kup i Europu.

Ne može se reći da je od samog početka sve bilo savršeno. Hajduk se mučio u prvim susretima nastavka prvenstva, a koronavirus je poharao redove Bijelih i tako Tramezzaniju dodatno otežao ionako već tešku situaciju u kojoj se našao. No serija od četiri pobjede u prvenstvu i kupu, od čega su dvije bile protiv izravnog konkurenta za četvrto mjesto, i to bez primljenog pogotka, unijela je optimizam među hajdučki puk.

Ni remi u prvenstvenom ogledu u Gorici nije poljuljao taj optimizam, jer su Bijeli u drugom poluvremenu te utakmice djelovali solidno i obećavajuće, ali onda je došao susret u kupu i težak poraz s kojim se Hajduk oprostio od trofeja, a možda i od nastupa u Europi sljedeće sezone.

Zvono za alarm koje se oglasilo na Poljudu nikoga nije previše uzbudilo, jer ono ionako u posljednje vrijeme prečesto zvoni, no uvjerljivi poraz Hajduka od Oreščaninove momčadi ponovno je ostavio navijače splitskog kluba u limbu s milijun pitanja o klupskom identitetu, idealima, željama, ciljevima i ostalim segmentima koji definiraju jednu nogometnu zajednicu.

Paolo Tramezzani znao je da će biti bačen u vatru kada je stizao na Poljud, a ako je imalo proučio gdje dolazi također je znao i da rijetko koji trener ima priliku sjesti na klupu Bijelih na drugačiji način. Talijan je od samog početka naglašavao kako je svjestan da nema puno vremena za popraviti stvari, jer su klubu potrebni rezultati odmah, te da će uigravati ekipu dok istovremeno vodi računa o trenutačnom rezultatu. Tako je svoj mandat započeo s četvoricom u obrani, rekavši kako je to jednostavnije u fazi u kojoj se momčad još privikava na njegove zahtjeve, a s vremenom se prebacio na danas sve popularnijih 3-4-2-1. Također, njegov odabir igrača za sada je dosta logičan, što je važno naglasiti, jer je izmišljanje tople vode postalo popularno na Poljudu u posljednje vrijeme.

Momčad je do sada pokazala napredak u puno segmenata. Kao prvo, obrambeni prekidi više ne djeluju gotovo kao kazneni udarac za protivnika, dapače, Hajduk u proljetnom dijelu sezone nije primio nijedan gol iz prekida. Evidentan je i napredak u fazi obrane općenito, pa se tako Bijelima rijetko događalo da se zadnja linija nađe u strukturnom disbalansu ili da se pukotine pojave same od sebe, odnosno bez da ih protivnik isprovocira. Uostalom, Bijeli su u 11 utakmica s Tramezzanijem na klupi u njih šest sačuvali mrežu netaknutom, dok im je u prvom dijelu sezone to pošlo za rukom samo četiri puta u 17 susreta. Primorac je imao „clean sheet” protiv Slaven Belupa, a Vukas protiv Varaždina, Istre i Renove u pretkolu Europske lige.

Hajduk također izgleda bolje u tranziciji - i napadačkoj i obrambenoj, iako je pomak tu puno manji. Ali u fazi napada napredak je gotovo nepostojeći. U redu, Livaja je očekivano donio jednu razinu kvalitete koja je u neku ruku čak i iznad HNL-a, Kačaniklić djeluje obećavajuće, a Umut funkcionira solidno u kombinaciji s njih dvojicom. No mehanizmi su i dalje uglavnom prejednostavni i igra se previše oslanja na individualnu kvalitetu igrača (ponajviše Livaje) da bi se moglo govoriti o nekakvoj jasnoj ideji koja će se s vremenom razvijati i od Hajduka napraviti napadačku ekipu.

---

---

Razumljivo je da se Tramezzani odlučio prvo u red dovesti fazu obrane, dok je njegova posvećenost taktičkom segmentu neupitna, ali Talijan ostavlja dojam da će njegova momčad uvijek prvenstveno biti orijentirana na sprječavanje protivnika, a tek onda na napadanje. I tu nema ništa loše. U nogometnoj teoriji napad se smatra važnijom fazom igre, jer samo on dovodi do cilja nogometne igre – pogotka, ali u praksi je faza obrane barem jednako važna, ako ne i važnija.

Gianni Brera, poznati talijanski sportski novinar, jednom je napisao kako bi savršena nogometna utakmica završila rezultatom 0:0. A njegovu izjavu često je upotrebljavao i Annibale Frossi, jedan od trenera koji su najviše doprinijeli razvoju „catenaccia”, argumentirajući da se i najbolji napadački potez može zaustaviti i da sama činjenica da je gol pao podrazumijeva da je obrambena ekipa napravila pogrešku.

„Catenaccio” je jednako legitiman pristup kao i „totaalvoetbal” Rinusa Michelsa, jer povijest uglavnom pamti pobjednike, a ne one koji su ostavili „bolji dojam” na terenu. Ali kada se troši ozbiljan novac, a trofeja i nikakvih drugih opipljivih uspjeha godinama nema, onda se postavlja pitanje je li zaista nevažno da igra iz tjedna u tjedan bude ugodna oku, kako bi navijači barem u nečemu mogli uživati.

„Moramo biti bolji u onome što radimo. Moramo riješiti više problema i pri tome ostati svoji, s identitetom kojeg želimo imati kao klub. U suprotnom postajete ovisni samo o rezultatu i svaka utakmica mijenja ono kako se osjećate u vezi igrača, kluba i procesa. Ja to ne želim, jer moj je posao biti dosljedan u onome što radim, jer vjerujem u proces i u igrače” - ova izjava pripada Russellu Martinu, treneru engleskog trećeligaša MK Donsa, kluba koji mrze navijači bivšeg i sadašnjeg Wimbledona, a vjerojatno i svi ljubitelji nogometa koji smatraju da klub treba postojati zbog navijača, a ne zbog interesa vlasnika.

No da sada ne ulazim u razloge zašto je to tako, jer vjerujem da veliki broj vas zna o čemu pričam, vratit ću se na bitnu stvar, Martinovu izjavu. Ona je došla prije koji dan nakon što je njegova momčad izgubila 1:0, iako je imala 72% vremena loptu u svojim nogama, a neodoljivo je podsjetila na stav Pepa Guardiole, kojemu se također nakon gotovo svakog poraza spočitava što nema „plan B”.

Španjolac je tako jednom izjavio da ni Johan Cruyff u Barceloni nije imao „plan B”, već da je svaki put kad bi naišao na prepreku pokušao učiniti „plan A” boljim. Ni Tramezzani ne treba imati „plan B”, jer on u većini slučajeva može biti samo modifikacija „plana A”, a ako zaista ispadne dijametralno suprotan njemu, može zbuniti momčad i odati dojam da trener ne vjeruje sam sebi. A uostalom, većini talijanskih trenera je ionako u krvi prilagođavanje protivniku i modificiranje taktičkih zahtjeva iz utakmice u utakmicu.

Dakle, ako je ideja Tramezzanija onakva kakvom se do sada čini, ona može biti samo bolja ili lošija, ali taj „plan B” ne može biti dijametralno suprotan njegovoj osnovnoj ideji. Zbog toga navijači ne mogu od Bijelih očekivati puno otvoreniji pristup protiv primjerice Varaždina, u odnosu na pristup protiv Dinama, niti trebaju. Pitanje je samo žele li.

---

---

Ovdje pitanje ne glasi: želite li oku ugodan nogomet bez trofeja ili rigidan, prvenstveno defenzivni pristup koji će donijeti trofeje? To bi bila lagana odluka. Ne, ovdje je pitanje želite li da momčad za koju navijate POKUŠA doći do uspjeha igrajući oku ugodan, kombinatorni nogomet, ili tvrdi, primarno defenzivni nogomet.

Jer kao što smo vidjeli u utorak, discipliniran i defenzivno orijentiran pristup ne mora donijeti uspjeha čak ni u natjecanju koje se igra u knockout formatu, u kojem bi takav pristup u većini slučajeva trebao davati prednost. Drugo poluvrijeme subotnje utakmice pokazalo je da Hajduk može protiv Gorice, samo što je nedostatak takvog pristupa činjenica da individualna kvaliteta jako često biva presudni faktor. Dovoljno je da Todorović zakasni u blok Lovriću i primio si gol, dok s druge strane ni dobro izveden visoki presing ne može biti garancija uspjeha, jer ekipa koja je uigrana u kontroliranju posjeda u većini slučajeva može taj presing izigrati.

Ne postoji ispravan i pogrešan stil igre, pitanje je samo što navijači i cjelokupna klupska zajednica žele. Žele li da identitet kluba bude oku ugodan nogomet koji će donositi zadovoljstvo čak i kada sve ne ide po planu, ili žele da rezultat bude jedini ideal, odnosno jedini čimbenik koji će odlučivati o sudbini igrača, trenera, sportskog direktora, predsjednika i svih ostalih.

I nemojte se zavaravati pa misliti da oku ugodan nogomet mora podrazumijevati lošu igru u fazi obrane ili "mlaki" pristup. Igrači Gorice u tri od četiri poluvremena Hajduku nisu dopustili stvaranje izgledne prilike za gol i bili su nemjerljivo agresivniji te im je gotovo svaki start bio na rubu prekršaja, dok su s druge strane kombinirali kratka dodavanja u fazi otvaranja napada, izlazili u brzu ofenzivnu tranziciju... Ukratko, odigrali kompletnu utakmicu.

---

---

Tramezzani nije za ništa kriv i nije zaslužio da mu se zbog ovog poraza klima stolica, niti treba mijenjati svoj osnovni pristup. Ovo što se događa u Hajduku već dulje vremena veće je od njega i od svake osobe u klubu promatrane pojedinačno. U Hajduku već dulje vremena vlada kriza identiteta, ali ne u smislu u kojem u pitanje dolazi kako navijači percipiraju klub, već što klub uopće želi biti.

Svatko od nas gleda na Hajduk iz svoje perspektive, ali još je uvijek nejasno u kojem se smjeru klub uopće kreće i kako se želi pozicionirati u svojoj zajednici, a onda i u hrvatskom te europskom nogometu. Ostavimo sa strane sada činjenicu da su Bijeli već godinama irelevantni u europskim okvirima i suzdržimo se od gorkih šala kako je uspjeh što se ne bore za ostanak u ligi. Pokretanjem Konferencijske lige UEFA je (iako joj to nije bila osnovna namjera) dala priliku mnogim klubovima kao što je Hajduk da se vrate na mapu Europe i takva prilika treba se iskoristiti u svijetu u kojem moćniji postaju sve moćniji i u kojem onim manje moćnima ta moć sve više opada.

A što se tiče domaće scene, jasno je da svi u Hrvatskoj Hajduk smatraju velikim klubom, ali isto tako danas pričamo o tome mogu li se Bijeli ili ne mogu nositi s Goricom, klubom koji je u Prvu HNL ušao 2018., a s kojim Bijeli imaju omjer 2-3-8 u svim natjecanjima. U utorak je mnogim navijačima splitskog kluba nikad prežaljeni Oreščanin zagolicao maštu što bi bilo kad bi bilo, ali ono što je još više boljelo bilo je vidjeti dobrog trenera u dobro organiziranom i stabilnom klubu kako uništava Hajduk u četvrtfinalu Hrvatskog kupa, dok navijači Bijelih moraju strepiti do kraja sezone hoće li uspjeti doći do četvrtog mjesta, hoće li Rijeka osvojiti kup, hoće li Livaja ostati i na ljeto...

Za kraj ovog teksta koji je mnogo duži nego što je možda trebao biti, želim naglasiti da ne mora značiti da bi Oreščanin donio trofej Hajduku čak i da nije doživio debakl od Gzire. Ne mora značiti ni da bi prošle sezone uzeo drugo mjesto u prvenstvu. Ali gotovo je sigurno da ne bi doveo klub u goru poziciju od one u kojoj se on našao prošle sezone i u kojoj se nalazi i ove.

I to je poanta svega. U situaciji u kojoj ne možeš predvidjeti budućnost i biti siguran da će ti ijedna opcija donijeti ono što želiš, za koju ćeš se odlučiti? Za onu koja će ti donijeti više gušta u procesu ili onu drugu?

Američki filozof Ralph Waldo Emerson jednom je rekao da nije bit u konačnoj destinaciji, već u načinu na koji do nje dođeš. U nogometu stvari nisu tako jednostavne, jer konačna destinacija jest važna, ali ni putovanje se ne smije zanemariti. Pogotovo kada te konačne destinacije nema na vidiku i ne znaš koliko ti dugo do nje uopće treba.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

Ronald Goršić/Cropix

Ante Čizmić/Cropix

Damir Krajač/Cropix

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/orescanin-i-tramezzani-prica-o-dva-hajduka-i-pojmu-klupskog-identiteta-1085121 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=7cbb7415893efdc50a46808162d708303d4e892e [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Ore%C5%A1%C4%8Danin+i+Tramezzani%3A+pri%C4%8Da+o+dva+Hajduka+i+krizi+identiteta+u+kojoj+se+splitski+klub+nalazi+ve%C4%87+du%C5%BEe+vrijeme&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fhajduk%2Forescanin-i-tramezzani-prica-o-dva-hajduka-i-pojmu-klupskog-identiteta-1085121 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fhajduk%2Forescanin-i-tramezzani-prica-o-dva-hajduka-i-pojmu-klupskog-identiteta-1085121 )

Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => komentar [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [3] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [4] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [5] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [7] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [8] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [9] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [10] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [11] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [12] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [13] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [14] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [15] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [16] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [25] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [26] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [27] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [28] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [29] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [30] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) [31] => stdClass Object ( [id] => 96 [name] => FullHD image [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 34 [alias] => fullhd_image ) )

14. svibanj 2024 19:38

Oreščanin i Tramezzani: priča o dva Hajduka i krizi identiteta u kojoj se splitski klub nalazi već duže vrijeme

Hajduk trener puljana Paolo Tramezzani: Više mi se sviđao Hajduk iz prve utakmice u Splitu. Imali su tešku sezonu... Pročitaj više

Hajduk ‘tifoso‘ prije svega ‘Moli Boga‘ da ‘bijeli‘ izgube u nedjelju i priznaje: ‘Lijepo je čuti da me navijači Hajduka žele, to je recipročno‘ Pročitaj više