stdClass Object ( [id] => 581776 [title] => Tako je govorio Špaco: 'Ne mogu dat otkaz poslu!' [alias] => tako-je-govorio-spaco-ne-mogu-dat-otkaz-poslu [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Otišla je legenda Hajduka u vječnost, ali njegovo djelo ostaje.

Pročitajte veliki intervju sa Špacom objavljen u lipnju 2015. u reviji 'Naprid Bili'.

Prije punih 40 godina, točnije 25. svibnja 1975. godine, poznati nogometni stručnjak Stanko Poklepović vodio je juniorsku momčad „Hajduka“ u finalu Kupa ex Jugoslavije na Marakani u Beogradu protiv zeničkog „Čelika“ koju su „bili“ izgubili 2:0.

Potpisnik ovih redaka, tada 18-godišnjak koji je bio zamjenik kapetana i glavni organizator igre s „osmicom“ na leđima, odigrao je posljednju utakmicu pod Špacinom trenerskom palicom u „Hajdukovom“ dresu nakon čega  je odlučio sreću potražiti u inozemstvu, konkretno u Metros Croatiji iz Toronta s kojom je osvojio prvenstvo Sjeverne Amerike.

Posljednjih godinu dana juniorskog staža današnji urednik Auto priloga u Slobodnoj Dalmaciji Zdravko Juričko trenirao je i igrao pod paskom Stanka Poklepovića, koji je 1974. godine napustio splitski škver i profesionalno se upustio u trenerske vode. Bio  je šef Odjela za zavarivanje i tu mu je bila budućnost što se tiče brodogradilišta.

Razgovor sa šjor Špacom četiri desetljeća kasnije, premda sam nakon okončanja kratke profesionalne karijere radio desetak godina i kao sportski novinar, vratio me u sedamdesete godine prošlog stoljeća izazvavši u meni sjetu za prošlim vremenima. U prvom telefonskom kontaktnu sa šjor Špacom, nakon sigurno puna dva desetljeća, moj nekadašnji trener me oslovio sa Jure. To mi je tada bio nadimak po pokojnom ocu, novinaru Sportskih novosti Zlatku Juričku, ali i zbog činjenice da sam bio supertalent o kojem su pričali kao o mogućem nasljedniku legendarnog Jurice Jerkovića.

Šjor Špaco se rado odazvao pozivu za razgovor naglasivši da ja kao bivši nogometaš puno više razumijem nogometnu filozofiju od današnjih sportskih novinara koji se nikad u životu nisu bavili nogometom. 

- Znaš Jure moj, da nisi ti u pitanju, ne bih pristao na ovaj razgovor jer nakon zadnjeg razlaza s „Hajdukom“ nakon nepuna dva mjeseca provedena na klupi u principu izbjegavam novinare, započeo je svoje izlaganje Stanko Poklepović.

- Uopće se ne kajem što sam preuzeo momčad nakon što je Igor Tudor neposredno pred nastavka proljetnog dijela dao otkaz i ostavio momčad. Nije mi žao, to ponavljam još jednom. Ja ne mogu dati otkaz poslu! Jedino mi je žao što me nisu zvali da ostanem kao savjetnik u klubu. Znao sam koga preuzimam kada je riječ o Hajduku, jer sam stalno bio tu. Moram kazati da smo napravili pomak u igri, ali isto tako priznati kako nismo napravili rezultat. Zaista nismo imali sreće, jer smo bodove gubili tamo gdje nismo trebali, a golove smo primali nakon katastrofalnih pogrešaka u obrani. Umjesto da nakon izrađene akcije zabijemo gol, mi ga primimo u kontri i to kako. Odbijene lopte dolazile su do protivničkih napadača kojima nije bilo teško poentirati. Zapravo jedinu utakmicu koju smo trebali izgubiti, onu u Osijeku, smo dobili.

- Žalim za dva boda iz utakmice s Dinamom u Splitu koja je završila 1:1, nakon što smo primili izjednačujući pogodak u četvrtoj minuti sudačke nadoknade. „Modrima“ sam namjestio igru s dva libera i to uopće nije bilo loše. Međutim, kako je igra s dva libera koji preuzimaju najbližeg napadača u suštini defanzivan sustav, pri kraju utakmice se pojavio i strah koji nas je sputao. Osim toga, imalo smo nesreću da je odbijena lopta pala na nogu usamljenom Hernandezu koji je zabio pogodak, premda je taj prostor trebao pokrivati jedan od naših mladih igrača.

Da li je odluka o neodigravanju susreta u Maksimiru protiv Dinama zbog toga što navijačima „bilih“ nije dopušten ulazak na stadion bio svojevrstan početak rezultatskog pada i svih ostalih problema nastalih nakon tih događaja?
- Ne igrati protiv Dinama u Maksimiru bila je sugerirana odluka rukovodstva kluba, kaže Špaco.

– Oni koji su donijeli takvu odluku morali su znati da će Hajduk snositi posljedice. Bilo bi puno bolje da je pala odluka da momčad izađe na teren, da se susret odigra, pa onda da se žalimo na postupanje Dinamovog osiguranja. Ovako klub je kažnjen s oduzimanjem tri boda, nastao je raskol između Hajduka i Torcide s jedne strane i Hrvatskog nogometnog saveza s druge strane. Nakon završetka prvenstva trebalo bi putem novog Nadzornog odbora obaviti projekciju situacije i poduzeti određene korake.    

- Dio novinara nije imao previše razumijevanja za vaše taktičke i tehničke ideje u igri, pa je dolazilo, blago rečeno, do razmimoilaženja u mišljenjima. Osim toga izraze poput spiralne impostacije (stepenasto postavljanje), prije toga „pirje“ (lijevak) i sličnih pojmova novinarima je služilo za svojevrsnu zafrkanciju...

- E Jure moj, prošla su vremena istinskih novinara poput tvog pokojnog oca, Nikice Vukašina, Zdravka Reića ili Ede Pezzija s kojima si mogao ozbiljno popričati, pa čak dobiti i neki zanimljiv i konstruktivan prijedlog. Puno puta nakon službene presice ostao bih se družiti s njima i razgovarati, razmjenjivati mišljenja i slično, jer novinari su vrlo bitan dio čitavog tog folklora. Danas te novinar pita koga ćete staviti na lijevog beka umjesto primjerice ozlijeđenog ili kažnjenog Jozinovića. Pa naravno da ću ubaciti adekvatnu zamjenu, a ne kozu kako sam im bio jednom odbrusio. Naravno, uvidjevši gdje sve to vodi počeo sam se zafrkavati kako sam pogriješio u izradi smjese betona za obranu i da moram dodati više cementa.

- Pustimo mi sportske novinare na miru i vratimo se isključivo nogometu i nogometnoj problematici. Vremena kada sam ja igrao u juniorima Hajduka su se promijenila, nogomet je napredovao velikim koracima u tehničkom, taktičkom i fizičkom smislu.

- Te sezone 1974./75. moj veliki prijatelj i još veći stručnjak, nažalost pokojni Tomislav Ivić bio je trener prve momčadi Hajduka koji je forsirao igru striktnog pokrivanja koju su tada lansirali Nizozemci i Nijemci. Takva igra tražila je univerzalnost što je nemoguće. U takvom sustavu igre nogometaš je morao pokriti svog igrača, stizati na sve strane pri čemu su za takvu igru tražio robustan i snažan igrač s ogromnim kapacitetom pluća. Jure, ti nisi bio taj tip igrača. Ti si bio fin i elegantan igrač filigranske preciznosti dodavanja i sjajne tehnike, ali u tom trenutku to nije bilo ono što se tražilo stoga si morao ići na kaljenje u niži rang natjecanja. Kako je sve završilo ti sam najbolje znaš. Dio krivice je na tebi, ali na tvom ocu Zlatku...U svakom slučaju, moram biti iskren i kazati kako se nisam previše slagao s načinom igre koju je u to vrijeme forsirao Ivan (Tomislav Ivić, op.a.).

- Današnji nogomet postao je unosan biznis gdje se ostvaruju nevjerojatno visoki transferi igrača.

Uz to veliki klubovi kupuju mlade i talentirane igrače koji nisu napunili na 18 godina. Kako vi na to gledate?

-Tržište ima svoje zakonitosti koje diktiraju čitavu igru oko nogometa. Sve se vrti oko velikih transfera, stvaranja vrhunskih igrača i još većih momčadi čiji je cilj dominacija europskim nogometom. Vrte se ogromni novci, ali barem kod nas nema poduzetnika koji bi uložili novac u neki klub. Treba shvatiti da je završio partijski sistem i da se treba okrenuti drugim izvorima financiranja. U svakom slučaju ja sam apsolutno za privatizaciju Hajduka, za poduzetničko upravljanje, za ljude s kapitalom. Drugačije je kad klubom upravlja čovjek koji je uložio svoj novac, a ne političari ili grad kao u slučaju Hajduka. Treba razumjeti činjenicu da je nogomet stigao na tržište i da je poput svake druge robe. U svemu tome Torcida je vrlo važan čimbenik, a njene članove treba odgajati. Torcida mora biti organizirana i vrlo blizu klubu, te da jednostavno bude podrška vlasniku kluba, dakle onom tko je uložio svoj novac. 

- Zagovornik ste nogometne filozofije da je vježba, odnosno trening ključna stvar u modernom nogometu i da na tom segmentu treba ustrajati?

- Prije je nogomet bio zabava u kojoj se gledalo kako protivniku gurnuti loptu kroz noge. Danas je nogomet aktivnost koja ima svoj cilj i koja više nije zabava. Cilj je kao uvijek pobijediti, ali na način da uočite gdje protivnika treba ubosti, gdje ga treba spriječiti da ne postigne gol. Nadigravanje dolazi u obzir, ako je to uopće moguće, ali pod uvjetom da ti ne ruši rezultat. Ne može se igrati ni razmišljati kao prije. Vrlo je bitna selekcija dječaka koja je sada potpuno drugačija. Naime, u ovom našem podneblju sve je manje talenata koji su Bogom dani za nogomet. To još uvijek imaju afričke zemlje, dok mi moramo raditi na tome da osmislimo vježbanje za igrače iz našeg podneblja. Instinkt kod mladog igrača više nije osnovni faktor, te se može koristiti samo u stvaranju rezultata. Jednostavno rečeno pojedinca treba staviti u okvir rezultata. Do 14-te godine dječake treba profilirati, dakle odrediti mu poziciju na kojoj će igrati. Nakon toga s njim treba početi raditi ciljano, takozvani položajni rad jer je danas nogomet specijalizirana igra. Igrači iz drugog plana, poput Messija su najopasniji. Sve što se nekad radilo u mjestu danas se radi u punom sprintu pri čemu vrhunski nogometaši u svakom koraku imaju kontakt s loptom. Pogledajte jednog Ronalda, Messija ili neku drugu zvijezdu – kontrola lopte u trku im je savršena.

Za vas se govori kako se bavite tehnologijom nogometa, te da tražite sisteme u igri?

- Barba Luka Kaliterna je imao najjednostavniju filozofiju nogometa. On je nogomet usporedio sa spužvom koja se skuplja kada se momčad brani, a širi kada ekipa napada. Napad i obrana su se uvijek sučeljavali u povijesti nogometa i toj je osnova nogometne igre. Današnja trenerska populacija je proizašla iz igre, tako da su mnogi nogometaši nakon završene karijere postali treneri. Mislim da njima nedostaje znanstveni pristup, jer je nogomet danas jedna vrsta znanosti, vrlo ozbiljan posao u kojem se ide na svjesnu igru a ne na instinkt. Uzmimo primjer Blaža Bake Sliškovića koji je bio nebrušeni dragulj, ali koji nije mogao igrati tako dobro u defanzivi kao u napadu. Međutim, s njim je trebalo znati, bez obzira na sve njegove nestašluke. Kod njega sam bio primijenio intelektualnu obranu. Što to znači? Jednostavno sam mu dao zadatak da čita igru protivnika, krade i presijeca lopte, da igra kao što to rade Brazilci. S druge strane sam imao jednog Jerka Tipurića koji je bio kao sjekirica, kod njega nije bilo prolaza, taj je udarao i udarao... Strašno teško je biti trener. Treba znati sposobnost svakog igrača staviti u funkciju i na pravo mjesto. Veliki igrač ne mora biti isto tako dobar trener. Bernard Vukas je bio vrhunski igrač, ali trener jednostavno nije mogao biti.

Na klupi Hajduka samostalno ste sjedili četiri puta, od čega je najkraće bilo ovaj zadnji put, od veljače do travnja 2015. Kako ocjenjujete svoj rad u Hajduku kao trener prve momčadi?

- Ako gledamo kronološki ja sam posljednji trener koji je s Hajdukom, i to 2010. godine igrao u Europi, naravno u jesenskom dijelu natjecanja. Dobro smo igrali protiv Zenita i AEK-a u gostima, dobili smo Anderlechta u Splitu i trebala nam je samo jedna pobjeda da idemo dalje. Međutim, u međuvremenu smo izgubili utakmicu u domaćem prvenstvu, te sam smijenjen i na moje mjesto je doveden Goran Vučević.  S Hajdukom sam u sezoni 1984./85. osvojio drugo mjesto u bivšoj Jugoslaviji. Trebali smo tada postati prvaci, ali smo zbog zakulisnih igara ostali iza Sarajeva koji je tada bio Olimpijski grad. U zadnjem kolu nam je trebala pobjeda protiv Željezničara u Sarajevu, koju smo nakon vodstva od 3:0 u prvom poluvremenu na kraju izgubili 4:3 dok je Sarajevo remiziralo i postalo prvak. Ipak, najviše žalim za sezonom 1985./86. kada sam sa Hajdukom ostvario četiri pobjede, i dva neriješena rezultata u Europi, da bi u četvrtfinalu dobili prvu utakmicu protiv Waregema sa 1:0. Nakon toga je uslijedila moja smjena (na kormilo je došao Sergej Krešić) nakon što smo izgubili utakmicu u domaćem prvenstvu protiv Rijeke. Tamo smo izgubili 1:0, a  na  jedanaesterce Belgijanci su bili bolji i prošli dalje.

Koji su vam uspjesi sa Hajdukom u nacionalnom prvenstvu i kupu u Hrvatskoj nogometnoj ligi?

- Sa Hajdukom sa 1992. godine osvojio prvo prvenstvo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj gdje smo doslovno trenirali, putovali i igrali pod granatama. Prvi sam doveo momčad na gostovanje u Zadar gdje smo odigrali prvenstvenu utakmicu i pod oružanom vatrom trčali na brod za Split. Nakon toga je Zadar počeo igrati i ostale utakmice kao domaćin. Te godine sam uz prvenstvo s Hajdukom „digao“ i Superkup, da bi odlaskom Eduarda Reje 2010. godine ponovno preuzeo „bile“.  S tom momčadi sam osvojio Rabuzinovo sunce, a zaostatak za Dinamom na tablici sam smanjio na samo tri boda. U mandatu 1992. godine, nakon osvojenog prvenstva i nekoliko slabijih rezultata u novoj sezoni na mjestu glavnog trenera zamijenio me Ivan Katalinić.

Koji su vam trenuci u trenerskoj karijeri bili najteži, barem kada je u pitanju Hajduk, koji je uz Splita, u kojem ste proveli igračku karijeru zajedno s Tomislavom Ivićem najveća ljubav?

- Suradnja s velikim Ivanom traje od davne 1974. godine, na čiji sam poziv i došao za trenera juniorske momčadi Hajduka gdje smo provodili igru striktnog pokrivanja. Međutim, odlaskom Ivića iz Hajduka u inozemstvo, tada su i mene „škartali“ u „Lavčevića“, prije toga i danas „Dalmatinca“ u takozvani „škart boks“. Tu sam radio s Letom, Čelićem i ostalim otpisanima koje sam kasnije povukao u Solin kada sam preuzeo seniorsku momčad. Igrali smo dobro, a tada je i tvoj brat Robert igrao centarhalfa u Solinu. To „škartavanje“ je bilo pod dirigentskom palicom tadašnjeg tajnika Gojka Škrbića. Naime, svi oni su me smatrali „Splitovcem“ i stalno sam bio u svojevrsnoj nemilosti.

Je li vas strah za budućnost Hajduka?

- Ni najmanje me nije strah za budućnost Hajduka, ali će proći još vremena dok se klub stabilizira u igračkom i financijskom smislu. Glavni cilj uprave i igrača je da Hajduk bude stalno u vrhu prve Hrvatske nogometne lige i da svake godine izbori izlazak u Europu. Treba stvarati vrijednosti, dakle igrače za ostvarivanje ciljeva. U ovom trenutku Hajduk ima raskorak između rezultata i igračkog kadra. Trenutačni zadatak je stvoriti nove, mlade igrače, ali isto tako treba voditi računa koga će se prodati, a koga dovesti da se popune nastale rupe u momčadi. To je stvar struke, ali isto tako i veliki financijski problem.  Nogomet je stigao na tržište i tako se trebamo i ponašati – dakle tržišno. Kupi što jeftinije, a prodaj što skuplje, ali da pri tom ne pati krajnji rezultat u nogometnom, ali i financijskom smislu.

Trening sa šjor Špacom

Naš višesatni razgovor vodili smo u zadnjoj spinutskoj lučici, a onda smo fotoreporter Ante Čizmić i ja htjeli provjeriti u kakvoj je formi i kondiciji šjor Špaco sa svojih 77 godina na leđima. Nogometni zanesenjak i zaljubljenik je tehnicirao na betonu spinutske lučice, žonglirao, udarao loptom u zid pokazujući tehniku i znanje. U jednom momentu je sjeo na zidić i kazao: Uf Jure, umorio sam se. Moram malo odmorit! Naravno, jer ono što je pokazao s loptom i nogometno umijeće u tim godinama zaista je sjajno. Ipak, je šjor Špaco deset godina bio vezni igrač u RNK Splitu, a nakon toga je igrao libera zajedno s velikim, i danas nažalost pokojnim šjor Ivanom. Nogometno znanje koje ti je Bog podario ne zaboravlja se ni sa 77 na leđima.
      

Velikani koje je trenirao

S puno igrača je radio Stanko Poklepović, a od svjetskih klasa trenirao je Dejana Savičevića, Zvonimira Bobana, Predraga Mijatovića, Zlatka Vujovića, Davora Šukera... Od nacionalnih veličina nabrojao je Juricu Jerkovića, Blaža Sliškovića, Mićuna Jovanića, Igora Štimca, Slavena Bilića, Gorana Vučevića... i još puno njih.

„Špacini“ klubovi

Naravno najveća trenerska ljubav šjor Špace je Hajduk na čijoj klupi je bio četiri puta. Osim Hajduka trenirao je podgoričku Budućnost, banjolučki Borac, Osijek (dva puta), iranski Perzepolis, ciparski Apoel, Sepahan (Iran),  Istru, Celje, Ferencvaroš... Dok je bio trener Ferencvaroša puno se družio s legendarnim Ferencom Puškašom koji je igrao za madridski Real i također poznatim napadačem Albertom.

Selektor Hrvatske reprezentacije

Stanko Poklepović je u suštini prvi trener nogometne reprezentacije samostalne Republike Hrvatske, ako ne računamo Dražana Jerkovića. Šjor Špaco je 1992. godine postavljen za izbornika naše izabrane vrste i s njom je bio na turneji po Australiji gdje je vodio mlađe igrače kako ne bi opteretio tadašnje zvijezde Šukera, Bobana i druge. Iz Hajduka je na njega tada vršen pritisak da bude trener u klubu, a da netko drugi vodi reprezentaciju. Tada je postavio nekadašnjeg predsjednika Vlatka Markovića koji je više figurirao, dok je Špaco sam povlačio sve poteze. Pobijeđena je Ukrajinu 3:0, istim rezultatom i Meksiko. U to vrijeme se Poklepović zalagao za četiri regionalne druge lige (Dalmacija, Slavonija, Zagorje i Istra) i prva sa 16 klubova jer se samo na širokoj bazi mogu postizati rezultati. Nigdje u svijetu ne funkcioniraju natjecanja s deset klubova u ligi. Zbog toga je proglašen nepodobnim, premda mu je sin Damir bio u Domovinskom ratu kao diverzant i ranjen je na Peruči. U sve to svoje su prste umiješali Miroslav Ćiro Blažević i Tomislav Ivić tako da je na kraju smijenjen s mjesta selektora reprezentacije. 

Trenerska karijera

Mislim da sam imao uspješnu, ali trnovitu karijeru. Za nogomet sam živio 24 sata dnevno, bavio sam se tehnologijom nogometa. Međutim, u materijalnom smislu nisam napravio puno. Jednostavno, nisam materijalizirao koliko sam mogao, jer nisam izašao u Europu, ako se ne računa godina dana provedena u Ferencvarošu. Prekretnica je trebala biti 1991. godine kada sam bio trener Apoela na Cipru. Tada me zvao Tomislav Ivić da dođem u Pariz na pregovore s Bernardom Tapiem kako bih preuzeo treniranje Marseillea, ali je to propalo jer tadašnji trener nije htio napustiti klub.

U to vrijeme su me zvali Zvezda i Parizan da dođem u Beograd, ali znajući što je sve prošao Ante Biće Mladinić tamo, uz činjenicu da se situacija oko mogućeg rata sve više zapetljavala odustao sam. Dvije godine za redom Špaco je bio prvak Irana sa klubom „Perzepolis“ (1995./96. i 1996./97.), a s njima je osvojio i treće mjesto u Azijskoj ligi prvaka. Bio je neko vrijeme i selektor reprezentacije Irana, a kao trener Itihada, zajedno s Tomislavom Ivićem, je osvojio Azijsku ligu. Sa Osijekom je 1999. godine osvojio hrvatski kup.

Poklepović kontra Ivića

Utakmica koja je šjor Špaci posebno ostala u sjećanju bila je utakmica između Dinama i Hajduka u Maksimiru. Na klupi Dinama sjedio je Tomislav Ivić, a na Hajdukovoj Stanko Poklepović. Premda su bili veliki prijatelji i suradnici ovog puta su bili veliki suparnici, a u fenomenalnoj utakmici nije bilo pobjednika. Završilo je neodlučeno 2:2 uz sitne provokacije jednog splitskog novinara, velikog poklonika pokojnog Tomislava Ivića, koji je pokušao prije utakmice izbaciti iz takta Poklepovića, koji je poznat po južnjačkom temperamentu. 

Smjena trenera – šok terapija

Smjena trenera kao šok terapija za momčad je pucanj u prazno, smatra šjor Špaco. Prema njegovom mišljenju postoje tri razloga za uručenje otkaza treneru. Prvi je ako trener ima s momčadi igru, a nema rezultat i to je bio slučaj u ovoj zadnjoj Poklepovićevoj epizodi na klupi Hajduka. On smatra kako je uprava dala otkaz rezultatima, ali da se gledao posao, odnosno vježba, da bi to onda bila pogreška uprave kluba. Preostala dva razloga za otkaz su smatra on ako momčad nije spremna u svakom smislu, dok je treći neadekvatan odnos trenera prema igračima i upravi.

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => adio, legendo [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2018-12-27 22:03:26 [created_by] => 3231 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2018-12-28 12:54:16 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2018-12-27 21:52:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 5605 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 275 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti o Hajduku. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, sport, hajduk [secure] => 0 [page_title] => Hajduk [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2018\/12\/27\/stanko_poklepovic4-210515.JPG","\/Archive\/Images\/2018\/12\/27\/stanko_poklepovic11-150515.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/12\/27\/stanko_poklepovic12-150515.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/12\/27\/stanko_poklepovic6-210515.JPG","\/Archive\/Images\/2018\/12\/27\/stanko_poklepovic17-150515.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["stanko_poklepovic4-210515.JPG","stanko_poklepovic11-150515","stanko_poklepovic12-150515","stanko_poklepovic6-210515.JPG","stanko_poklepovic17-150515"],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1243x840"},{"size0":"1280x823"},{"size0":"1280x828"},{"size0":"1217x840"},{"size0":"1280x752"}]} [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 275 [name] => Hajduk [alias] => hajduk [description] => [parent] => 255 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 1 [params] => {"inheritFrom":"255","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 38671630 Threads: 3 Questions: 7116371762 Slow queries: 3306439 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 608836031 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 51 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front01 [password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /sport/hajduk ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /sport/hajduk/tako-je-govorio-spaco-ne-mogu-dat-otkaz-poslu-581776 [printLink] => /sport/hajduk/tako-je-govorio-spaco-ne-mogu-dat-otkaz-poslu-581776?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 290537 [name] => špaco poklepović [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => spaco-poklepovic [link] => /tag/spaco-poklepovic ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => adio, legendo [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Tako je govorio Špaco: 'Ne mogu dat otkaz poslu!' [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => 3231 [name] => Zdravko Juričko [username] => zdravko-juri-ko [email] => zdravko-juri-ko@sd.hr [password] => $2y$10$3MSPsNGO8ltots48kqbe2.FwzW7b1js7M1r/8s.nUTTSs2kSnHPxu [password_clear] => [block] => 0 [sendEmail] => 0 [registerDate] => 0000-00-00 00:00:00 [lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00 [activation] => [params] => [groups] => Array ( [2] => 2 ) [guest] => 0 [lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00 [resetCount] => 0 [requireReset] => 0 [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [otpKey] => [otep] => [link] => /autor/zdravko-juricko-3231 [profile] => stdClass Object ( [id] => 1749 [gender] => m [description] => [image] => [url] => [group] => 1 [plugins] => ) [avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/33a10ba883a053e58de979010155c54c?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/12/27/stanko_poklepovic4-210515.JPG [galleryCount] => 5 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => stanko_poklepovic4-210515.JPG [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/12/27/stanko_poklepovic4-210515.JPG [title] => stanko_poklepovic4-210515.JPG ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/12/27/stanko_poklepovic11-150515.jpg [title] => stanko_poklepovic11-150515 ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/12/27/stanko_poklepovic12-150515.jpg [title] => stanko_poklepovic12-150515 ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/12/27/stanko_poklepovic6-210515.JPG [title] => stanko_poklepovic6-210515.JPG ) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/12/27/stanko_poklepovic17-150515.jpg [title] => stanko_poklepovic17-150515 ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Otišla je legenda Hajduka u vječnost, ali njegovo djelo ostaje.

Pročitajte veliki intervju sa Špacom objavljen u lipnju 2015. u reviji 'Naprid Bili'.

Prije punih 40 godina, točnije 25. svibnja 1975. godine, poznati nogometni stručnjak Stanko Poklepović vodio je juniorsku momčad „Hajduka“ u finalu Kupa ex Jugoslavije na Marakani u Beogradu protiv zeničkog „Čelika“ koju su „bili“ izgubili 2:0.

Potpisnik ovih redaka, tada 18-godišnjak koji je bio zamjenik kapetana i glavni organizator igre s „osmicom“ na leđima, odigrao je posljednju utakmicu pod Špacinom trenerskom palicom u „Hajdukovom“ dresu nakon čega  je odlučio sreću potražiti u inozemstvu, konkretno u Metros Croatiji iz Toronta s kojom je osvojio prvenstvo Sjeverne Amerike.

Posljednjih godinu dana juniorskog staža današnji urednik Auto priloga u Slobodnoj Dalmaciji Zdravko Juričko trenirao je i igrao pod paskom Stanka Poklepovića, koji je 1974. godine napustio splitski škver i profesionalno se upustio u trenerske vode. Bio  je šef Odjela za zavarivanje i tu mu je bila budućnost što se tiče brodogradilišta.

Razgovor sa šjor Špacom četiri desetljeća kasnije, premda sam nakon okončanja kratke profesionalne karijere radio desetak godina i kao sportski novinar, vratio me u sedamdesete godine prošlog stoljeća izazvavši u meni sjetu za prošlim vremenima. U prvom telefonskom kontaktnu sa šjor Špacom, nakon sigurno puna dva desetljeća, moj nekadašnji trener me oslovio sa Jure. To mi je tada bio nadimak po pokojnom ocu, novinaru Sportskih novosti Zlatku Juričku, ali i zbog činjenice da sam bio supertalent o kojem su pričali kao o mogućem nasljedniku legendarnog Jurice Jerkovića.

Šjor Špaco se rado odazvao pozivu za razgovor naglasivši da ja kao bivši nogometaš puno više razumijem nogometnu filozofiju od današnjih sportskih novinara koji se nikad u životu nisu bavili nogometom. 

- Znaš Jure moj, da nisi ti u pitanju, ne bih pristao na ovaj razgovor jer nakon zadnjeg razlaza s „Hajdukom“ nakon nepuna dva mjeseca provedena na klupi u principu izbjegavam novinare, započeo je svoje izlaganje Stanko Poklepović.

- Uopće se ne kajem što sam preuzeo momčad nakon što je Igor Tudor neposredno pred nastavka proljetnog dijela dao otkaz i ostavio momčad. Nije mi žao, to ponavljam još jednom. Ja ne mogu dati otkaz poslu! Jedino mi je žao što me nisu zvali da ostanem kao savjetnik u klubu. Znao sam koga preuzimam kada je riječ o Hajduku, jer sam stalno bio tu. Moram kazati da smo napravili pomak u igri, ali isto tako priznati kako nismo napravili rezultat. Zaista nismo imali sreće, jer smo bodove gubili tamo gdje nismo trebali, a golove smo primali nakon katastrofalnih pogrešaka u obrani. Umjesto da nakon izrađene akcije zabijemo gol, mi ga primimo u kontri i to kako. Odbijene lopte dolazile su do protivničkih napadača kojima nije bilo teško poentirati. Zapravo jedinu utakmicu koju smo trebali izgubiti, onu u Osijeku, smo dobili.

- Žalim za dva boda iz utakmice s Dinamom u Splitu koja je završila 1:1, nakon što smo primili izjednačujući pogodak u četvrtoj minuti sudačke nadoknade. „Modrima“ sam namjestio igru s dva libera i to uopće nije bilo loše. Međutim, kako je igra s dva libera koji preuzimaju najbližeg napadača u suštini defanzivan sustav, pri kraju utakmice se pojavio i strah koji nas je sputao. Osim toga, imalo smo nesreću da je odbijena lopta pala na nogu usamljenom Hernandezu koji je zabio pogodak, premda je taj prostor trebao pokrivati jedan od naših mladih igrača.

Da li je odluka o neodigravanju susreta u Maksimiru protiv Dinama zbog toga što navijačima „bilih“ nije dopušten ulazak na stadion bio svojevrstan početak rezultatskog pada i svih ostalih problema nastalih nakon tih događaja?
- Ne igrati protiv Dinama u Maksimiru bila je sugerirana odluka rukovodstva kluba, kaže Špaco.

– Oni koji su donijeli takvu odluku morali su znati da će Hajduk snositi posljedice. Bilo bi puno bolje da je pala odluka da momčad izađe na teren, da se susret odigra, pa onda da se žalimo na postupanje Dinamovog osiguranja. Ovako klub je kažnjen s oduzimanjem tri boda, nastao je raskol između Hajduka i Torcide s jedne strane i Hrvatskog nogometnog saveza s druge strane. Nakon završetka prvenstva trebalo bi putem novog Nadzornog odbora obaviti projekciju situacije i poduzeti određene korake.    

- Dio novinara nije imao previše razumijevanja za vaše taktičke i tehničke ideje u igri, pa je dolazilo, blago rečeno, do razmimoilaženja u mišljenjima. Osim toga izraze poput spiralne impostacije (stepenasto postavljanje), prije toga „pirje“ (lijevak) i sličnih pojmova novinarima je služilo za svojevrsnu zafrkanciju...

- E Jure moj, prošla su vremena istinskih novinara poput tvog pokojnog oca, Nikice Vukašina, Zdravka Reića ili Ede Pezzija s kojima si mogao ozbiljno popričati, pa čak dobiti i neki zanimljiv i konstruktivan prijedlog. Puno puta nakon službene presice ostao bih se družiti s njima i razgovarati, razmjenjivati mišljenja i slično, jer novinari su vrlo bitan dio čitavog tog folklora. Danas te novinar pita koga ćete staviti na lijevog beka umjesto primjerice ozlijeđenog ili kažnjenog Jozinovića. Pa naravno da ću ubaciti adekvatnu zamjenu, a ne kozu kako sam im bio jednom odbrusio. Naravno, uvidjevši gdje sve to vodi počeo sam se zafrkavati kako sam pogriješio u izradi smjese betona za obranu i da moram dodati više cementa.

- Pustimo mi sportske novinare na miru i vratimo se isključivo nogometu i nogometnoj problematici. Vremena kada sam ja igrao u juniorima Hajduka su se promijenila, nogomet je napredovao velikim koracima u tehničkom, taktičkom i fizičkom smislu.

- Te sezone 1974./75. moj veliki prijatelj i još veći stručnjak, nažalost pokojni Tomislav Ivić bio je trener prve momčadi Hajduka koji je forsirao igru striktnog pokrivanja koju su tada lansirali Nizozemci i Nijemci. Takva igra tražila je univerzalnost što je nemoguće. U takvom sustavu igre nogometaš je morao pokriti svog igrača, stizati na sve strane pri čemu su za takvu igru tražio robustan i snažan igrač s ogromnim kapacitetom pluća. Jure, ti nisi bio taj tip igrača. Ti si bio fin i elegantan igrač filigranske preciznosti dodavanja i sjajne tehnike, ali u tom trenutku to nije bilo ono što se tražilo stoga si morao ići na kaljenje u niži rang natjecanja. Kako je sve završilo ti sam najbolje znaš. Dio krivice je na tebi, ali na tvom ocu Zlatku...U svakom slučaju, moram biti iskren i kazati kako se nisam previše slagao s načinom igre koju je u to vrijeme forsirao Ivan (Tomislav Ivić, op.a.).

- Današnji nogomet postao je unosan biznis gdje se ostvaruju nevjerojatno visoki transferi igrača.

Uz to veliki klubovi kupuju mlade i talentirane igrače koji nisu napunili na 18 godina. Kako vi na to gledate?

-Tržište ima svoje zakonitosti koje diktiraju čitavu igru oko nogometa. Sve se vrti oko velikih transfera, stvaranja vrhunskih igrača i još većih momčadi čiji je cilj dominacija europskim nogometom. Vrte se ogromni novci, ali barem kod nas nema poduzetnika koji bi uložili novac u neki klub. Treba shvatiti da je završio partijski sistem i da se treba okrenuti drugim izvorima financiranja. U svakom slučaju ja sam apsolutno za privatizaciju Hajduka, za poduzetničko upravljanje, za ljude s kapitalom. Drugačije je kad klubom upravlja čovjek koji je uložio svoj novac, a ne političari ili grad kao u slučaju Hajduka. Treba razumjeti činjenicu da je nogomet stigao na tržište i da je poput svake druge robe. U svemu tome Torcida je vrlo važan čimbenik, a njene članove treba odgajati. Torcida mora biti organizirana i vrlo blizu klubu, te da jednostavno bude podrška vlasniku kluba, dakle onom tko je uložio svoj novac. 

- Zagovornik ste nogometne filozofije da je vježba, odnosno trening ključna stvar u modernom nogometu i da na tom segmentu treba ustrajati?

- Prije je nogomet bio zabava u kojoj se gledalo kako protivniku gurnuti loptu kroz noge. Danas je nogomet aktivnost koja ima svoj cilj i koja više nije zabava. Cilj je kao uvijek pobijediti, ali na način da uočite gdje protivnika treba ubosti, gdje ga treba spriječiti da ne postigne gol. Nadigravanje dolazi u obzir, ako je to uopće moguće, ali pod uvjetom da ti ne ruši rezultat. Ne može se igrati ni razmišljati kao prije. Vrlo je bitna selekcija dječaka koja je sada potpuno drugačija. Naime, u ovom našem podneblju sve je manje talenata koji su Bogom dani za nogomet. To još uvijek imaju afričke zemlje, dok mi moramo raditi na tome da osmislimo vježbanje za igrače iz našeg podneblja. Instinkt kod mladog igrača više nije osnovni faktor, te se može koristiti samo u stvaranju rezultata. Jednostavno rečeno pojedinca treba staviti u okvir rezultata. Do 14-te godine dječake treba profilirati, dakle odrediti mu poziciju na kojoj će igrati. Nakon toga s njim treba početi raditi ciljano, takozvani položajni rad jer je danas nogomet specijalizirana igra. Igrači iz drugog plana, poput Messija su najopasniji. Sve što se nekad radilo u mjestu danas se radi u punom sprintu pri čemu vrhunski nogometaši u svakom koraku imaju kontakt s loptom. Pogledajte jednog Ronalda, Messija ili neku drugu zvijezdu – kontrola lopte u trku im je savršena.

Za vas se govori kako se bavite tehnologijom nogometa, te da tražite sisteme u igri?

- Barba Luka Kaliterna je imao najjednostavniju filozofiju nogometa. On je nogomet usporedio sa spužvom koja se skuplja kada se momčad brani, a širi kada ekipa napada. Napad i obrana su se uvijek sučeljavali u povijesti nogometa i toj je osnova nogometne igre. Današnja trenerska populacija je proizašla iz igre, tako da su mnogi nogometaši nakon završene karijere postali treneri. Mislim da njima nedostaje znanstveni pristup, jer je nogomet danas jedna vrsta znanosti, vrlo ozbiljan posao u kojem se ide na svjesnu igru a ne na instinkt. Uzmimo primjer Blaža Bake Sliškovića koji je bio nebrušeni dragulj, ali koji nije mogao igrati tako dobro u defanzivi kao u napadu. Međutim, s njim je trebalo znati, bez obzira na sve njegove nestašluke. Kod njega sam bio primijenio intelektualnu obranu. Što to znači? Jednostavno sam mu dao zadatak da čita igru protivnika, krade i presijeca lopte, da igra kao što to rade Brazilci. S druge strane sam imao jednog Jerka Tipurića koji je bio kao sjekirica, kod njega nije bilo prolaza, taj je udarao i udarao... Strašno teško je biti trener. Treba znati sposobnost svakog igrača staviti u funkciju i na pravo mjesto. Veliki igrač ne mora biti isto tako dobar trener. Bernard Vukas je bio vrhunski igrač, ali trener jednostavno nije mogao biti.

Na klupi Hajduka samostalno ste sjedili četiri puta, od čega je najkraće bilo ovaj zadnji put, od veljače do travnja 2015. Kako ocjenjujete svoj rad u Hajduku kao trener prve momčadi?

- Ako gledamo kronološki ja sam posljednji trener koji je s Hajdukom, i to 2010. godine igrao u Europi, naravno u jesenskom dijelu natjecanja. Dobro smo igrali protiv Zenita i AEK-a u gostima, dobili smo Anderlechta u Splitu i trebala nam je samo jedna pobjeda da idemo dalje. Međutim, u međuvremenu smo izgubili utakmicu u domaćem prvenstvu, te sam smijenjen i na moje mjesto je doveden Goran Vučević.  S Hajdukom sam u sezoni 1984./85. osvojio drugo mjesto u bivšoj Jugoslaviji. Trebali smo tada postati prvaci, ali smo zbog zakulisnih igara ostali iza Sarajeva koji je tada bio Olimpijski grad. U zadnjem kolu nam je trebala pobjeda protiv Željezničara u Sarajevu, koju smo nakon vodstva od 3:0 u prvom poluvremenu na kraju izgubili 4:3 dok je Sarajevo remiziralo i postalo prvak. Ipak, najviše žalim za sezonom 1985./86. kada sam sa Hajdukom ostvario četiri pobjede, i dva neriješena rezultata u Europi, da bi u četvrtfinalu dobili prvu utakmicu protiv Waregema sa 1:0. Nakon toga je uslijedila moja smjena (na kormilo je došao Sergej Krešić) nakon što smo izgubili utakmicu u domaćem prvenstvu protiv Rijeke. Tamo smo izgubili 1:0, a  na  jedanaesterce Belgijanci su bili bolji i prošli dalje.

Koji su vam uspjesi sa Hajdukom u nacionalnom prvenstvu i kupu u Hrvatskoj nogometnoj ligi?

- Sa Hajdukom sa 1992. godine osvojio prvo prvenstvo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj gdje smo doslovno trenirali, putovali i igrali pod granatama. Prvi sam doveo momčad na gostovanje u Zadar gdje smo odigrali prvenstvenu utakmicu i pod oružanom vatrom trčali na brod za Split. Nakon toga je Zadar počeo igrati i ostale utakmice kao domaćin. Te godine sam uz prvenstvo s Hajdukom „digao“ i Superkup, da bi odlaskom Eduarda Reje 2010. godine ponovno preuzeo „bile“.  S tom momčadi sam osvojio Rabuzinovo sunce, a zaostatak za Dinamom na tablici sam smanjio na samo tri boda. U mandatu 1992. godine, nakon osvojenog prvenstva i nekoliko slabijih rezultata u novoj sezoni na mjestu glavnog trenera zamijenio me Ivan Katalinić.

Koji su vam trenuci u trenerskoj karijeri bili najteži, barem kada je u pitanju Hajduk, koji je uz Splita, u kojem ste proveli igračku karijeru zajedno s Tomislavom Ivićem najveća ljubav?

- Suradnja s velikim Ivanom traje od davne 1974. godine, na čiji sam poziv i došao za trenera juniorske momčadi Hajduka gdje smo provodili igru striktnog pokrivanja. Međutim, odlaskom Ivića iz Hajduka u inozemstvo, tada su i mene „škartali“ u „Lavčevića“, prije toga i danas „Dalmatinca“ u takozvani „škart boks“. Tu sam radio s Letom, Čelićem i ostalim otpisanima koje sam kasnije povukao u Solin kada sam preuzeo seniorsku momčad. Igrali smo dobro, a tada je i tvoj brat Robert igrao centarhalfa u Solinu. To „škartavanje“ je bilo pod dirigentskom palicom tadašnjeg tajnika Gojka Škrbića. Naime, svi oni su me smatrali „Splitovcem“ i stalno sam bio u svojevrsnoj nemilosti.

Je li vas strah za budućnost Hajduka?

- Ni najmanje me nije strah za budućnost Hajduka, ali će proći još vremena dok se klub stabilizira u igračkom i financijskom smislu. Glavni cilj uprave i igrača je da Hajduk bude stalno u vrhu prve Hrvatske nogometne lige i da svake godine izbori izlazak u Europu. Treba stvarati vrijednosti, dakle igrače za ostvarivanje ciljeva. U ovom trenutku Hajduk ima raskorak između rezultata i igračkog kadra. Trenutačni zadatak je stvoriti nove, mlade igrače, ali isto tako treba voditi računa koga će se prodati, a koga dovesti da se popune nastale rupe u momčadi. To je stvar struke, ali isto tako i veliki financijski problem.  Nogomet je stigao na tržište i tako se trebamo i ponašati – dakle tržišno. Kupi što jeftinije, a prodaj što skuplje, ali da pri tom ne pati krajnji rezultat u nogometnom, ali i financijskom smislu.

Trening sa šjor Špacom

Naš višesatni razgovor vodili smo u zadnjoj spinutskoj lučici, a onda smo fotoreporter Ante Čizmić i ja htjeli provjeriti u kakvoj je formi i kondiciji šjor Špaco sa svojih 77 godina na leđima. Nogometni zanesenjak i zaljubljenik je tehnicirao na betonu spinutske lučice, žonglirao, udarao loptom u zid pokazujući tehniku i znanje. U jednom momentu je sjeo na zidić i kazao: Uf Jure, umorio sam se. Moram malo odmorit! Naravno, jer ono što je pokazao s loptom i nogometno umijeće u tim godinama zaista je sjajno. Ipak, je šjor Špaco deset godina bio vezni igrač u RNK Splitu, a nakon toga je igrao libera zajedno s velikim, i danas nažalost pokojnim šjor Ivanom. Nogometno znanje koje ti je Bog podario ne zaboravlja se ni sa 77 na leđima.
      

Velikani koje je trenirao

S puno igrača je radio Stanko Poklepović, a od svjetskih klasa trenirao je Dejana Savičevića, Zvonimira Bobana, Predraga Mijatovića, Zlatka Vujovića, Davora Šukera... Od nacionalnih veličina nabrojao je Juricu Jerkovića, Blaža Sliškovića, Mićuna Jovanića, Igora Štimca, Slavena Bilića, Gorana Vučevića... i još puno njih.

„Špacini“ klubovi

Naravno najveća trenerska ljubav šjor Špace je Hajduk na čijoj klupi je bio četiri puta. Osim Hajduka trenirao je podgoričku Budućnost, banjolučki Borac, Osijek (dva puta), iranski Perzepolis, ciparski Apoel, Sepahan (Iran),  Istru, Celje, Ferencvaroš... Dok je bio trener Ferencvaroša puno se družio s legendarnim Ferencom Puškašom koji je igrao za madridski Real i također poznatim napadačem Albertom.

Selektor Hrvatske reprezentacije

Stanko Poklepović je u suštini prvi trener nogometne reprezentacije samostalne Republike Hrvatske, ako ne računamo Dražana Jerkovića. Šjor Špaco je 1992. godine postavljen za izbornika naše izabrane vrste i s njom je bio na turneji po Australiji gdje je vodio mlađe igrače kako ne bi opteretio tadašnje zvijezde Šukera, Bobana i druge. Iz Hajduka je na njega tada vršen pritisak da bude trener u klubu, a da netko drugi vodi reprezentaciju. Tada je postavio nekadašnjeg predsjednika Vlatka Markovića koji je više figurirao, dok je Špaco sam povlačio sve poteze. Pobijeđena je Ukrajinu 3:0, istim rezultatom i Meksiko. U to vrijeme se Poklepović zalagao za četiri regionalne druge lige (Dalmacija, Slavonija, Zagorje i Istra) i prva sa 16 klubova jer se samo na širokoj bazi mogu postizati rezultati. Nigdje u svijetu ne funkcioniraju natjecanja s deset klubova u ligi. Zbog toga je proglašen nepodobnim, premda mu je sin Damir bio u Domovinskom ratu kao diverzant i ranjen je na Peruči. U sve to svoje su prste umiješali Miroslav Ćiro Blažević i Tomislav Ivić tako da je na kraju smijenjen s mjesta selektora reprezentacije. 

Trenerska karijera

Mislim da sam imao uspješnu, ali trnovitu karijeru. Za nogomet sam živio 24 sata dnevno, bavio sam se tehnologijom nogometa. Međutim, u materijalnom smislu nisam napravio puno. Jednostavno, nisam materijalizirao koliko sam mogao, jer nisam izašao u Europu, ako se ne računa godina dana provedena u Ferencvarošu. Prekretnica je trebala biti 1991. godine kada sam bio trener Apoela na Cipru. Tada me zvao Tomislav Ivić da dođem u Pariz na pregovore s Bernardom Tapiem kako bih preuzeo treniranje Marseillea, ali je to propalo jer tadašnji trener nije htio napustiti klub.

U to vrijeme su me zvali Zvezda i Parizan da dođem u Beograd, ali znajući što je sve prošao Ante Biće Mladinić tamo, uz činjenicu da se situacija oko mogućeg rata sve više zapetljavala odustao sam. Dvije godine za redom Špaco je bio prvak Irana sa klubom „Perzepolis“ (1995./96. i 1996./97.), a s njima je osvojio i treće mjesto u Azijskoj ligi prvaka. Bio je neko vrijeme i selektor reprezentacije Irana, a kao trener Itihada, zajedno s Tomislavom Ivićem, je osvojio Azijsku ligu. Sa Osijekom je 1999. godine osvojio hrvatski kup.

Poklepović kontra Ivića

Utakmica koja je šjor Špaci posebno ostala u sjećanju bila je utakmica između Dinama i Hajduka u Maksimiru. Na klupi Dinama sjedio je Tomislav Ivić, a na Hajdukovoj Stanko Poklepović. Premda su bili veliki prijatelji i suradnici ovog puta su bili veliki suparnici, a u fenomenalnoj utakmici nije bilo pobjednika. Završilo je neodlučeno 2:2 uz sitne provokacije jednog splitskog novinara, velikog poklonika pokojnog Tomislava Ivića, koji je pokušao prije utakmice izbaciti iz takta Poklepovića, koji je poznat po južnjačkom temperamentu. 

Smjena trenera – šok terapija

Smjena trenera kao šok terapija za momčad je pucanj u prazno, smatra šjor Špaco. Prema njegovom mišljenju postoje tri razloga za uručenje otkaza treneru. Prvi je ako trener ima s momčadi igru, a nema rezultat i to je bio slučaj u ovoj zadnjoj Poklepovićevoj epizodi na klupi Hajduka. On smatra kako je uprava dala otkaz rezultatima, ali da se gledao posao, odnosno vježba, da bi to onda bila pogreška uprave kluba. Preostala dva razloga za otkaz su smatra on ako momčad nije spremna u svakom smislu, dok je treći neadekvatan odnos trenera prema igračima i upravi.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>
stanko_poklepovic4-210515.JPG stanko_poklepovic11-150515 stanko_poklepovic12-150515 stanko_poklepovic6-210515.JPG stanko_poklepovic17-150515
[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/tako-je-govorio-spaco-ne-mogu-dat-otkaz-poslu-581776 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=c594020d6340389280ebbd32d8f4e9916535ff9e [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Tako+je+govorio+%C5%A0paco%3A+%26%23039%3BNe+mogu+dat+otkaz+poslu%21%26%23039%3B&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fhajduk%2Ftako-je-govorio-spaco-ne-mogu-dat-otkaz-poslu-581776 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fhajduk%2Ftako-je-govorio-spaco-ne-mogu-dat-otkaz-poslu-581776 )
Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => adio, legendo [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
Hajdukadio, legendo

Tako je govorio Špaco: 'Ne mogu dat otkaz poslu!'

27. prosinca 2018. - 22:52
stanko_poklepovic4-210515.JPG

Otišla je legenda Hajduka u vječnost, ali njegovo djelo ostaje.

Pročitajte veliki intervju sa Špacom objavljen u lipnju 2015. u reviji 'Naprid Bili'.

Prije punih 40 godina, točnije 25. svibnja 1975. godine, poznati nogometni stručnjak Stanko Poklepović vodio je juniorsku momčad „Hajduka“ u finalu Kupa ex Jugoslavije na Marakani u Beogradu protiv zeničkog „Čelika“ koju su „bili“ izgubili 2:0.

Potpisnik ovih redaka, tada 18-godišnjak koji je bio zamjenik kapetana i glavni organizator igre s „osmicom“ na leđima, odigrao je posljednju utakmicu pod Špacinom trenerskom palicom u „Hajdukovom“ dresu nakon čega  je odlučio sreću potražiti u inozemstvu, konkretno u Metros Croatiji iz Toronta s kojom je osvojio prvenstvo Sjeverne Amerike.

Posljednjih godinu dana juniorskog staža današ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. svibanj 2024 03:39