Pravo je čudo kako je mlada Dubrovkinja izrasla u prvakinju, uvjeti za treniranje jako su loši

stdClass Object ( [id] => 578348 [title] => Pravo je čudo kako je mlada Dubrovkinja izrasla u prvakinju, uvjeti za treniranje jako su loši [alias] => pravo-je-cudo-kako-je-mlada-dubrovkinja-izrasla-u-prvakinju-uvjeti-za-treniranje-jako-su-losi [catid] => 284 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Priča je počela krajem 90-ih. Vlaho Zlošilo, profesor tjelesnog u Gimnaziji Dubrovnik, ocrtao je teren za badminton. Točnije, nalijepio je trake na parket dvorane, podigao štape, zategnuo preko njih mrežu te donio dva reketa. Uzeo u ruku pernatu ‘lopticu’ te počeo igru, koja je za mnoge bila nepoznanica. Jedan od onih s druge strane mreže bio je i Mirko Janičić.

- Bio sam prvi predsjednik kluba, ali bez Vlaha, koji je bio tajnik, ne bi bilo ništa. Sve je on ‘kriv’ - priča nam Mirko, te otkriva kako su igrali u to vrijeme rekreativno košarku, ali kako se nisu mogli skupit svaki put, pa je takvih puta bilo sve više i više, te je jednu večer Zlošilo predložio: ‘Amo igrat badminton’.

- Tako je sve krenulo. Vlaho je prije bio dugo, dugo u stolnom tenisu. Badminton je za mene bio, mislio sam tada, isključivo ženski sport, te da je lagan. Međutim, kad smo počeli, iako je sve to bilo rekreativno, vrlo brzo nam je bilo jasno kako je sve samo ne lagan. Brz i težak sport – naglasio je Mirko.

- Mi smo igrali na ‘divlje’ badminton. Sjećam se, kad sam poslije otišao poslom u Zagreb, bio sam smiješan. Ne bih poena uhvatio.

Veliki korak naprijed je bio kad je dubrovački klub za trenera angažirao Ratka Galjera.

- Ratko je sve podigao na pravi nivo. Kad se to dogodilo, nisam bio u klubu, međutim, znao sam što se događa. Do tada je badminton bio rekreacija u Dubrovniku, a s Ratkom je to bio pravi natjecateljski nivo – naglašava Mirko čija se kćer Barbara rodila 13. veljače 2002. godine.

- Barbara je počela trenirati badminton u drugom polugodištu kad je bila u petom razredu osnovne škole. Dakle, u proljeće 2014. godine. Ne, nismo igrali badminton kod kuće pa je Barbara to zavoljela, već su je odabrali u školsku ekipu, a tada je školsku ekipu Osnovne škole Ivana Gundulića vodio Vlaho Čerjan, koji je bio u klubu.

Vlaho Čerjan je privolio Barbaru da dođe u klub i počne trenirati.

- Doma smo znali da je Ratko dobar trener, te da će dosta naučiti i bilo nam je drago kad se Barbara odlučila da pođe u klub. Prije toga je tri i pol godine išla na balet.

Barbari je badminton odmah ‘legao’. Nikad nije, priča tata Mirko, bilo problema hoće li poći na trening ili ne. Odlazak kćeri na treninge bio je razlog što se opet Mirko uključio u rad kluba. Barbara je već 2015. prvi put državna prvakinja, i to u parovima.

Prvi put je izašla na pozornicu na svečanosti Dubrovačkog saveza športova, koji tradicionalno nagrađuje sve mlade sportaše dubrovačkih klubova koji osvoje naslov državnog prvaka ili ostvare pobjedu u Kup Hrvatske.

Junakinja naše priče je prošle godine dobila po drugi put nagradu krovne sportske organizacije Grada Dubrovnika, a dobit će je i za ovu godinu, kad se početkom iduće, za festu svetog Vlaha i dan grada Dubrovnika bude podvukla crta te vidjelo što je tko napravio u 2018. Ova godina je najuspješnija za Barbaru.

Osvojila je medalju u svih šest konkurencija u mlađe juniorskom uzrastu u kojima se natjecala, po tri u državnom prvenstvu i Kupu Hrvatske. Prvi naslov državne prvakinje, i to u parovima, 2015. godine, osvojila je u uzrast do 15 godina, a zadnje dvije godine niže uspjehe u uzrastu do 17 godina.

Proputovala pola Europe

Prošle godine je osvojila Kup Hrvatske, a ove godine državna je prvakinja u ženskim parovima, te osvajačica Kupa Hrvatske u ženskim parovima i mješovitim parovima. Na državnom prvenstvu je pojedinačno doprvakinja Hrvatske, te doprvakinja u mješovitim parovima. U Kupu je također druga pojedinačno. Jedina je iz Dalmacije, koja je ove godine skočila do danas na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.

Barbara je učenica trećeg razreda Opće Gimnazije Dubrovnik. Stiže sve. U nje se zna, kaže tata Mirko, kad je škola i vrijeme za učenje, a kad je trening, koji je, dok je škola, pet puta tjedno.

Uvjeti za igranje badmintona u Dubrovniku su loši. Treniraju u skladištu trgovačkog centra gdje su sami sklepali drveni pod te na njega pričvrstili teren. U takvim uvjetima Galjer je uspio stvoriti prvake, i to ne samo Barbaru. Već godinama bez članova dubrovačkog kluba nezamislivo je pobjedničko postolje državnih prvenstava i Kupa.

Ratkov sin Fran je nanizao naslove pojedinačnog prvaka Hrvatske u uzrastima. Bio je državni prvak do 11, do 13, do 15, do 17 i do 19 godina. Naravno, Fran je dugo nastupao u dresu s državnim grbom, a sad se s time može pohvaliti i Barbara. Prve nastupe je imala za reprezentaciju do 15 godina, potom za reprezentaciju do 17 godina.

- Prošle godine je imala debi na velikim natjecanjima. Nastupila je na Europskom mlađe juniorskom prvenstvu u Pragu. Prvenstvo je svake dvije godine. Ove godine, kad je ona izlazno godište nema EP-a – dodaje tata Mirko.

Međutim, putovanja i natjecanja joj ne nedostaje. Skuplja bodove za rang listu na međunarodnim natjecanjima. Krajem prošlog tjedna bila je u Sloveniji. Do kraja godine će prvo u Estoniju, a potom na Cipar. Prije toga je bila zbog badmintona u Belgiji, Češkoj, Srbiji, Bugarskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj… U nekim od spomenutih država po nekoliko puta.

- Ušao joj je badminton pod kožu. Voli trenirati, igrati, putovati...

I mlađi brat Marko počeo skupljati medalje

Danas nije sama, kad je u pitanju obitelj Janičić, na putovanjima po Lijepoj našoj i natjecanjima. Ne, nije se tata Mirko prijavio u veteranskoj konkurenciji, već je mlađi brat Marko uzeo reket u ruke. Marko je rođen 1. srpnja 2005. godine.

Ne voli kontaktne sportove, kaže tata Mirko, te je krenuo za sestrom na trening badmintona. Nastupa danas u uzrastu do 15 godina. I on se može pohvaliti s medaljom s državnog prvenstva. Osvojio je broncu u parovima.

- Ne, nemamo teren za badminton kod kuće – nasmijao se tata Mirko.