Zlatna Mia Mihovilović: Kad ih momci gnjave, cure se kriju iza mene

stdClass Object ( [id] => 487515 [title] => Zlatna Mia Mihovilović: Kad ih momci gnjave, cure se kriju iza mene [alias] => zlatna-mia-mihovilovic-kad-ih-momci-gnjave-cure-se-kriju-iza-mene [catid] => 284 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Kaštelanka Mia Mihovilović (16) je početkom ovog mjeseca zasjela na europskoj sportskoj sceni osvojivši zlato na Europskom kadetskom kupu u Rumunjskoj, u kategoriji do 70 kilograma, na kojem je sudjelovalo 335 judaša iz 27 država.

– Kada bih išla na velika natjecanja, s tribina bih uvijek slušala himnu neke države i pitala bi se hoće li radi mene zasvirati hrvatska himna. Sada se to dogodilo i moram reći da je to baš lijepi osjećaj.

Njen trener Boško Rozga iz Judo kluba Kaštela dodaje da je tim plasmanom praktički osigurala odlazak na Europsko prvenstvo za kadete koje će se početkom srpnja održati u Litvi, zatim na Europske igre mladih koje će uslijediti krajem srpnja u Mađarskoj ili u kolovozu na Svjetsko kadetsko prvenstvo u Čileu. Ističe da s još jednim takvim plasmanom na europskom kupu može doći visoko na svjetskoj rang ljestvici, što bi joj osiguralo da joj Hrvatski judo savez financira odlaske na velika natjecanja.

– Miu krasi velika upornost, ljubav prema judu i ovom klubu. Kad tako netko pristupi onome čime se bavi, uspjeh nije mogao izostati – veli Rozga.

Ovo je za nju odlična godina, ne samo da je osvojila srebro na kadetskom i juniorskom prvenstvu Hrvatske, već je prvakinja Hrvatske u seniorskoj konkurenciji. No, kako joj je boriti se sa starijima i iskusnijim sportašicama?

– Prošle godine sam imala veliki problem s glavom, imala sam neku blokadu i baš sam gledala svakog protivnika. Ali kad mi se desi veliki rezultat kao što je bio ovaj u Rumunjskoj i na seniorskom prvenstvu Hrvatske, to mi da vjetar u leđa, pa mi bude lakše. Na natjecanjima mi je najvažnije da me trener dobro psihički pripremi i onda sve ispadne dobro. U Rumunjskoj smo išli borbu po borbu, pričali smo o protivnicima – veli Mia.

Njen uke je Petar Vujić koji je osam mjeseci mlađi od nje.

– Iako se uvijek gleda da žene treniraju sa ženama, a ne s muškarcima koji su fizički jači, meni nije problem trenirati s Petrom. Dapače, to mi pomaže. Uz to tijekom dana si šaljemo motivacijske poruke, kao je li se večeras ubijamo od znoja, i motivacijske slike s Instagrama.
Nakon povratka iz Poljske, gdje se ovog vikenda natjecala na Europskom kupu, hvata se učenja. Kad završi škola, onda će trenirati po dva puta na dan, a s reprezentacijom 10. lipnja odlazi u olimpijske trening kampove, prvo u Poreč, pa u Mali Lošinj.

Priča tko je glavni “krivac” što se tim sportom počela baviti prije pet i pol godina, kada je bila u petom razredu osnovne škole.

– Prvo se upisao moj mlađi brat Duje. Dolazila sam ga gledati kako trenira u judo vrtiću. Tada sam upoznala trenere, svidjelo mi se i krenula sam. Od kada treniram nisam više ona povučena djevojčica, jer judo me je dosta promijenilo i otvorilo. Tu sam se potpuno našla i stvarno mislim da ovaj klub nije kao ostali. Imamo ekipu i najbolje trenere. Sve to privuče. Tu sam upoznala najbolju prijateljicu Ninu Jurić.

Medalje niže od 2013. godine kada je bila druga na Prvenstvu Hrvatske za djevojčice.

– Cijeli život mi je usmjeren na judo. Kad sam počela trenirati, gledala sam kad ću biti prva na turniru Sv. Duje. Kad sam ostvarila taj cilj, odmah sam imala novi. Sad kad sam vidjela da mogu imati medalju s Europskog kupa, ciljam na medalju s Europskog prvenstva. I tako dokle dođem.

Živi u Rudinama i pohađa drugi razred Opće gimnazije u Kaštelima. Evo kako uspijeva uskladiti školske i sportske obveze:

– Učim po noći, do dva sata ujutro ako nisam u zaostatku. Zato odspavam između škole i treninga. Sada je sezona natjecanja, i ako je u subotu turnir, onda se u nedjelju odmaram i učim. Moje društvo iz škole je naviklo da ne mogu uvijek s njima na kave, da ne mogu uvijek navečer vani, a kad izađem da je to do određene ure. Zato se družim na putovanjima na turnire, jer u kombiju je teško učiti. Tada ne nosim udžbenike, jer mi to stvara pritisak, već se fokusiram na sport.

Prijateljice iz škole, čini se, na nju gledaju kao na zaštitnicu.

– Nekad momci iz razredu kažu da me se trebaju paziti ili cure stanu iza mene kad ih oni gnjave, To su meni gluposti, pa neću ja njih tući. Kad izađemo pa se momci vrte oko nekih sramežljivih prijateljica, one opet stanu iza mene, ali vide da nisam baš neka tanašna cura, pa se maknu – kroz smijeh će Mia.

Kad sam izgubila na PH brat mi je plakao

Mija kaže da joj je nakon teškog treninga najdraže vježbati s bratom Dujom.

- Malo mu popustim i uz dobru tehniku on me može baciti na pod, ima 38 kilograma naspram mojih 70 – kaže nositeljica smeđeg pojasa. Duje joj je i velika podrška na natjecanjima.

- Kad sam pretprošlu subotu na Prvenstvu Hrvatske za juniorke izgubila od Dubrovčanke, moj brat je plakao. Na kraju su Kaštelani ipak slavili jer su njihove juniore i dječaci proglašeni ekipnim prvacima Hrvatske.