Nekadašnja velika nada Barcelone Bojan Krkić prije godinu dana objavio je službeni odlazak u mirovinu. Osim dresa katalonskog diva Krkić je branio boje Stoke Cityja, Rome, Ajaxa, Milana, Mainza, Alavésa, Montreala i Vissel Kobea, a sada je nakon kraja igračke karijere, preuzeo ulogu nogometnog koordinatora za mlade igrače u Barceloni. Ovakva odluka ne bi trebala biti iznenađujuća za sve one koji će pogledati njegov dokumentarac, koji se danas premijerno prikazuje na Rakuten Tv-u i govori o Krkićevoj borbi s mentalnim zdravljem. On će svoja saznanja pokušati prenijeti na novu generaciju mladih igrača, kao što je i rekao u intervjuu za španjolski As.
Slažete li se s onim što je Xavi rekao da sada mladi izlaze na debi bez straha na licima koji ste vi imali?
- Ne znam je li tako, ali prije je bilo nezamislivo da se ovakve stvari dogode. Dali smo veću važnost promociji u nogometu na terenu nego bilo čemu drugome. Od dojenčadi do kadeta, do omladinca... Kad si kao omladinac išao na trening s rezervnom momčadi već si bio nervozan i noć prije nisi spavao - rekao je Krkić.
A sada?
- Dječak od 15 godina već želi ići trenirati s rezervnom momčadi, a dječak od 16 godina želi ići trenirati s prvom momčadi, normaliziramo nešto što nije normalno.
Kome se više žuri, igračima, agentima ili klubovima?
- Ekonomska tema dosta utječe jer su momčadi takve kakve jesu i gotovo je obavezno kladiti se na mlade. Situacija tjera svakoga da previše trči i svi bismo to trebali zaustaviti. Riječ je o djeci formativne dobi, djeci s kojom treba razgovarati.
Kakvu ste poruku htjeli poslati svojim dokumentarcem?
- Bilo je to nešto što sam oduvijek želio učiniti. Prenijeti moja iskustva kao igrača. Ono što ljudi misle je jako lijepo, ali gdje ima patnje i truda. Htio sam objasniti nešto što sam doživio. Razlog ove moje odluke je davanje pozitivne poruke. To nije dokumentarac samo za ljubitelje nogometa, on ide dalje, govori o osobnim situacijama i uči o tome da Messi nije primjer.
Kako mislite Messi nije primjer?
- Ni Messi ni Cristiano ni Rafa Nadal nisu obični slučajevi, ne mogu biti primjer mladima. Oni su izvanredni. Uspjeh nije to, on će se samo njima dogoditi. Uspjeh se može primijeniti na mnoge scenarije. Za mene je Sergio Canales uspješan sportaš jer je tri puta slomio koljeno i ušao u reprezentaciju. Joselu je s 33 godine stigao u Real Madrid. Ove situacije su uspješne.
Na pitanje je li Krkić bio uspješan, odgovora nije bilo. Samo tišina.
Krkić je u španjolskoj Primeri postigao 84 pogotka, koja kao što sam kaže nije previše cijenio.
- Nisam ih cijenio. Nemate iskustva ni alata za to. Očekivanja i etikete su ono što vas obilježava u elitnom sportu, s kojima je jako teško upravljati. Za to je potrebno vrijeme, proces koji ne razumiješ kad si mlad, a ja sam to kasnije shvatio. Postigao sam 84 gola u Prvoj ligi, a možda sam mogao i 200, ali dat ću vrijednost trudu koji sam uložio da postignem ta 84 i neću razmišljati o 200 koje nisam zabio.
Osim do kraja neostvarenog potencijala, ističe da je imao dobru karijeru.
- Naravno, ne želim da se shvati kao da sam patio, ali kada napuštam nogomet to je zato što imam puno zadovoljstvo što sam završio put od 16 sezona u kojem je bilo svega. Patnja, ponos i slavlje. Mnogo golova. Bio sam jako sretan u ovih 16 godina. Ako pogledam unatrag, vidim više svjetla nego tame.
Može li se atmosfera omladinske nogometne svlačionice u kojoj ste bili sretni usporediti s onom profesionalnog nogometa?
- Ne. Nije bilo toliko na kocki. Ne samo u Barceloni, u svim klubovima.