Sport Strani nogomet

brojke i nogomet

Što znači igrati efikasno? Pročitajte priču o 'ocu' nogometne analitike čija je sporna metoda bila najzaslužnija za nastanak 'engleskog stila'

brojke i nogomet

Nogometna analitika danas je prisutna na svakom koraku. Prije utakmice, za vrijeme utakmice, nakon završetka utakmice, u medijima, na društvenim mrežama... Gdje god se okrenemo, nailazimo na statističke i analitičke podatke, a to je samo kap u moru u odnosu na ono čemu imaju pristup treneri i sportski direktori klubova.

To nije ništa čudno, jer ipak, živimo u 2019., a tehnologija se iz godine u godinu razvija eksponencijalno. No, znate li kako je započela sportska analitika? I kada? U današnjem tekstu serijala "Brojke i nogomet" upoznat ćemo vas s čovjekom koji je prvi počeo voditi računa o događajima na terenu i analizirati ih kako bi došao do zaključka koji je najbolji način igranja nogometa.

Gledano iz današnje perspektive, mnogi stručnjaci će reći da "otac" nogometne analitike nije mogao biti dalje od istine, dok će ga drugi braniti govoreći kako njegov zaključak ima logike u teoriji. Pročitajte priču i sami dođite do zaključka koja strana je u pravu.

Datum je 18. ožujka 1950., a na tribinama County Grounda u Swindonu među gledateljima se nalazi i Charles Reep - računovođa koji je u Kraljevskom zrakoplovstvu Velike Britanije dogurao do čina zapovjednika i sudjelovao u Drugom svjetskom ratu.

Reep je bio frustriran sporom igrom Swindona i marginalizacijom krilnih igrača, a kada je vidio da napad ne može stvoriti šansu, na početku drugog poluvremena uzeo je olovku i bilježnicu te odlučio bilježiti rezultat svakog posjeda momčadi.

Zapisivao je broj dodavanja od kojih se sastojao napad i kako je svaki od njih završio. Nakon više od 600.000 zabilježenih dodavanja, Reep je došao do zaključka da se većina pogodaka postiže nakon tri ili manje dodavanja te je tvrdio da bi se do protivničkog gola trebalo doći što je prije moguće, ili kako je on sam postavio stvari - što se odigra manje dodavanja, to će se postići više golova. Njegova teorija oblikovala je stil nogometa koji se temeljio na dugim loptama, a koji je danas poznat kao "engleski stil".

Zajedno s Bernardom Benjaminom, Reep je 1968. objavio iscrpnu analizu u Journal of the Royal Statistical Society koja je uključivala čak 578 utakmica promatranih u periodu od 1953. do 1967. Dvojac je došao do podatka kako se samo 5% od svih napadačkih akcija sastojalo od četiri dodavanja i više, a samo 1% od šest i više te su zaključili kako je stil igre koji se temelji na posjedu nepoželjan.

Od samog početka Reep je zaintrigirao mnoge engleske trenere, a jedan od njegovih najpoznatijih sljedbenika bio je Graham Taylor koji je s Watfordom Eltona Johna postigao sjajne rezultate.

No, iako se velik broj nogometnih trenera vodio njegovim istraživanjima, što je vidljivo iz činjenica da se "engleski stil" zadržao na Otoku čak i do danas, bilo je i mnogo onih koji su diskreditirali njegove analize.

Jedan od njegovih najpoznatijih kritičara je Jonathan Wilson, sportski novinar i autor nekih od najcjenjenijih knjiga o nogometu, među kojima definitivno treba izdvojiti djelo "Inverting the Pyramid" u kojem je do u detalje opisao evoluciju nogometne taktike.

Wilson je naglasio da Reepova analiza pokazuje da se 91.5% napadačkih akcija koje je promatrao sastojalo od tri dodavanja ili manje te da je autor zaključio da bi samim time 91.5% golova trebalo doći nakon tri dodavanja ili manje. No, od svih golova u Reepovoj analizi, njih samo 80% je palo nakon akcije od tri dodavanja ili manje, što znači da bi, ako bi usporedili to s današnjim brojkama, došli do zaključka da su veće šanse za postizanje pogotka u akcijama koje se sastoje od četiri dodavanja i više.

I ne samo to, Reep je u svojim analizama svaki put kada bi loptu dotaknuo protivnik počeo brojati dodavanja ponovno.

Primjer: Momčad A izvrši 10 dodavanja u nizu, nakon toga jedno dodavanje bude blokirano od strane igrača iz momčadi B te se lopta odmah vrati do igrača iz ekipe A. Nakon toga momčad A napravi tri dodavanja i postigne pogodak.

Reep bi takvu situaciju računao kao jedan napad od 10 dodavanja koji nije rezultirao pogotkom i jedan napad od tri dodavanja koji jest. Dakle, rezultate je donosio kao pravi računovođa, temeljem suhih brojki, izvan svakog konteksta.
Nije uzimao u obzir to da je onih 10 dodavanja možda poremetilo obrambenu strukturu protivničke ekipe, što je bilo možda i ključno za postizanje pogotka. Nije uzimao u obzir ni činjenicu da se momčad koja nema loptu u nogama više umara te da baš to može biti odlučujući faktor kod pogotka kojeg momčad koja dominira posjedom postigne u posljednjim minutama utakmice iz tri ili manje dodavanja.

Wilson je također postavio i dva dobra pitanja. Prvo je glasilo: Ako su Reepovi zaključci točni, zbog čega najuspješnije momčadi danas ne primjenjuju takav stil igre? A drugo je bilo: Zbog čega bi jednak pristup bio odgovarajući za utakmicu dva engleska trećeligaša u hladnom prosincu i susret Svjetskog prvenstva u Guadalajari u srpnju?

Bilo kako bilo, Charles Reep smatra se ocem nogometne analitike i što god netko mislio o njegovim istraživanjima, činjenica jest da je on bio taj koji se prvi sjetio uopće napraviti jednu opširnu analizu nogometne igre. Stoga, čak i da njegovi zaključci nemaju temelja u realnosti, i dalje se moraju cijeniti zbog same činjenice da ih se netko sjetio napraviti.

Analitika se desetljećima razvijala da bi došla do ove razine na kojoj je danas, ali nije ostala samo vezana za događaje na nogometnom terenu, već i oko njega.

U sljedećem nastavku serijala "Brojke i nogomet" osvrnut ćemo se na dvojac koji je postavio presedan u načinu na koji se vodi klub i efikasno posluje na tržištu igrača. Radi se o engleskom paru stručnjaka koji su nanizali sjajne uspjehe dovodeći igrače za minimalno novaca koji su im pružali maksimalni učinak, a zbog toga se danas smatraju prethodnicima popularnog "Moneyball" sustava.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Strani nogomet