Njemačkog velikana stiglo je ‘hajdučko prokletstvo‘, propadanje traje već osam godina, a spas se ne nazire

Rana je jesen 1997. godine, a na Poljudu se igra uzvratna utakmica 1. kola Kupa UEFA-e. Prvu utakmicu u gostima izgubili su hajdukovci s 0:2, ali na domaćem terenu još se nadaju prolazu. Gabrić, Jozinović, Sedloski, Tudor, Bulat, Vulić, Miše, Mujdža, Računica, Erceg i Vučko te kasnije Mass Sarr, Leko i Dalić s jedne strane bili su spremni pružiti otpor Lehmanu, Wilmotsu, Eijkelkampu s druge.

Schalke 04 gostovao je tad na Poljudu s prednošću iz Gelsenkirchena od 2:0, a nadu ‘bijelima‘ u preokret na domaćem terenu donio je Kazimir Vulić u 20. minuti. Samo minut je trajalo slavlje jer u 21. je poravnao ponovno Marc Wilmots, ali u nastavku prvog dijela nadu hajdukovcima u prolaz daje Dean Računica golom u 34. minuti. Trajala je nada u prolaz protiv moćnijeg protivnika sve do 68. minute kad je gašenje započeo Rene Eijkelkamp, a onda je skroz ugasio u 78. golom za 3:2 i pobjedu Schalkea. Sezonu ranije osvojili su Kup Uefa, što im je prvi i jedini europski trofej u povijesti, a te sezone kad su izbacili Hajduk dogurali su do četvrtfinala ovog natjecanja.

Foto: Tom Dubravec

27 godina kasnije klub iz Gelsenkirchena stiže sudbina Metza, St. Etiennea, Bordeauxa, Uniree, Dunaferra, Dnjipra i još brojnih drugih, a znate već što ih sve veže. Mitsko ‘hajdučko prokletstvo‘ dostiglo je i momčad iz Gelsenkirchena koja je došla na rub gašenja. Njemačkom je prostrujila proteklog tjedna vijest kako je Schalke 04 blizu svog kraja, a kako će završiti uvelike ovisi rezultat koji će polučiti na kraju sezone.

Kako sad stvari stoje blizu su ispadanja u treći rang, a to je udarac koji klub ne bi mogao izdržati. Dug od 165 milijuna eura uteg je zbog kojeg ne bi uspjeli dobiti licencu za treću ligu, a to bi značilo izbacivanje u četvrti rang, amaterski čime bi Schalke u trenutnom obliku prestao postojati. Ono što sve zanima je kako se klub koji je igrao nokaut fazu Lige prvaka 2019. godine i ‘proizveo‘ neke od najboljih nogometaša današnjice došao u trenutnu poziciju?

Trofejna prošlost

Gelsenkirchen nije grad u kojem ćete planirati godišnji odmor, osim ako vas za to ne veže nogometna utakmica u Veltins Areni, ali je mjesto poznato po industriji u Ruhrskoj oblasti. Još u 19. stoljeću počeli su se eksploatirati na veliko rudnici ugljena, a s njima razvijati i koksare zbog čega je nazvan gradom 1000 vatri zbog plamtećih dimnjaka iznad tvornica. Grad je u vrijeme nacističke vlasti bio industrijsko središte Reicha, time i glavna meta savezničkih bombardiranja, a postoji legenda da je Schalke 04 bio omiljeni klub Adolfa Hitlera. U prilog teoriji vezanoj uz najpoznatijeg navijača Schalkea ide broj titula osvojenih za vrijeme nacističke vlasti. Naime, trofejno doba kluba osnovanog 1904. godine, odakle je i ono 04 u nazivu, bilo je u sezonama 1933./1934., 1934./1935., 1936./1937., 1939./1940. te 1941./1942., a jedini trofej prvaka Njemačke izvan nacističke vladavine osvojili su u sezoni 1957./1958.

Ina Fassbender/Afp

Propadanjem rudarske industrije 1960-ih grad se najsporije od svih u Ruhrskoj oblasti prilagođavao novoj situaciji, a danas je nacionalna prijestolnica najnižih primanja. Prema podacima Njemačkog ekonomskog instituta u studenom 2023. Gelsenkirchen je bio grad s najmanjom kupovnom moći, a stvarni dohodak im je 22,5 % od nacionalnog prosjeka. Trend ekonomskog propadanja grada pratio je i klub, a najveći udarac zadobili su gubljenjem generalnog sponzora u vidu Gazproma kad su zaratili Rusija i Ukrajina.

No, cijela financijska kriza se možda mogla izbjeći da se u klubu pametnije raspolagalo resursima koje su imali u igračima. Akademija Schalkea godinama je proizvodila igrače svjetskog kalibra među kojima su primjerice bili Jens Lehman i Mesut Özil pa Manuel Neuer te Leroy Sane, Julien Draxler, Leon Goretzka, Joel Matip, Sead Kolašinac, Max Mayer i Alexander Nübel.

Loše poslovanje

Put u raspad krenuo je još i prije nego su skinuli Gazprom s dresa, a bilo je to od 2016. godine kad su propustili zaraditi na pet igrača zlatne generacije. Prvo je Joel Matip otišao u Liverpool besplatno, a onda Sead Kolašinac za isti iznos u Arsenal, pa Max Meyer 2018. u Crystal Palace i Leon Goretzka u Bayern te dvije godine kasnije Alexander Nübel za iste pare u bavarskog velikana. Procjenjuje se da je uprava Schalkea na njihovim transferima propustila zaradu od 120 milijuna eura, a možda i više.

Zanimljivo je da su u tom periodu ostvarili dva najveća transfera u povijesti. Sane je prodan Manchester Cityju za 52 milijuna eura u ljeto 2016. godine, a Julian Draxler je godinu ranije otišao u Wolfsburg za 43 milijuna eura. Još dva velika izlazna transfera ostvarili su iza toga. Jedan u ljeto 2018. kad je Thilo Kehrer prešao u PSG za 37 milijuna eura, a drugi je bio onaj Westona McKennieja u Juventus za 21.4 milijuna u ljeto 2021. godine. Između njih na listi najvećih izlaznih transfera je i onaj Manuela Neuera u Bayern 2011. godine za 30 milijuna eura.

Ina Fassbender/Afp

Unatoč tim prihodima potrošnja na promašena pojačanja bila je prevelika, a česta je bila i promjena uprava i trenera. U tom ritmu pokušavalo se ostati konkurentan, ponajviše kompleksom od najvećeg rivala Borussije Dortmund, ali ekipa iz Gelsenkirchena nije uspjela u tom naumu. Očajnički su željeli parirati najvećim rivalima pa su pribjegli skupim kupovinama umjesto fokusa na dugoročni razvoj igrača. Taj pristup bez manjka strpljenja za upravljanje, vođenje i razvijanje doveo ih je u kaljužu iz koje se ne nazire izlaz.

Kupovali su se igrači upitne kvalitete za ostati konkurentan u vrhu Bundeslige i europskim okvirima, a cijene su bile iznad mogućnosti Schalkea. Većina tih transfera pokazali su se neuspješnima jer su ti isti igrači kasnije odlazili za puno manje iznose u druge klubove. Ta loša strategija dovela je do gubitka u iznosu od 91.5 milijuna eura, a ukupno je manjak u blagajni narastao u tom periodu na 211,5 milijuna eura. Stavimo li to u perspektivu bogatijih klubova gubitak deset puta veći od ulaznih transfera koje su ostvarivali iznosio bi milijarde u Manchester Cityju, Manchester Unitedu, Liverpoolu, Real Madridu, Barceloni ili PSG-u, a od takvog minusa bi se i oni teško oporavili.

Put u propast

Mučna sezona 2020./2021. stigla je kao rezultat niza loših poteza prijašnjih sezona. Srušio se rekord od godine dana bez pobjede, a konačni učinak bio četvrto ispadanje u 2. Bundesligu četvrti put u povijesti. Te sezone Schalke je imao samo tri pobjede u prvenstvu te sedam remija i 24 poraza uz gol razliku -61, a u tom periodu promijenili su pet trenera. Koliko je loša financijska situacija bila nakon ispadanja u niži rang govori i podatak da su bili prisiljeni prodati mjesto svog e-sport tima na Europskom prvenstvu u League of Legends.

Tom transakcijom dobili su injekciju od 26,5 milijuna eura, a u drugom rangu nisu dugo ostali jer su se kao prvoplasirani vratili u elitno društvo. Međutim, tamo se nisu zadržali dugo jer su već iduće sezone ostvarili svoje peto ispadanje iz Bundeslige iako im je ostanak visio na tri boda.

Ronny Hartmann/Afp

Početak kataklizme u Gelsenkirchenu najavila je pandemija koronavirusa, a gubitak glavnog sponzora Gazproma bila je posljednja karika klimavog lanca koji ih je držao od propadanja. Kad se tome doda i odmak od strategije razvoja mladih igrača po kojoj su bili najpoznatiji u novijoj povijesti, te učestale promjene na svim klupskim razinama rezultat je da klub klizi u apsolutnu propast. Izvan opasne zone drži ih trenutno samo gol razlika bolja od one koju imaju Braunschweig i Hansa Rostock koji se nalaze na 16. i 17. mjestu dok začelje i gotovo sigurno ispadanje sljeduje Osnabrück.

U tu sudbinu kluba jedino još ne vjeruju navijači koji bez obzira na činjenicu da klub tone pune Veltins-Arenu. Prosjek posjećenosti ove sezone, u kojoj je klub na ivici raspada, 61.533 navijača po utakmici, a to je veći prosjek od onog prošle sezone kad je Schalke još bio dio elitnog ranga njemačkog nogometa. Kako to obično biva u ovakvim situacijama, oni su preostala nada za dugi put oporavka njemačkog velikana, pod uvjetom da se do kraja sezone zaustavi izgledni krah.