Sport Vodeni sportovi

Oteto zaboravu

Pola stoljeća od osvajanja Đukinog olimpijskog zlata: 'Ko? Ja? Ne, ja nisam pobijedila…'

Oteto zaboravu

Pola stoljeća, 50 godina ljudi moji. Znam da me nekako ovi datumi "češu", pa je valjalo zaviriti u arhive. Prije točno 50 godina, 19. listopada 1968. godine Đurđica Bjedov je osvojila zlatnu olimpijsku medalju na 100 metara prsno na Igrama u Meksiko Cityju.

Dva dana se u Meksiko Cityju te 1968. godine plivala ta disciplina, prvo je u kvalifikacijama u drugoj skupini Đuke isplivala 1.17.7 minuta, što je bilo drugo vrijeme, iza Urugvajke Ane Marije Norbis koja je imala vrijeme 1.17.4. Potom je u polufinalnoj skupini zauzela drugo mjesto s vremenom 1:17.1 iza Amerikanke Sharon Wichman, a u drugoj polufinalnoj skupini čak su tri plivačice imala vrijeme ispod 1.17 minuta, uz Urugvajku Norbis, još i Amerikanka Catie Ball i Ute Frommater iz Zapadne Njemačke.

E, ali onda 19. listopada je Đuke zasjala na bazenu, sve ono isplivano u kvalifikacijama i polufinalu se zaboravilo jer je tadašnja "mornarevka" s 1:15.8 i novim olimpijskim rekordom uzela zlato, za desetinku ispred Galina Prozumenshchikova i treće plasirane Amerikanke Sharon Wichmann.

Svima koji su pratili TV kalendar ostala je ona scena u sjećanju kada se Đuke okreće prema tribinama i Mladenu Deliću koji je slavio u novinarskim ložama uz gestu „Ko? Ja? Ne, ja nisam pobijedila…“ i to da ni sama svjesna velikog podviga kojeg je napravila.

Tri dana kasnije 22. listopada u kvalifikacijama na 200 metara prsno Đurđica Bjedov je kroz kvalifikacije izborila finale sa sedmim rezultatom, kao pretposljednja s vremenom 2.50.2 minuta izborila još jednu završnicu. A potom dan kasnije opet napravila pravi podvig i odmah iza Amerikanke Sharon Wichmann, a ispred Ruskinje Galina Prozumenshchikova zauzela mjesto na postolju, srebro s vremenom 2.46.4.

 

Dani ponosa i slave, Split je gorio, dva olimpijska plivačka odličja bila su nešto nevjerojatno. Tim prije što su se plivački stručnjaci tadašnje državne reprezentacije dvoumili trebali Đurđicu Bjedov uopće poslati u Meksiko City.

Doček na splitskoj Rivi bio je više nego fantastičan. Stotinu tisuća stanovnika „najsportskijeg grada na svitu“ došli su podijeliti radost sa svojom Đukom, iskazati emocije kakve samo ovaj naš grad zna iskazati.

Te godine dodijeljena joj je i Nagrada grada Splita, a proglašena je i najboljom sportašicom u Jugoslaviji, Hrvatskoj i Dalmaciji, u izboru više redakcija i saveza. U svojoj plivačkoj karijeri bila je reprezentativka Jugoslavije 46 puta. Sudionica je prvenstva Europe 1966. u Utrechtu i 1970. u Barceloni. Prvakinja Jugoslavije bila je 35 puta, a državna rekorderka 19 puta.

Godine 1987. primljena je u američkoj Floridi u plivački Hall of Fame (svjetsku Plivačku kuću slave), a od 2007. godine članica je Kuće slave splitskog športa. Godine 2003. dodijeljena joj je Medalja grada Splita. Dobila je 2009. godine Trofej Splitskog saveza športova Fabjan Kaliterna, a 2013. Državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a istu Nagradu samo za životno djelo dobila je 2015.

Vratila se u svojoj Split živjeti 2011. godine sa željom pomoći plivanju svojim znanjem i iskustvom.

Polja stoljeća, ljudi moji. Jubilej kojeg se mora otrgnuti vremenu, sačuvati kao najveće blago. Medalje osvojene u plivanju toliko su rijetke, nakon njenih iz 1968. na novu smo čekali do 2004., srebro Duje Draganje iz Atene. Đurđica Bjedov, zlatnim slovima upisana u knjigu splitskog sporta.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi