Gusarova ponosna veslačka familija dočekala je svoje pulene Ivana Vukovića i Karla Borkovića koji su u dvojcu bez kormilara na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Tokiju osvojili četvrto mjesto.
Na stazi Sea Forest Waterway na kojoj će se dogodine održavati olimpijske regate Ivanu i Karlu do medalje je falila sekunda i 40 stotinki, no kući su se vratili uzdignutih čela.
U splitskoj Zračnoj luci dočekali su ih kolege iz Gusara, čelnici tog kluba i, naravno, njihove obitelji. Nisu se tome nadali sedamnaestogodišnji Ivan i godinu dana stariji Karlo.
- Mislili smo da će nam doći samo roditelji, nismo imali pojma da se sprema ovakav doček – iznenadio se Vuković kad je ugledao klupske kolege sa zastavama Hrvatske, natpisom „Forza Gusar“, buketima...
Ako je u prvi mah i postojalo razočaranje osvajanjem „drvene medalje“, više ga nema. Četvrto mjesto na svijetu sjajan je rezultat.
- Bilo nam je žao, naravno, jer smo i na Europskom prvenstvu bili četvrti. Uvijek malo fali. Međutim, u finalu smo odveslali najbolje što možemo. Nijemci su nas u zadnjih 100 metara stigli, imaju taj finiš – rekao nam je Vuković, dodavši kako su kao i na svaku regatu, i u Tokio otišli sa željom da budu prvi.
Borković se nadovezao:
- Ne možemo reći da nismo zadovoljni, ali ostaje žal za tih manje od sekundu i po’ do medalje.
Ivan i Karlo tek su pola godine tim, no očito su „kliknuli“.
- Imamo dobre trenere i posložen klub. Lani smo probali par treninga, nije izgledalo loše, ali smo pričekali da Ivan dođe u juniore. Shvatili smo da nam ova disciplina ide dobro pa smo išli vidjeti koliko daleko možemo – govori Borković.
Cilj je Pariz 2024.
Gusar je dobio dvojac za velike stvari. Talent imaju, no ne smije ostati na tome. Trebaju nastaviti dalje raditi kako bi uskoro postali i vrsni seniori. Kao i mnogim sportašima, i ovim je dečkima krajnji cilj olimpijska medalja.
- Pokazali smo sami sebi da možemo s najboljima i ovo četvrto mjesto samo nam je dodatna motivacija. Dogodine Olimpijske igre nisu realne, ali 2024. zašto ne. Nastavimo li trenirati i zadržimo ovakve „glave“, 2024. će biti dobra! – poručuje Vuković.
A kakva je to „glava“, pitamo?
- To je glava sportaša koji se odriče svega, ustaje u 5.30, ide na trening pa u školu i popodne opet na trening. Ali sve je lakše kad imaš rezultat. Nitko ne razumije taj osjećaj – ističe Vuković.
Gusarov dvojac sada čeka tri tjedna zasluženog odmora od vesla i čamca, a onda se vraćaju mukotrpnom radu i nizanju kilometara. Sada više nema stajanja, nastavlja se dalje. Do medalje.
‘Bit će novih uspjeha, imamo znanje, talent i dobre trenere’
S Vukovićem i Borkovićem iz Tokija su se vratili trener Denis Boban i predsjednik Gusara Ivica Botica, dok ih je u Zračnoj luci dočekao između ostalih dopredsjednik Gusara Mirko Ivančić koji nam je rekao da je vrlo zadovoljan uspjehom mladog dvojca:
- Ovo je fantastičan rezultat budući da se radi o tehnički superiornoj disciplini. Momci su dali sve. Dizali su se, treneri su bili optimistični i znali smo da imaju finale, ali bolje od ovoga nisu mogli.
Za Ivana i Karla Gusar ima olimpijske ambicije, ali i ne samo za njih.
- Olimpijske igre dogodine nisu realne. U dvojcu „bez“ su braća Sinković, ali ne odustajemo. Ovaj je rezultat poticaj cijelom klubu. Naš su cilj OI 2024. i to ne samo za Ivana i Karla jer imamo još talentiranih momaka na njihovoj razini. Imamo znanje, talent i dobre trenere – smatra Ivančić.