Stil Putovanja

Južnije više nije tužnije

Novo lice zapuštena grada: evo kako bi obnova ove balkanske prijestolnice mogla posramiti metropole u širem susjedstvu

Južnije više nije tužnije

Iza ´ušminkanih´ prednjih fasada još uvijek se lako mogu vidjeti one ´pozadinske´, dotrajale i zakićene nevjerojatnim spletovima različitih kabela, dodavanih kako je napredovala tehnologija koju gradska infrastruktura nije uspijevala podržati.Tirana vrvi projektima koji obnavljaju staro i grade novo. Svi oni imaju golemi okvir: viziju budućnosti Tirane do 2030. godine, koju je predložila skupina sastavljena od dizajnersko-arhitektonskih tvrtki - talijanskog arhitektonskog studija "Stefano Boeri Architetti", te nizozemskih tvrtki ˝UNLAB˝ i ˝IND˝.Koncept otvorenih škola, čija je gradnja također u planu, autor Stefano Boeri smatra “srcem društva”; koje pruža okrilje raspravi, dijalogu, otvara vrata udrugama bez sjedišta, onima koji traže prostor za početak društvenog i kulturnog djelovanja, knjiškim klubovima; organizira tečajeve za istraživanje "najintrigantnijih dubina znanja".

Na popisu deset mjesta za koje Lonely Planet predlaže da ih se svakako posjeti u 2018. godini, jedan je europski grad za koji se u preporuci kaže da je “živahan i šaren”, “vrtlog žamora i zabave”, s “trgovima i pješačkim ulicama kojima je zadovoljstvo lutati”.
Tirana.

Albanski glavni grad posve je opravdana preporuka, što mogu reći iz vlastitog iskustva, s obzirom na to da sam ga nedavno posjetila drugi put. U gradu punom moderno uređenih kafea i restorana, živog prometa i, u odnosu na zapadniji dio Europe, nešto osebujnijih shvaćanja prometnih pravila, na sve strane se gradi i sadi; već na prvi pogled i dojam jasno je da se grad pokušava ozeleniti gdje god je to moguće, na tlu, zidovima i krovovima; u parku uz golemi centralni gradski trg nazvan po Skenderbegu, albanskom nacionalnom junaku, pod njegovom skulpturom na konju, poduprte su nježne mladice stabala od kojih je svako posvećeno jednoj zemlji EU-a, uključujući i Hrvatsku.

Park će još, doduše, pričekati na hladovinu, no Tirana ima vremena - budućnost čeka na ovaj grad. Iza "ušminkanih" prednjih fasada još uvijek se lako mogu vidjeti one "pozadinske", dotrajale i zakićene nevjerojatnim spletovima različitih kabela, dodavanih kako je napredovala tehnologija koju gradska infrastruktura nije uspijevala podržati. No odnekud treba početi - sve bi, s obzirom na ritam razvoja grada, trebalo doći na red. A vrijedi podsjetiti što su gradske vlasti poduzele kako bi se grad polako transformirao u mjesto ugodnog i održivog življenja

Razvoj s vizijom i strategijom

Prvi put u Tirani sam boravila u vrijeme kad je Albanija još bila zatvorena, siromašna komunistička zemlja, po svim parametrima razvoja najzaostalija u Europi. Svoja je vrata pretkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća tek odškrinula rijetkim posjetiteljima iz zapadn(ij)ih zemalja. Tirana je tada bila tihi, sivi, zapušteni grad oljuštenih fasada, praktički bez automobilskog prometa.



Upravo u to vrijeme, 1988. godine, u centru Tirane podignuta je monumentalna piramidalna zgrada koja je trebala biti muzej tada već nekoliko godina mrtvog albanskog predsjednika i vođe komunističke partije, Envera Hodže. Zgradu je dizajnirala grupa arhitekata među kojima su bili i kći pokojnog predsjednika Pranvera Hodža, kao i njezin suprug Klement Kolneci. Danas, neobična građevina totalno je zapuštena i ruinirana. Dok oko nje niču moderne poslovne zgrade, siva betonska piramida ostaje kao mrlja na ušminkanom licu nove Tirane. To, međutim, neće još dugo trajati - nizozemska tvrtka MVRDV dobila je projekt obnove i redizajna piramide koja će u budućnosti imati suvremenu namjenu.

No, prije nego što nešto detaljnije kažemo što će se događati s ovom zgradom - komunističkim naslijeđem koje Albanci nisu odlučili srušiti nego obnoviti i kapitalizirati - treba reći da se upravo njezina obnova može shvatiti kao najsimboličniji, ali nipošto jedini aktualni projekt od javnog značaja: dapače, Tirana vrvi projektima koji obnavljaju staro i grade novo. Svi oni imaju golemi okvir: urbanistički masterplan, viziju budućnosti Tirane do 2030. godine (po tome roku i nazvan TR030) koju je predložila skupina sastavljena od dizajnersko-arhitektonskih tvrtki - talijanskog arhitektonskog studija "Stefano Boeri Architetti", te nizozemskih tvrtki UNLAB i IND.

Njihov plan urbanističke revitalizacije Tirane, pobjednički na međunarodnom natjecanju, predviđa stvaranje jednog policentričnog, mozaičnog zelenoga grada. Promjenama namjeravaju zahvatiti prilično široko te u novoj slici Tirane amalgamirati urbanističku, kulturnu, društvenu, geopolitičku pa čak i - kako ističu talijanski mediji - međureligijsku dimenziju grada, koji strateški gradi novi imidž.

Freska, Atlas i Pravilnik

Osnovna ideja i procesi transformacije Tirane pokrenuti su u razdoblju dok je (od 2000. do 2011.) gradonačelnik bio sadašnji premijer, socijalist Edi Rama, pisac i umjetnik. Među više projekata uređenja grada iz njegova vremena, jedan se posebno isticao: kao slikar vedrih boja, Rama je poduzeo obnovu gradskih fasada i dao im novo, živo i vedro lice.

Nakon pada komunizma 1991. godine, grad je upao u institucionalni i planski kaos s obzirom na to da se novootkriveni pojam “privatnog vlasništva” iskazivao kroz užurbanu izgradnju, koja je neuredno i divlje trošila prostor, što, unatoč svim poduzetim mjerama, Rama nije uspijevao zaustaviti.

Stoga je bio potreban novi instrument koji bi omogućio da se takav “napredak” sveobuhvatnim upravljanjem i boljom koordinacijom stavi pod kontrolu: novi urbanistički plan. Tako je stvoren i (lani) odobren plan TR030.

Godine 1925. posao izrade generalnog urbanističkog plana Tirane dobio je talijanski arhitekt Armando Brasini; danas, gotovo stoljeće poslije, Talijani su opet uključeni u taj posao.



Milanski arhitekt Stefano Boeri objašnjava kako se njegova strategija temelji na tri glavne skupine objedinjenih tema: u jednoj, nazvanoj Freska, razmatraju se među ostalim biološka raznolikost, policentrizam, difuzno znanje, turizam, poljoprivreda, energija; Atlas se bavi s 13 strateških projekata smještenih u stvarnom krajoliku, dok Pravilnik regulira metaboličke sustave kakvi su infrastruktura, voda itd.

Boerijeva vizija grada uključuje i izgradnju otvorenih škola, o kojima smo u prilogu ´ProstoriJa´već pisali. O tom projektu, njegova studija, inspiriranom “inovativnom vizijom društvene i kulturne funkcije obrazovnog sustava”, Boeri je za talijanske medije rekao kako "škola mora biti otvorena za novi ritam života, mora biti mjesto aktivno 24 sata, svakog dana u godini, za sve ljude svih godina: mlade, djedove i bake, kao i za lokalne udruge, kreativna poduzeća, institucije”. Koncept otvorene škole Boeri smatra “srcem društva”; takva nova škola održava sastanke, rasprave, dijaloge, otvara vrata udrugama bez sjedišta, onima koji traže prostor za početak društvenog i kulturnog djelovanja, knjiškim klubovima; organizira tečajeve za istraživanje "najintrigantnijih dubina znanja".

Spomenik prošlosti kao svjetionik budućnosti

Bez obzira što ovome planu tek slijedi ispunjenje, današnja Tirana, s gradskom vlašću zainteresiranom i otvorenom za promjene, spremnom da za (prihvaćenu) viziju dobro “odriješi kesu” - svjetlosnim je godinama udaljena od nekadašnje sive prijestolnice čiji komadić i danas stoji usred grada: onaj nesuđeni muzej Envera Hodže, izgrađen u obliku piramide. Projekt nizozemskih dizajnera iz tvrtke MVRDV i to će promijeniti.

Prema dizajnu koji je tvrtka nedavno predstavila u prisutnosti premijera Edija Rame, aktualnog gradonačelnika Eriona Veliaja, albansko-američke razvojne zaklade (AADF) i drugih, građevina iz vremena komunizma s 11.800 četvornih metara površine koja je svojevremeno bila i privremeno sjedište NATO-a, noćni klub itd., a posljednje desetljeće, nakon neostvarenih planova da postane nacionalno kazalište, napuštena propadala - preobrazit će se u veliki multifunkcionalni obrazovno-tehnološki centar za mlade.

Kad za godinu dana, u lipnju 2019. projekt bude dovršen, grad će dobiti ostakljenu zgradu-piramidu čija će struktura postati prozirna, a njena prozračna, osvijetljena i zelenilom ukrašena unutrašnost stopit će se s okolišem.

Za one koji su Tiranu - kao i cijelu zemlju - vidjeli u vrijeme dok je bila zatvoreni, mračni, slabo poznati okrajak Europe, upravo će preobrazba ove piramide i njezino otvaranje svjetlu i svijetu, i prije nego što se dovrši plan TR030, označiti simboličan završetak sveukupnog albanskog otvaranja i sve ubrzanijeg razvoja.


Prema dizajnu nizuzemske tvrtke MVRD monumentalna piramidalna građevina iz vremena komunizma, s 11.800 četvornih metara površine koja je svojevremeno bila i privremeno sjedište NATO-a, noćni klub itd. preobrazit će se u veliki multifunkcionalni obrazovno-tehnološki centar za mlade, čija će struktura postati prozirna, a njezina prozračna, osvijetljena i zelenilom ukrašena unutrašnost stopit će se s okolišem.

Naslovnica Putovanja