stdClass Object
(
[id] => 1315947
[title] => Hrvatska je ovisna o masovnom turizmu i obaranju rekorda: samo je pitanje vremena kad će nam se sve to obiti o glavu
[alias] => hrvatski-turizam-bubri-do-granica-odrzivosti-a-kada-se-fekalije-budu-redovito-izlijevale-u-more-bit-ce-kasno-za-spas
[catid] => 244
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ovogodišnja turistička sezona je na razini one iz pretpandemijske, rekordne 2019. godine, pri čemu Hrvatska bilježi 12,5 milijuna dolazaka i 63 milijuna noćenja. Ovakvim rezultatima je svakako pridonijelo i to što je, u odnosu na 2017. godinu, broj novih ležajeva porastao za čak 300 tisuća i nitko ne zna gdje se nazire kraj sveopćoj apartmanizaciji prostora na kojem obitavaju Hrvati. A još jedna vijest koja posebno veseli je što ćemo ove godine uzeti čak 1,3 milijarde eura više iz džepova naših dragih gostiju, čime ćemo za čak 10-ak posto skuplje prodati domaće ljepote i (inter)nacionalnu radnu snagu.
Budući da se čitava godina u Hrvatskoj već duže od desetljeća orijentira i prilagođava famoznoj turističkoj sezoni i da je mjera uspjeha nacionalne ekonomije postalo obaranje turističkih rekorda, možda bi bilo konačno vrijeme da se izrekne ono očito: Hrvatska je postala ovisna o masovnom turizmu.
Uostalom, može li se išta drugo ustvrditi o zemlji u kojoj četvrtina stanovništva radi u turizmu; po čemu je 26. na svijetu. Iznad nje su samo državice s manje od milijun stanovnika; osim Kambodže, Gruzije i Jamajke.
Što se tiče postotka u kojem ova grana doprinosi BDP-u, on je u (rekordnoj) 2019. bio 19,24 posto, po čemu smo 15. na globalnoj ljestvici. Za bolji dojam o tome kakve sile su pritom “bolje” od nas, evo popis prvih deset: Makao, Andora, Antigva i Barbuda, Maldivi, Sejšeli, Vanuatu, Bahami, Sveti Vincent i Grenadini, Zelenortski otoci i Fidži. Iznad nas je i Crna Gora s 23,02 posto, dok je (sada rastuća) Albanija tada bila na 15,96 posto, Tajland na 11,83 posto, Grčka na 11,21 posto, a Portugal zatvorio top 25 s 10,25 posto.
---
Možda bi bilo konačno vrijeme da se izrekne ono očito: Hrvatska je postala ovisna o masovnom turizmu.
Joško Ponoš/Cropix
---
I tako Lijepa naša iz godine u godinu kuka da joj nedostaje radne snage, jer sve manje njezinih državljana želi raditi u turizmu, umorni od toga da svaku večer računaju koliko su milodara u obliku manče uspjeli prikupiti da prežive do idućeg ljeta. Pritom realne plaće padaju, troškovi života rastu, a pandemije i ratovi prijete reaktivacijom klime neizvjesnosti, pri čemu je turizam najkrhkija gospodarska branša. Osim toga, poslovi vezani uz turizam su oni za nisko kvalificiranu i slabo plaćenu radnu snagu, koja se sve više i bez mnogo ustezanja uvozi iz zemalja koje grcaju u siromaštvu. Ti Nepalci, Indijci i Filipinci se onda na Jadranu maksimalno eksploatiraju kako bi gazde mogli obnoviti vozni park i proširiti ponudu svojih apartmana.
Ipak, država i dalje ustraje na tome da je bubrenje turizma dobitna formula za sveopći prosperitet građanstva; dok čak 63,5 posto Hrvata ne napušta svoje domove u vrijeme godišnjih odmora, jer ih većina takvo što ne može priuštiti. A s obzirom da je - prema jednom 17-godišnjem istraživanju - konobarenje najstresnija moguća okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije baš najbolje.
---
S obzirom da je - prema jednom 17-godišnjem istraživanju - konobarenje najstresnija moguća okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije baš najbolje.
Vojko Basic/Cropix/Cropix
---
Konačno, nije turizam kao takav problem; problem je turizam kakav provodimo na teritoriju naše države, a koji se više-manje svodi na pljačkanje turista, u potrazi za što bržom zaradom. Tim slijedom, ove godine su mediji prepuni sablažnjavanja stranaca na cijene u Hrvatskoj, za koje kažu da su jednake kao u Austriji, Nizozemskoj ili Švedskoj. Zbog toga je i moralo doći do određene korekcije cijena još u srpnju, a Hrvati i u kolovozu nastavljaju kukati jer neki gosti ipak - sram ih bilo! - vode računa o svom budžetu. A o tome što ovakve cifre znače za kupovnu moć domicilnog stanovništva je uopće suvišno apostrofirati.
Opća potrošnja je - kako i u Hrvatskoj, tako i u svijetu - u padu jer je svjetsko gospodarstvo na putu prema dolje. Tako je Reuters krajem srpnja izvijestio da “vodeći pokazatelji u SAD-u ukazuju na skori početak recesije”, dok je Europa već mjesecima i tehnički u recesiji. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres je nedavno ozbiljno upozorio da je globalni javni dug dosegao najvišu razinu svih vremena od 92 trilijuna dolara. I bruto inozemni dug Hrvatske je na kraju travnja bio 14 posto viši nego godinu dana ranije, pri čemu se i veliki broj Hrvata zaduživao kako bi uložio sredstva u turizam. A jednom kada obaranje rekorda stane, priličan broj građana će imati probleme s vraćanjem tih dugova.
---
Veliki broj Hrvata zaduživao kako bi uložio sredstva u turizam, a jednom kada obaranje rekorda stane, priličan broj građana će imati probleme s vraćanjem tih dugova.
Tom Dubravec/Cropix
---
Jasno, ovo što se događa u Hrvatskoj je viđeno već mnogo puta. Ljudi počnu obilaziti neku lokaciju jer je lijepa, čista i puna života, no uskoro rođena želja za profitom na nju onda nalije tone betona i nasadi na tisuće jedinica generičkog sadržaja; nakon čega sve skupa počne nalikovati na grozomorne gradove iz kojih dotadašnji posjetitelji - bježe na odmor.
Također, masovni turizam koncentrira ogromne količine ljudi na određene točke, tako stavljajući ogroman pritisak na lokalnu kanalizaciju, sustav odlaganja otpada, potrošnju fosilnih goriva i - što je posebno važno za mediteransku regiju - vodu koje će biti sve manje. A kada se fekalije budu redovito izlijevale u more, a smeće zasmrdi na svakom koraku, zrak postane težak i opor, a tuširanje luksuz - turisti će prestati dolaziti, a lokalci ostati okruženi infrastrukturom koja već odavno nije za njih.
Uz sve ovo rečeno, vrijeme je da se razmotri kakva sudbina, zbog negativnih posljedica prekomjernog turizma, uskoro očekuje hrvatske gradove. Jedan od najpoznatijih primjera je svakako Venecija, koja je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turističkog smeća; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata. U ovom gradu - prije nego što je postao destinacija - je 1951. godine živjelo 175.000 ljudi. Sada je, obaranjem turističkih rekorda, taj broj pao na nekih 50.000; od čega značajan broj čini došljačka radna snaga.
---
Venecija je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turističkog smeća; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata.
Miguel Medina/Afp
---
Spomenuvši kruzere, njihov utjecaj na okoliš je, blago rečeno, katastrofalan. Osim što ispuštaju tzv. sivu vodu - koja može dovesti do iscrpljivanja kisika, širiti patogene bakterije i viruse te dovesti do toksičnog cvjetanja i mrtvih zona koje mogu uzrokovati štetne poremećaje u prehrambenim lancima - kruzeri godišnje ubijaju na tisuće kitova u sudarima s ovim sisavcima. Njihova prisutnost je pogubna i za koraljne grebene, poput onih kod meksičkog otoka Cozumel. Stoga, kako turistički dolasci prijete uginućem te dubinske faune, lokalci sada nastoje otjerati kruzere od svoga otoka.
Ali, jednom kada nasrnu, turiste nije baš tako lako otjerati. Tako je na Islandu - zemlji koja se reklamira da nudi osamljeno i nezemaljsko iskustvo putovanja - broj (samo) američkih posjetitelja još 2016. premašio broj stanovnika zemlje. Gradonačelnik austrijskog Hallstatta je ustvrdio da, iako je turizam povoljno pridonio gospodarstvu, sada “previše ljudi” dolazi u grad, zbog čega je ograničio broj autobusa kojima je dopušten za ulazak u grad i postavio neke uvjete za dnevne posjete. Antički lokaliteti se još teže nose s inflacijom turističkih tjelesa. Tako Machu Picchu polako erodira zbog koračanja posjetitelja, dok u egipatskim piramidama turisti habaju slike svojim torbama i tijelima te disanjem povećavaju vlažnost, što uzrokuje trošenje zidova.
---
Antički lokaliteti se još teže nose s inflacijom turističkih tjelesa. Tako Machu Picchu polako erodira zbog koračanja posjetitelja.
Carolina Paucar/Afp
---
Dobro je znan i primjer Amsterdama koji je - nakon što je zabranio “bezobrazne” ture kroz četvrt crvenih svjetiljki - ove godine pokrenuo kampanju “Stay Away” s ciljem odbijanjem dobrodošlice mladim, uglavnom britanskim partijanerima. Ovakvi turisti, koji često pretražuju pojmove kao što su “jeftini hotel u Amsterdamu” ili “pub crawl Amsterdam”, sada će uz to vidjeti oglase upozorenja koji ističu rizike i posljedice izazivanja neugodnosti i prekomjerne konzumacije alkohola i droga, kao što su novčane kazne, uhićenja, kazneni dosjei, hospitalizacija i oštećenje zdravlja. Tako jedan popratni video prikazuje mladića koji se srušio na uličnu klupu i odvoze ga u kola Hitne pomoći, dok drugi portretira muškarca kojem policija stavlja lisice i uzima otiske prstiju.
Prije ove kampanje, Amsterdam je trošio nula eura na svoj marketing. Frans Van der Avert, izvršni direktor Amsterdam Marketinga, rekao je na Svjetskom turističkom forumu u Luzernu: “Ne želimo imati više ljudi. Želimo povećati kvalitetu posjetitelja. Želimo ljude koje zanima grad, a ne koji ga žele kao pozadinu za zabavu. Posjetitelji uništavaju mnoge manje povijesne gradove u Europi. Gradovi umiru od turizma. Nitko više neće živjeti u povijesnim jezgrama.”
---
---
Osim promjene atmosfere grada u nešto što nalikuje na tematski park, turizam također ubija lokalne obrtnike i potiče gentrifikaciju galopirajućim rastom cijena nekretnina. Zbog ovoga je svoju plutajuću tržnicu cvijeća, Bloemenmarkt, zatvorio i posljednji cvjećar tog tipa - kriveći velike skupine turista za istiskivanje njegovih kupaca i promjenu prirode povijesnog središta grada - dok je cijena prosječnog kvadrata u Amsterdamu u 2022. bila 8250 eura. Gradsko vijeće nizozemske prijestolnice je unazad nekoliko godina čak odlučilo zatvoriti terminal za kruzere i zabraniti izgradnju novih hotela.
Što se tiče Airbnba, u Amsterdamu nije dozvoljeno imati više od četiri osobe istovremeno, i to na najviše 60 dana, pri čemu postoji kazna od 20.000 eura za nepridržavanje. Dodajmo da je Barcelona prvi grad u Europi koji je u potpunosti zabranio iznajmljivanje ovog tipa smještaja na manje od 31 dan.
---
Barcelona je prvi grad u Europi koji je u potpunosti zabranio iznajmljivanje Airbnb smještaja na manje od 31 dan.
Marc Asensio/Nurphoto Via Afp
---
No, neka mjesta imaju i malo “luđih” problema zbog turizma. Tako je Indonezija u 2019. odlučila na godinu dana zatvoriti otok Komodo za javnost zbog očuvanja najveće živuće vrste guštera na svijetu, komodskog varana. Naime, turisti su razvili čudnu naviku - odnositi ih s otoka. Nakon serije “Breaking Bad” mlađi obožavatelji počeli su dolaziti u Albuquerque - gdje je ona snimana - i počeli obilaziti lokacije kao što je kuća Waltera Whitea. Budući da u jednoj epizodi postoji pamtljiva scena u kojoj Walter dolazi kući s pizzom, u koju ga žena ne pušta, pa on baca pizzu na krov, isto su počeli raditi i ljubitelji serije. To se, eto, nije svidjelo stvarnim vlasnicima kuće, koji su morali podignuti visoku ogradu kako bi ih zaustavili.
U zadnje vrijeme ekranizacije određenih lokaliteta naročito doprinose njihovoj degradaciji u stvarnom životu. Tako se islandski kanjon Fjaðrárgljúfur, nekoć skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u “Igri prijestolja” pretvorio u jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji. Kako bi ga zaštitile, vlasti su na ulazu postavile znakove upozorenja i čuvare. Tome unatoč, svježi otisci stopala često se znaju naći diljem kanjona ujutro, što ukazuje na to da su se neki ušuljali preko noći. Dodatno, posjetitelji također često pokušavaju podmititi čuvaricu parka, najčešće hranom iz njihove zemlje.
---
Islandski kanjon Fjaðrárgljúfur, nekoć skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u “Igri prijestolja” se pretvorio u jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji.
Nick Fox/Only France Via Afp
---
Spomenuta serija je, kao što znamo, pomogla i Dubrovniku u obaranju rekorda. Nakon što je broj stanovnika njegove povijesne jezgre (zbog turizma) pao s 5000 u 1991. na 1157 u 2017. godini, tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić je lijepo zamolio sugrađane da ne izlaze iz kuća kako ne bi dodatno pridonosili gužvama, djelomično prouzročenima i ovim serijalom. Filmom “Žal” Leonardo di Caprio popularizirao je Tajland, a naročito plažu Maya koja se, nakon godina turističke eksploatacije, morala zatvoriti na duže od tri godine, kako bi se oporavila od obaranja rekorda. Nažalost, nije uspjela pa je morala opet biti upućena na dodatni oporavak.
Pojačani turistički posjeti nakon “Gospodara prstenova”, snimanih na Novom Zelandu - prema nacionalnom izvješću iz 2019. - “doveli su do tenzija između posjetitelja i lokalaca” zbog zagušivanja prometa, prevelike navale na područja za kampiranje i oštećenja vodne infrastrukture. Film “Everest” iz 2015. je također bio jedan od katalizatora turistifikacije najvišeg vrha svijeta koja je - zbog neodgovorne industrije čiji sudionici nastoje ostati kompetitivni neuvjetovanjem osnovnog planinarskog iskustva ili fizičke kondicije klijenata - uzrokovala intenzivnu prenapučenost, prekomjeran krš i lom, stvaranje visinskih mini-deponija i smrt. Zbog navedenog, Nepal sada zabranjuje određene vidove turizma. A o tome kako je šačica milijardera i nakon 111 godina pronašla način da umre na olupini Titanica je već sve rečeno.
---
---
Ispostavlja se da kada ljudi putuju na “egzotično” mjesto imaju mnogo unaprijed stvorenih i često netočnih predodžbi o tome kakvo će to mjesto biti. Također, očekuju da im bude udovoljeno čak i ako je lokacija sama po sebi rustikalna, jer su “platili mnogo novca da budu tamo”. Turistička industrija sve to zna i - kako bi bila uspješna - često radi na tome da zadovolji očekivanja svojih pokrovitelja; koliko god ona bila glupa ili pogrešna. Pritom, turistička ponuda preplavljuje područje ljudima koji smatraju da posjeduju ekskluzivno pravo na organizirano iskustvo umjesto na poštivanje postojećeg stanja ili otkrivanje nekog novog, što na kraju generira uništavanje te lokacije; čak i kada je posebno dizajnirana za turizam.
Tako Orlando na Floridi, gdje su smješteni Disney World, Universal Studios i SeaWorld, od turizma zarađuje 75 milijardi dolara godišnje, što uzdržava 41 posto tamošnje radne snage. Unatoč takvim rekordnim brojkama, Orlando ima jednu od najnižih medijalnih plaća među 50 američkih metropola, ali je i drugi najgori grad po dostupnosti priuštivih nekretnina. Što je još gore, politički utjecaj tamošnjih korporacija je progurao zakone po kojima se većina poreznih prihoda od turizma vraća u infrastrukturu tematskih parkova i njihov marketing, čime je zatvoren ovaj magičan krug turistifikacije.
---
---
Turističke destinacije to postaju jer su unikatne i egzotične, samo da bi ubrzo bile preplavljene turistima koji unište njihovu privlačnost. Ljudi na ovakva mjesta ponesu svoja očekivanja o njima, pri čemu zahtijevaju da istovremeno budu izolirana i dostupna. Žele snimati selfieje bez drugih koji u njihovoj pozadini slikaju selfieje i vidjeti onu unikatnu stvar koju i svi ostali žele vidjeti. Za pomoć pri ovome se na raspolaganje stavlja industrija koja ih obećava provesti kroz ovo jedinstveno tzv. iskustvo, unatoč tome što to može uništiti to isto mjesto koje njegovi posjetioci (kao) žele veličati i uživati. Pritom, jasno, nije problem u određenom turistu, već u klimi koju turizam, kao takav, stvara.
A jedan od najgorih primjera turizma koji je pošao ukrivo je tzv. turizam sirotišta. Ova poremećena praksa se uglavnom odvija u siromašnim zemljama gdje se djeca - od kojih mnoga imaju obitelji - smještaju u sirotišta, izgladnjuju i podučavaju kako izgledati nesretno, kako bi apelirala na dobrotvorne pobude organiziranih posjetitelja. Zbog ovakvih nesputanih tikova turizma - da se iskamči novac od bogatijih Zemljana; nauštrb lokalnih datosti te bez proizvodnje i društveno značajnih inovacija - profesorica povijesti Nancy Shoemaker je prozvala turizam “romantičnim kolonijalizmom”.
Turizam, u svojoj najprostijoj formi, to u stvari i jest; stroj koji iskorištava kulturu i nudi malo i ništa zauzvrat, degradira okoliš i čini (normalni) život nemogućim za lokalno stanovništvo, a sve to dok tvrdi da slavi upravo ono što uništava.
---
Dok se broje rekordi - Havajćani postali sirotinja
Iako su Havaji sredinom 19. stoljeća ispregovarali svoj suverenitet s Europom i SAD-om, Sanford B. Dole, američki vlasnik tamošnjih plantaža šećerne trske, nagovorio je Washington na puč kojim je svrgnuta kraljica Lili‘uokalani; sve u svrhu maksimiziranja profita. Havaji su službeno anektirani 1898., a Dole je postao guverner. Uslijedila je sistematična i okrutna kampanja uništavanja kulturnog identiteta Havaja, pri čemu su "edukatori" lišili otočnu djecu njihova jezika i povijesti. Usput je uništen i lokalni javno-zdravstveni sistem, pri čemu mnogo žitelja nije moglo priuštiti novi, privatizirani.
Havaji su postali 50. američka država 1959. godine, kada su put otočja krenuli i prvi komercijalni letovi. Otada se broj turista neprekidno povećavao te danas iznosi oko devet milijuna godišnje, dok turizam čini četvrtinu BDP-a.
Ali, unatoč obaranju rekorda, stanovnici Havaja danas imaju manji životni vijek i više stope mortaliteta od ostatka američke populacije. Također je vjerojatnije da, u odnosu na ostatak SAD-a, žive ispod granice siromaštva, češće su nezaposleni te žive u prenapučenim i osiromašenim uvjetima. Otočje je donedavno bilo vodeća država u broju beskućnika po stanovniku. Isto tako, iako na njih otpada 10 posto populacije otoka Oahua, urođenici tvore više od polovine tamošnjih beskućnika. Uz sve navedeno, možda je zanimljivo naglasiti i da čitave otoke ovog pojasa posjeduju poduzetnici, korporacije i vojska.
Broj turista na Havajima premašuje lokalno stanovništvo sedam puta, a na turizam otpada 44 posto vodne potrošnje te 60 posto goriva i struje. U Mauiju se 52 posto nekretnina prošle godine prodalo nerezidentima, dok su 60 posto stanova kupili investitori. Možda zbog ovoga čak 67 posto lokalaca smatra da se otokom "upravlja zbog turista, na račun domaćih ljudi".
Nije turizam kao takav problem; problem je turizam kakav provodimo na teritoriju na\u0161e dr\u017eave<\/p>","
S obzirom da je - prema jednom 17-godi\u0161njem istra\u017eivanju - konobarenje najstresnija mogu\u0107a okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije ba\u0161 najbolje.<\/p>","
Veliki broj Hrvata zadu\u017eivao kako bi ulo\u017eio sredstva u turizam, a\u00a0jednom kada obaranje rekorda stane, prili\u010dan broj gra\u0111ana \u0107e imati probleme s vra\u0107anjem tih dugova.<\/p>","
Islandski kanjon Fja\u00f0r\u00e1rglj\u00fafur, neko\u0107 skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u \u201cIgri prijestolja\u201d se pretvorio u jedno od najpopularnijih turisti\u010dkih mjesta u zemlji.<\/p>","
Barcelona je prvi grad u Europi koji je u potpunosti zabranio iznajmljivanje Airbnb smje\u0161taja na manje od 31 dan.<\/p>","
Anti\u010dki lokaliteti se jo\u0161 te\u017ee nose s inflacijom turisti\u010dkih tjelesa. Tako Machu Picchu polako erodira zbog kora\u010danja posjetitelja.<\/p>","
Venecija\u00a0je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turisti\u010dkog sme\u0107a; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata.<\/p>","
S obzirom da je - prema jednom 17-godišnjem istraživanju - konobarenje najstresnija moguća okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije baš najbolje.
Veliki broj Hrvata zaduživao kako bi uložio sredstva u turizam, a jednom kada obaranje rekorda stane, priličan broj građana će imati probleme s vraćanjem tih dugova.
Islandski kanjon Fjaðrárgljúfur, nekoć skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u “Igri prijestolja” se pretvorio u jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji.
Nick Fox/Only France Via Afp
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/08/18/25477065.jpg
[title] =>
Barcelona je prvi grad u Europi koji je u potpunosti zabranio iznajmljivanje Airbnb smještaja na manje od 31 dan.
Marc Asensio/Nurphoto Via Afp
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/08/18/25477066.jpg
[title] =>
Antički lokaliteti se još teže nose s inflacijom turističkih tjelesa. Tako Machu Picchu polako erodira zbog koračanja posjetitelja.
Venecija je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turističkog smeća; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata.
Ovogodišnja turistička sezona je na razini one iz pretpandemijske, rekordne 2019. godine, pri čemu Hrvatska bilježi 12,5 milijuna dolazaka i 63 milijuna noćenja. Ovakvim rezultatima je svakako pridonijelo i to što je, u odnosu na 2017. godinu, broj novih ležajeva porastao za čak 300 tisuća i nitko ne zna gdje se nazire kraj sveopćoj apartmanizaciji prostora na kojem obitavaju Hrvati. A još jedna vijest koja posebno veseli je što ćemo ove godine uzeti čak 1,3 milijarde eura više iz džepova naših dragih gostiju, čime ćemo za čak 10-ak posto skuplje prodati domaće ljepote i (inter)nacionalnu radnu snagu.
Budući da se čitava godina u Hrvatskoj već duže od desetljeća orijentira i prilagođava famoznoj turističkoj sezoni i da je mjera uspjeha nacionalne ekonomije postalo obaranje turističkih rekorda, možda bi bilo konačno vrijeme da se izrekne ono očito: Hrvatska je postala ovisna o masovnom turizmu.
Uostalom, može li se išta drugo ustvrditi o zemlji u kojoj četvrtina stanovništva radi u turizmu; po čemu je 26. na svijetu. Iznad nje su samo državice s manje od milijun stanovnika; osim Kambodže, Gruzije i Jamajke.
Što se tiče postotka u kojem ova grana doprinosi BDP-u, on je u (rekordnoj) 2019. bio 19,24 posto, po čemu smo 15. na globalnoj ljestvici. Za bolji dojam o tome kakve sile su pritom “bolje” od nas, evo popis prvih deset: Makao, Andora, Antigva i Barbuda, Maldivi, Sejšeli, Vanuatu, Bahami, Sveti Vincent i Grenadini, Zelenortski otoci i Fidži. Iznad nas je i Crna Gora s 23,02 posto, dok je (sada rastuća) Albanija tada bila na 15,96 posto, Tajland na 11,83 posto, Grčka na 11,21 posto, a Portugal zatvorio top 25 s 10,25 posto.
---
Možda bi bilo konačno vrijeme da se izrekne ono očito: Hrvatska je postala ovisna o masovnom turizmu.
Joško Ponoš/Cropix
---
I tako Lijepa naša iz godine u godinu kuka da joj nedostaje radne snage, jer sve manje njezinih državljana želi raditi u turizmu, umorni od toga da svaku večer računaju koliko su milodara u obliku manče uspjeli prikupiti da prežive do idućeg ljeta. Pritom realne plaće padaju, troškovi života rastu, a pandemije i ratovi prijete reaktivacijom klime neizvjesnosti, pri čemu je turizam najkrhkija gospodarska branša. Osim toga, poslovi vezani uz turizam su oni za nisko kvalificiranu i slabo plaćenu radnu snagu, koja se sve više i bez mnogo ustezanja uvozi iz zemalja koje grcaju u siromaštvu. Ti Nepalci, Indijci i Filipinci se onda na Jadranu maksimalno eksploatiraju kako bi gazde mogli obnoviti vozni park i proširiti ponudu svojih apartmana.
Ipak, država i dalje ustraje na tome da je bubrenje turizma dobitna formula za sveopći prosperitet građanstva; dok čak 63,5 posto Hrvata ne napušta svoje domove u vrijeme godišnjih odmora, jer ih većina takvo što ne može priuštiti. A s obzirom da je - prema jednom 17-godišnjem istraživanju - konobarenje najstresnija moguća okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije baš najbolje.
---
S obzirom da je - prema jednom 17-godišnjem istraživanju - konobarenje najstresnija moguća okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije baš najbolje.
Vojko Basic/Cropix/Cropix
---
Konačno, nije turizam kao takav problem; problem je turizam kakav provodimo na teritoriju naše države, a koji se više-manje svodi na pljačkanje turista, u potrazi za što bržom zaradom. Tim slijedom, ove godine su mediji prepuni sablažnjavanja stranaca na cijene u Hrvatskoj, za koje kažu da su jednake kao u Austriji, Nizozemskoj ili Švedskoj. Zbog toga je i moralo doći do određene korekcije cijena još u srpnju, a Hrvati i u kolovozu nastavljaju kukati jer neki gosti ipak - sram ih bilo! - vode računa o svom budžetu. A o tome što ovakve cifre znače za kupovnu moć domicilnog stanovništva je uopće suvišno apostrofirati.
Opća potrošnja je - kako i u Hrvatskoj, tako i u svijetu - u padu jer je svjetsko gospodarstvo na putu prema dolje. Tako je Reuters krajem srpnja izvijestio da “vodeći pokazatelji u SAD-u ukazuju na skori početak recesije”, dok je Europa već mjesecima i tehnički u recesiji. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres je nedavno ozbiljno upozorio da je globalni javni dug dosegao najvišu razinu svih vremena od 92 trilijuna dolara. I bruto inozemni dug Hrvatske je na kraju travnja bio 14 posto viši nego godinu dana ranije, pri čemu se i veliki broj Hrvata zaduživao kako bi uložio sredstva u turizam. A jednom kada obaranje rekorda stane, priličan broj građana će imati probleme s vraćanjem tih dugova.
---
Veliki broj Hrvata zaduživao kako bi uložio sredstva u turizam, a jednom kada obaranje rekorda stane, priličan broj građana će imati probleme s vraćanjem tih dugova.
Tom Dubravec/Cropix
---
Jasno, ovo što se događa u Hrvatskoj je viđeno već mnogo puta. Ljudi počnu obilaziti neku lokaciju jer je lijepa, čista i puna života, no uskoro rođena želja za profitom na nju onda nalije tone betona i nasadi na tisuće jedinica generičkog sadržaja; nakon čega sve skupa počne nalikovati na grozomorne gradove iz kojih dotadašnji posjetitelji - bježe na odmor.
Također, masovni turizam koncentrira ogromne količine ljudi na određene točke, tako stavljajući ogroman pritisak na lokalnu kanalizaciju, sustav odlaganja otpada, potrošnju fosilnih goriva i - što je posebno važno za mediteransku regiju - vodu koje će biti sve manje. A kada se fekalije budu redovito izlijevale u more, a smeće zasmrdi na svakom koraku, zrak postane težak i opor, a tuširanje luksuz - turisti će prestati dolaziti, a lokalci ostati okruženi infrastrukturom koja već odavno nije za njih.
Uz sve ovo rečeno, vrijeme je da se razmotri kakva sudbina, zbog negativnih posljedica prekomjernog turizma, uskoro očekuje hrvatske gradove. Jedan od najpoznatijih primjera je svakako Venecija, koja je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turističkog smeća; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata. U ovom gradu - prije nego što je postao destinacija - je 1951. godine živjelo 175.000 ljudi. Sada je, obaranjem turističkih rekorda, taj broj pao na nekih 50.000; od čega značajan broj čini došljačka radna snaga.
---
Venecija je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turističkog smeća; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata.
Miguel Medina/Afp
---
Spomenuvši kruzere, njihov utjecaj na okoliš je, blago rečeno, katastrofalan. Osim što ispuštaju tzv. sivu vodu - koja može dovesti do iscrpljivanja kisika, širiti patogene bakterije i viruse te dovesti do toksičnog cvjetanja i mrtvih zona koje mogu uzrokovati štetne poremećaje u prehrambenim lancima - kruzeri godišnje ubijaju na tisuće kitova u sudarima s ovim sisavcima. Njihova prisutnost je pogubna i za koraljne grebene, poput onih kod meksičkog otoka Cozumel. Stoga, kako turistički dolasci prijete uginućem te dubinske faune, lokalci sada nastoje otjerati kruzere od svoga otoka.
Ali, jednom kada nasrnu, turiste nije baš tako lako otjerati. Tako je na Islandu - zemlji koja se reklamira da nudi osamljeno i nezemaljsko iskustvo putovanja - broj (samo) američkih posjetitelja još 2016. premašio broj stanovnika zemlje. Gradonačelnik austrijskog Hallstatta je ustvrdio da, iako je turizam povoljno pridonio gospodarstvu, sada “previše ljudi” dolazi u grad, zbog čega je ograničio broj autobusa kojima je dopušten za ulazak u grad i postavio neke uvjete za dnevne posjete. Antički lokaliteti se još teže nose s inflacijom turističkih tjelesa. Tako Machu Picchu polako erodira zbog koračanja posjetitelja, dok u egipatskim piramidama turisti habaju slike svojim torbama i tijelima te disanjem povećavaju vlažnost, što uzrokuje trošenje zidova.
---
Antički lokaliteti se još teže nose s inflacijom turističkih tjelesa. Tako Machu Picchu polako erodira zbog koračanja posjetitelja.
Carolina Paucar/Afp
---
Dobro je znan i primjer Amsterdama koji je - nakon što je zabranio “bezobrazne” ture kroz četvrt crvenih svjetiljki - ove godine pokrenuo kampanju “Stay Away” s ciljem odbijanjem dobrodošlice mladim, uglavnom britanskim partijanerima. Ovakvi turisti, koji često pretražuju pojmove kao što su “jeftini hotel u Amsterdamu” ili “pub crawl Amsterdam”, sada će uz to vidjeti oglase upozorenja koji ističu rizike i posljedice izazivanja neugodnosti i prekomjerne konzumacije alkohola i droga, kao što su novčane kazne, uhićenja, kazneni dosjei, hospitalizacija i oštećenje zdravlja. Tako jedan popratni video prikazuje mladića koji se srušio na uličnu klupu i odvoze ga u kola Hitne pomoći, dok drugi portretira muškarca kojem policija stavlja lisice i uzima otiske prstiju.
Prije ove kampanje, Amsterdam je trošio nula eura na svoj marketing. Frans Van der Avert, izvršni direktor Amsterdam Marketinga, rekao je na Svjetskom turističkom forumu u Luzernu: “Ne želimo imati više ljudi. Želimo povećati kvalitetu posjetitelja. Želimo ljude koje zanima grad, a ne koji ga žele kao pozadinu za zabavu. Posjetitelji uništavaju mnoge manje povijesne gradove u Europi. Gradovi umiru od turizma. Nitko više neće živjeti u povijesnim jezgrama.”
---
---
Osim promjene atmosfere grada u nešto što nalikuje na tematski park, turizam također ubija lokalne obrtnike i potiče gentrifikaciju galopirajućim rastom cijena nekretnina. Zbog ovoga je svoju plutajuću tržnicu cvijeća, Bloemenmarkt, zatvorio i posljednji cvjećar tog tipa - kriveći velike skupine turista za istiskivanje njegovih kupaca i promjenu prirode povijesnog središta grada - dok je cijena prosječnog kvadrata u Amsterdamu u 2022. bila 8250 eura. Gradsko vijeće nizozemske prijestolnice je unazad nekoliko godina čak odlučilo zatvoriti terminal za kruzere i zabraniti izgradnju novih hotela.
Što se tiče Airbnba, u Amsterdamu nije dozvoljeno imati više od četiri osobe istovremeno, i to na najviše 60 dana, pri čemu postoji kazna od 20.000 eura za nepridržavanje. Dodajmo da je Barcelona prvi grad u Europi koji je u potpunosti zabranio iznajmljivanje ovog tipa smještaja na manje od 31 dan.
---
Barcelona je prvi grad u Europi koji je u potpunosti zabranio iznajmljivanje Airbnb smještaja na manje od 31 dan.
Marc Asensio/Nurphoto Via Afp
---
No, neka mjesta imaju i malo “luđih” problema zbog turizma. Tako je Indonezija u 2019. odlučila na godinu dana zatvoriti otok Komodo za javnost zbog očuvanja najveće živuće vrste guštera na svijetu, komodskog varana. Naime, turisti su razvili čudnu naviku - odnositi ih s otoka. Nakon serije “Breaking Bad” mlađi obožavatelji počeli su dolaziti u Albuquerque - gdje je ona snimana - i počeli obilaziti lokacije kao što je kuća Waltera Whitea. Budući da u jednoj epizodi postoji pamtljiva scena u kojoj Walter dolazi kući s pizzom, u koju ga žena ne pušta, pa on baca pizzu na krov, isto su počeli raditi i ljubitelji serije. To se, eto, nije svidjelo stvarnim vlasnicima kuće, koji su morali podignuti visoku ogradu kako bi ih zaustavili.
U zadnje vrijeme ekranizacije određenih lokaliteta naročito doprinose njihovoj degradaciji u stvarnom životu. Tako se islandski kanjon Fjaðrárgljúfur, nekoć skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u “Igri prijestolja” pretvorio u jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji. Kako bi ga zaštitile, vlasti su na ulazu postavile znakove upozorenja i čuvare. Tome unatoč, svježi otisci stopala često se znaju naći diljem kanjona ujutro, što ukazuje na to da su se neki ušuljali preko noći. Dodatno, posjetitelji također često pokušavaju podmititi čuvaricu parka, najčešće hranom iz njihove zemlje.
---
Islandski kanjon Fjaðrárgljúfur, nekoć skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u “Igri prijestolja” se pretvorio u jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji.
Nick Fox/Only France Via Afp
---
Spomenuta serija je, kao što znamo, pomogla i Dubrovniku u obaranju rekorda. Nakon što je broj stanovnika njegove povijesne jezgre (zbog turizma) pao s 5000 u 1991. na 1157 u 2017. godini, tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić je lijepo zamolio sugrađane da ne izlaze iz kuća kako ne bi dodatno pridonosili gužvama, djelomično prouzročenima i ovim serijalom. Filmom “Žal” Leonardo di Caprio popularizirao je Tajland, a naročito plažu Maya koja se, nakon godina turističke eksploatacije, morala zatvoriti na duže od tri godine, kako bi se oporavila od obaranja rekorda. Nažalost, nije uspjela pa je morala opet biti upućena na dodatni oporavak.
Pojačani turistički posjeti nakon “Gospodara prstenova”, snimanih na Novom Zelandu - prema nacionalnom izvješću iz 2019. - “doveli su do tenzija između posjetitelja i lokalaca” zbog zagušivanja prometa, prevelike navale na područja za kampiranje i oštećenja vodne infrastrukture. Film “Everest” iz 2015. je također bio jedan od katalizatora turistifikacije najvišeg vrha svijeta koja je - zbog neodgovorne industrije čiji sudionici nastoje ostati kompetitivni neuvjetovanjem osnovnog planinarskog iskustva ili fizičke kondicije klijenata - uzrokovala intenzivnu prenapučenost, prekomjeran krš i lom, stvaranje visinskih mini-deponija i smrt. Zbog navedenog, Nepal sada zabranjuje određene vidove turizma. A o tome kako je šačica milijardera i nakon 111 godina pronašla način da umre na olupini Titanica je već sve rečeno.
---
---
Ispostavlja se da kada ljudi putuju na “egzotično” mjesto imaju mnogo unaprijed stvorenih i često netočnih predodžbi o tome kakvo će to mjesto biti. Također, očekuju da im bude udovoljeno čak i ako je lokacija sama po sebi rustikalna, jer su “platili mnogo novca da budu tamo”. Turistička industrija sve to zna i - kako bi bila uspješna - često radi na tome da zadovolji očekivanja svojih pokrovitelja; koliko god ona bila glupa ili pogrešna. Pritom, turistička ponuda preplavljuje područje ljudima koji smatraju da posjeduju ekskluzivno pravo na organizirano iskustvo umjesto na poštivanje postojećeg stanja ili otkrivanje nekog novog, što na kraju generira uništavanje te lokacije; čak i kada je posebno dizajnirana za turizam.
Tako Orlando na Floridi, gdje su smješteni Disney World, Universal Studios i SeaWorld, od turizma zarađuje 75 milijardi dolara godišnje, što uzdržava 41 posto tamošnje radne snage. Unatoč takvim rekordnim brojkama, Orlando ima jednu od najnižih medijalnih plaća među 50 američkih metropola, ali je i drugi najgori grad po dostupnosti priuštivih nekretnina. Što je još gore, politički utjecaj tamošnjih korporacija je progurao zakone po kojima se većina poreznih prihoda od turizma vraća u infrastrukturu tematskih parkova i njihov marketing, čime je zatvoren ovaj magičan krug turistifikacije.
---
---
Turističke destinacije to postaju jer su unikatne i egzotične, samo da bi ubrzo bile preplavljene turistima koji unište njihovu privlačnost. Ljudi na ovakva mjesta ponesu svoja očekivanja o njima, pri čemu zahtijevaju da istovremeno budu izolirana i dostupna. Žele snimati selfieje bez drugih koji u njihovoj pozadini slikaju selfieje i vidjeti onu unikatnu stvar koju i svi ostali žele vidjeti. Za pomoć pri ovome se na raspolaganje stavlja industrija koja ih obećava provesti kroz ovo jedinstveno tzv. iskustvo, unatoč tome što to može uništiti to isto mjesto koje njegovi posjetioci (kao) žele veličati i uživati. Pritom, jasno, nije problem u određenom turistu, već u klimi koju turizam, kao takav, stvara.
A jedan od najgorih primjera turizma koji je pošao ukrivo je tzv. turizam sirotišta. Ova poremećena praksa se uglavnom odvija u siromašnim zemljama gdje se djeca - od kojih mnoga imaju obitelji - smještaju u sirotišta, izgladnjuju i podučavaju kako izgledati nesretno, kako bi apelirala na dobrotvorne pobude organiziranih posjetitelja. Zbog ovakvih nesputanih tikova turizma - da se iskamči novac od bogatijih Zemljana; nauštrb lokalnih datosti te bez proizvodnje i društveno značajnih inovacija - profesorica povijesti Nancy Shoemaker je prozvala turizam “romantičnim kolonijalizmom”.
Turizam, u svojoj najprostijoj formi, to u stvari i jest; stroj koji iskorištava kulturu i nudi malo i ništa zauzvrat, degradira okoliš i čini (normalni) život nemogućim za lokalno stanovništvo, a sve to dok tvrdi da slavi upravo ono što uništava.
---
Dok se broje rekordi - Havajćani postali sirotinja
Iako su Havaji sredinom 19. stoljeća ispregovarali svoj suverenitet s Europom i SAD-om, Sanford B. Dole, američki vlasnik tamošnjih plantaža šećerne trske, nagovorio je Washington na puč kojim je svrgnuta kraljica Lili‘uokalani; sve u svrhu maksimiziranja profita. Havaji su službeno anektirani 1898., a Dole je postao guverner. Uslijedila je sistematična i okrutna kampanja uništavanja kulturnog identiteta Havaja, pri čemu su "edukatori" lišili otočnu djecu njihova jezika i povijesti. Usput je uništen i lokalni javno-zdravstveni sistem, pri čemu mnogo žitelja nije moglo priuštiti novi, privatizirani.
Havaji su postali 50. američka država 1959. godine, kada su put otočja krenuli i prvi komercijalni letovi. Otada se broj turista neprekidno povećavao te danas iznosi oko devet milijuna godišnje, dok turizam čini četvrtinu BDP-a.
Ali, unatoč obaranju rekorda, stanovnici Havaja danas imaju manji životni vijek i više stope mortaliteta od ostatka američke populacije. Također je vjerojatnije da, u odnosu na ostatak SAD-a, žive ispod granice siromaštva, češće su nezaposleni te žive u prenapučenim i osiromašenim uvjetima. Otočje je donedavno bilo vodeća država u broju beskućnika po stanovniku. Isto tako, iako na njih otpada 10 posto populacije otoka Oahua, urođenici tvore više od polovine tamošnjih beskućnika. Uz sve navedeno, možda je zanimljivo naglasiti i da čitave otoke ovog pojasa posjeduju poduzetnici, korporacije i vojska.
Broj turista na Havajima premašuje lokalno stanovništvo sedam puta, a na turizam otpada 44 posto vodne potrošnje te 60 posto goriva i struje. U Mauiju se 52 posto nekretnina prošle godine prodalo nerezidentima, dok su 60 posto stanova kupili investitori. Možda zbog ovoga čak 67 posto lokalaca smatra da se otokom "upravlja zbog turista, na račun domaćih ljudi".
S obzirom da je - prema jednom 17-godišnjem istraživanju - konobarenje najstresnija moguća okupacija, ni mentalno zdravlje nacije koja mladima gura tacnu u ruke vjerojatno nije baš najbolje.
Veliki broj Hrvata zaduživao kako bi uložio sredstva u turizam, a jednom kada obaranje rekorda stane, priličan broj građana će imati probleme s vraćanjem tih dugova.
Islandski kanjon Fjaðrárgljúfur, nekoć skriveni dragulj, nakon pojavljivanja u “Igri prijestolja” se pretvorio u jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji.
Venecija je gotovo konstantno pod udarom kruzera i popratnog turističkog smeća; tijekom sezone se kante oko Piazze San Marco moraju prazniti svakih pola sata.
Nije turizam kao takav problem; problem je turizam kakav provodimo na teritoriju naše državeHANZA MEDIA
Ovogodišnja turistička sezona je na razini one iz pretpandemijske, rekordne 2019. godine, pri čemu Hrvatska bilježi 12,5 milijuna dolazaka i 63 milijuna noćenja. Ovakvim rezultatima je svakako pridonijelo i to što je, u odnosu na 2017. godinu, broj novih ležajeva porastao za čak 300 tisuća i nitko ne zna gdje se nazire kraj sveopćoj apartmanizaciji prostora na kojem obitavaju Hrvati. A još jedna vijest koja posebno veseli je što ćemo ove godine uzeti čak 1,3 milijarde eura više iz džepova naših dragih gostiju, čime ćemo za čak 10-ak posto skuplje prodati domaće ljepote i (inter)nacionalnu radnu snagu.
Budući da se čitava godina u Hrvatskoj već duže od desetljeća orijentira i prilagođava famoznoj turističkoj sezoni i da je mjera uspjeha nacionalne ekonomije postalo ob...
