Komentar Marine Karlović-Sabolić: Je li Plenkovićev HDZ danas išta drugačiji od onog Sanaderovog?

stdClass Object ( [id] => 597308 [title] => Komentar Marine Karlović-Sabolić: Je li Plenkovićev HDZ danas išta drugačiji od onog Sanaderovog? [alias] => komentar-marine-karlovic-sabolic-je-li-plenkovicev-hdz-danas-ista-drugaciji-od-onog-sanaderovog [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Možete li zamisliti jednu hipotetsku situaciju: da - poslužimo se njegovim imenom za ovu prispodobu - šibenski poduzetnik Josip Stojanović Jolly proda neko od svojih zemljišta u Dalmaciji Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Eu, da Gabrijela Žalac za Stojanovićevu nekretninu pristane platiti neku basnoslovno napuhanu cijenu, i da onda Stojanović dio novca koji je dobio od mlade slavonske ministrice – na ime provizije za uspješno sklopljen posao - odnese na ruke premijeru Andreju Plenkoviću?

Ne mora lovu donijeti u kartonskoj kutiji za hrenovke, kao što se to onomad učinilo prigodnim kralju mesa Stjepanu Fioliću, kada je Ivi Sanaderu u njegovoj zagrebačkoj vili u Kozarčevoj ulici tutnuo 10 milijuna kuna i milijun eura koje je dobio od prodaje zgrade u Planinskoj ulici Ministartsvu regionalnog razvoja Petra Čobanovića. Za potrebe ove naše hipotetske situacije sasvim će dobro poslužiti i obični ruksak, pa i papirna vrećica sa Mercedesovim logom. Mogli smo, isto tako, umjesto Gabrijele Žalac uzeti Zdravka Marića i njegovo Ministarstvo financija. Poanta, međutim, nije u imenima, nego u modelu. I onoj ključnoj dilemi: može li se danas doista zbiti repriza Planinske, zbog koje je bivši hrvatski premijer pravomoćno osuđen na šest godina robije?

Odnosno, drugim riječima, je li Plenkovićev HDZ danas išta drukčiji od onog Sanaderovog?

U vladajućoj stranci nitko očito ne želi guliti krumpire, pa se i na sam spomen presude za Planinsku ponašaju kao da se ona njih ne tiče. Čobanković se odavno javno pokajao što nije smogao snage reći „ne“ tada najmoćnijem čovjeku u zemlji, Fiolić također.

Ni jedan ni drugi više nisu aktivni u HDZ-u. Za sada nema ni tragova bujanja crnih stranačkih fondova. Bar ne na državnoj razini, jer HDZ-ova mreža na terenu tek čeka svoje provjetravanje. Nema ni glasina o izvlačenju novca putem tri puta naplaćenog farbanja tunela, iako Zadranin Božidar Kalmeta visoko kotira u Plenkovićevoj, kao što je kotirao i u Sanaderovoj stranačkoj administraciji. Tu je, dakako, grupa Borg, no pipci ove afere – bar kako sada stvari stoje – ne dosežu do premijerskog kabineta, niti postoje indicije da je Plenković iz čitave priče sa posrnulim Agrokorom izvukao neku osobnu korist.

Sanadera je, s druge strane, od samoga početka pratila sumnja. Te kolekcija skupih satova nepoznatog porijekla, te pranje novca u splitskom škveru, te put u Veronu na kojemu se, navodno, uz taktove Verdija američkom Barru prodavala Pliva, te zbirka umjetnina... Plenkoviću su godinama zamjerali da je „briselski ćato“, da je premalo suverenist, da tolerira ustaštvo, trpi „četnike“ u Vladi, da je odveo HDZ ulijevo, da sporo donosi odluke, da samo gleda kako će se dočepati neke od visokih funkcija u Europskoj komisiji... Ali ne i da je kleptoman.

To, međutim, nipošto ne znači da se HDZ time konačno i definitivno oprao od stigme „lopovske“ stranke. Niti da je HDZ po modusu djelovanja danas potpuno drukčija stranka kao kad ju je vodio Sanader.

I sada se, budimo realni, po općinama, gradovima i županijama namještaju poslovi i za to uzima izdašna provizija. I danas se poklonjeno državno zemljište ne dijeli mladim obiteljima, nego prodaje lokalnim tajkunima, i danas stranački kandidati za župana nose skupe satove koje su zaboravili prijaviti u imovonskoj kartici, i danas netko naručuje video reklame da bi oprao lovu, i danas se se sklapaju fiktivni poslovi kako bi novac prešao iz jedne u drugu ruku, i danas se zapošljavaju podobni, a ne stručni, kako bi sutra bilo što manje ljudi koji će smoći snage reći „ne“ svojem šefu. I danas, naposljetku, sijevaju skupocijeni Mercedesi u dvorištima ministara, a policija „zaboravlja“ podnositi kaznene prijave protiv kumova, rodbine i prijatelja visokih dužnosnika koji su prometne nesreće skrivili u pripitom stanju.

Jesu li to manji grijesi od milijuna ukradenih iz Fimi medije? Nesumnjivo jesu. Ipak, upravo oni čine modus operandi sustava u kojemu je neka nova Fimi medija - s Plenkovićem ili bez njega - u budućnosti itekako moguća.