Presuda Općinskog suda u Splitu

stdClass Object ( [id] => 1015143 [title] => Presuda Općinskog suda u Splitu [alias] => presuda-opcinskog-suda-u-splitu [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužiteljice Ivane Ninčević-Lesandrić iz Splita, koju zastupa Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu,Zagreb, Opatička 4, te Dino Puljić, odvjetnik u Splitu, Split Domovinskog rata 27b, protiv tuženika Hanza media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. rujna 2019., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Dina Puljića, odvjetnika u Splitu, zamjenika punomoćnika tuženika Luke Buratovića, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., 27. rujna 2019.

presudio je.

I.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 10.000,00 kuna (deset tisuća kuna), sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, dakle od 3. veljače 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kuna), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude objaviti presudu otuženikovom trošku na portalu "http://www.slobodnadalmacija.hr/", kao i u tiskanom izdanju novina "Slobodna Dalmacija".

III.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.287,50 kuna ( šest tisuća dvjesto osamdeset sedam kuna i pedeset1 Pn-493/2017lipa) sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dakle od 27. rujna 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova parničnog postupka tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi podnijetoj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dana 3. veljače2017. navela da je tuženik nakladnik elektroničke publikacije "http://www.slobodnadalmacija.hr/", te nakladnik tiskanog izdanja novina "Slobodna Dalmacija".

Na navedenom portalu i u tiskanom izdanju novina Slobodna Dalmacija da je dana 2. prosinca 2016. godine objavljen tekst pod naslovom „Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice?“, „Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac koristi za osobnu promociju!“.

Tužiteljica da je dana 27. prosinca 2016. godine sukladno odredbi članka 22.stavak 1. i 2. i čl. 41. Zakona o medijima podnijela zahtjeve za ispravak objavljene informacije glavnom uredniku te nakladniku označenog portala i tiskanog izdanja novina.

Navedeni zahtjevi za ispravak objavljene informacije zaprimljeni su od strane tuženika dana 30. prosinca 2016. godine. Iz sadržaja i opreme spornih članaka proizlazi namjera da se neistinitim tvrdnjama povrijedi čast i ugled tužiteljice. Između ostalih, u cijelosti su neistiniti navodi teksta označenih članaka u kojima su prenijete izjave Nevena Gabrića.

Neistinite su tvrdnje objavljene u tekstu članka pod senzacionalističkim naslovom „Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice? Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac koristi za osobnu promociju!“, u kojima se navodi da je tužiteljica dijelila nagrade za stare patente.

Poduzetnički centar Solin dodjeljuje godišnju nagradu za najbolju poduzetničku ideju, te isti ne dijeli javni novac za osobnu promociju.

Nadalje, da su neistine tvrdnje objavljene u tekstu označenih članaka u kojima Neven Gabrić navodi „Grad im plaća prostore, struju, vodu, daje godišnje nekih 150.000,00 kn, ali to ne smeta da za izradu jednog projekta, analize od nekih drugih udruga traže 5.000,00 kn.“

Protivno navodima Nevena Gabrića istaknula je da Poduzetnički centar Solin plaća najam fizičkoj osobi i sam plaća račune za struju i vodu. Grad Solin nikada nije uplatio nikakvu donaciju niti dao ikakva sredstva Poduzetničkom centru Solin, osim pokroviteljstva manifestacije „Poduzetnički kamp“ što iznosi ukupno oko 26.000,00 kn, dakle daleko manje od navedenih 150.000,00 kn.

Istakla je da su netočne i proizvoljne označene tvrdnje, a prilikom pripreme članka nisu provjerene činjenice o kojima je Neven Gabrić neistinito govorio, već su unesene u članak kao istinite. Prilikom pripreme članka tužiteljica nije kontaktirana u odnosu na sve činjenične tvrdnje o kojima je Neven Gabrić neistinito govorio, već sam u odnosu na činjenice koje su dio naslova članka, a kako bi imala priliku demantirati navedene neistinite činjenice i prezentirati dokumentaciju koja potvrđuje navode ovog Zahtjeva.

U tužbi je istakla da su ti podaci očigledno navedeni isključivo u namjeri moralnog diskreditiranja i omalovažavanje tužiteljice, kao i političkog diskreditiranja iste. S obzirom da se u utuženim člancima obrađuje poslovni život tužiteljice sigurno je da takve informacije zahtijevaju poseban pristup i obradu odnosno provjeru njihove istinitosti koja ne može biti selektivna kao u ovom slučaju.

S obzirom na gore istaknuto je navela je da ne postoje pretpostavke iz Zakona o medijima za oslobađanje tuženika od odgovornosti za prouzročenu štetu tužiteljici. Iz svega navedenog da proizlazi očigledna tendencija autora članka da objavom neprovjerenih i neistinitih tvrdnji tužiteljicu prikaže kao osobu upitnih moralnih i poslovnih, a napose političkih vrijednosti.

S obzirom na izloženo istakla je da se nedvojbeno radi o uvredljivim i neistinitim člancima koji isključivo imaju za cilj povrijediti čast, ugled i dostojanstvo tužiteljice. Navela je da navedene neistinite tvrdnje po svom sadržaju predstavljaju teško difamiranje tužiteljice, te joj se time nanosi šteta u vidu povrede časti, ugleda i dostojanstva, s time da je doveden u pitanje privatni i poslovni ugled tužiteljice.

Povredom časti i ugleda tužiteljice tuženik je grubo povrijedio osobnost tužiteljice pa tužiteljica zbog objavljenih neistina trpi dugotrajne i jake duševne bolove, uznemirenost, pojačanu napetost, ima problema sa spavanjem.

Tužiteljica je navela da je izložena pojačanom stresu u svakodnevnom obavljanju poslova, te je svakodnevno izložena porugama poznanika,ali i nepoznatih osoba. Tužiteljica zbog počinjene povrede prava osobnosti zahtijeva da joj se temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima isplati pravična naknada u iznosu od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, te da se naloži tuženiku Slobodna Dalmacija da na portalu "http://www.slobodnadalmacija.hr/", kao i u tiskanom izdanju novina Slobodna Dalmacija o svom trošku objavi u cijelosti sadržaj presude, te da se naloži tuženiku naknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

Na ročištu od 4. rujna 2019. punomoćnik tužitelja je kao tuženika označio Hanza Media d. o. o. za izdavačku djelatnost, te priložio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019. godine kojim se u sudski registar suda upisuje pripajanje društva SLOBODNA DALMACIJA, pod tvrtkom/nazivom HANZA MEDIA d. o. o.

U odgovoru na tužbu podnijetom dana 30. ožujka 2017. tuženik je naveo da prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Tuženik je predložio da se predmet ustupi Općinskom sudu u Splitu koji da je k tome i sud opće mjesne nadležnosti za tuženika.

Nadalje da je tužbenim zahtjevom tužiteljicama tražila da joj se isplati iznos od 30.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koje je tužiteljica pretrpjela objavom teksta na portalu"http://www.slobodnadalmacija.hr/", kao i u dnevniku Slobodna Dalmacija pod naslovom "Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice?, Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac koristi za osobnu promociju!“.

Tuženik je prvenstveno istakao kako je predmetna tužba u cijelosti nedopuštena, a obzirom da je tuženik reparirao eventualno nastalu neimovinsku štetu tužiteljici objavom ispravka objavljene informacije sukladno Zakonu o medijima, a tužiteljica je unatoč navedenoj reparaciji podnijela ovu tužbu.

Tuženik je istakao kako je tuženik temeljem zahtjeva tužiteljice objavio ispravak spornih informacija i na portalu i u tiskovini, te unatoč činjenici da je tužiteljici dana mogućnost da se očituje na navode iz članka, čak i prije njegove objave.

Tuženik je ukazao kako je tužiteljica po punomoćniku podnijela glavnom uredniku i direktoru nakladnika portala, te dnevnika Slobodna Dalmacija dana 27. prosinca 2016. godine "Zahtjev za ispravak objavljene informacije", a kojem zahtjevu je tuženik u cijelosti udovoljio 5. siječnja 2017. godine, te 6. siječnja 2017. godine.

Dakle da je razvidno da je tuženik postupajući bona fidaem prema tužitelju, a u namjeri da otkloni od sebe nepotrebnu tužbu i posljedično parnicu, udovoljio tužiteljevom zahtjevu za objavom ispravka, a iz čega proizlazi da je eventualna neimovinska šteta reparirana, kao i da tužitelj nije imao osnove za podnošenje ove predmetne tužbe.

Također, a obzirom da je tuženik u cijelosti objavio predmetni ispravak, da je razvidno da bi svako daljnje inzistiranje tužiteljice da se tuženika obveže na plaćanje neimovinske štete, zapravo bio pokušaj njezinog neosnovanog bogaćenja. S tim u vezi, tuženik da ukazuje kako je tužiteljica u javnosti već davala izjave upravo u tom smislu, a gdje najavljuje kako će kad dobije tužbu častiti inovatore na račun tuženika.

Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu da odbaci tužbu i tužbeni zahtjev kao nedopuštene uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

Tuženik je istakao kako je tužiteljica u odnosu na iste informacije već pokrenula postupak radi naknadene imovinske štete protiv portala Jutarnji.hr. Uzevši u obzir navedeno da je nejasno iz kojeg razloga i po kojem pravnom osnovu tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete i od ovdje tuženika i to u paušalnom i ničim dokazanom iznosu od 30.000,00 kn.

Navedeno je daje posebno nejasno ako se u obzir uzme da se tužiteljica osim objavljenih ispravkom, sama u javnosti već očitovala na članak objavljen u medijima tuženika. Naime, tužiteljica da je odranije dobro poznata javnosti, te se pojavljivala u medijima i uživala veliko zanimanje za svoje istupe i izjave.

Također, da je sasvim životno logično da je ista u svrhu i zbog osvajanja zastupničkog mandata u Hrvatskom saboru stekla niz poklonika, a koji prate njezin rad, ali i istupanja u javnosti.

S tim u vezi, tuženik je istakao kako se tužiteljica objavom na društvenoj mreži Facebook, a nakon objave spornih informacija u Slobodnoj Dalmaciji, te na portalu tuženika referirala na iste pred auditorijem koji broji preko 6100 poklonika i sljedbenika.

Tuženik je istakao kako su predmet ovog postupka izjave i tvrdnje gospodina Nevena Gabrića, a koji je on prethodno objavio na svom portalu solin-live.com čiji je vlasnik. S tim u vezi, tuženik izjavljuje prigovor promašene pasivne legitimacije, a budući je razvidno da je tužiteljica trebala naknadu neimovinske štete potraživati od onoga tko je tvrdnje i izjavio, a ne prenio, odnosno od gospodina Nevena Gabrića.

Osim toga, iako sama tužiteljica u objavljenom ispravku navodi da nije kontaktirana u odnosu na sve činjenične tvrdnje gospodina Gabrića već samo u odnosu na činjenice koje su sastavni dio naslova, iz njezinih izjava proizlazi upravo suprotno.

Naime, osim što tužiteljica objašnjava razliku između poduzetničke ideje i izuma, ista izravno replicira gospodinu Gabriću na njegove tvrdnje. Izjave gospodina Nevena Gabrića glase:

„...zapravo se radi o sredstvu za promociju jedne osobe, konkretno Ivane Ninčević Lesandrić, a ne treba ... zanemariti ni financijski aspekt.

- Ako pratite njezine javne istupe vidjet ćete da se nekad predstavljaju kao udruga, a nekada kao poduzeće, kako im paše.

Grad im plaća prostore, struju, vodu, daje godišnje nekih 150.000,00 kn, ali to ne smeta da za izradu jednog projekta, analize od nekih drugih udruga traže 5.000,00 kn. Znam za konkretni slučaj, jer se radilo o mom prijatelju ....

"Da se tužiteljica osvrnula na gornji istupanje i tvrdnje gospodina Gabrića, da govori njezina izjava objavljena u istom spornom članku, odnosno:

„... Gabrić već dobrih godinudana vodi neki svoj rat protiv nje.

- A da se netko pozabavio malo njime i njegovim portalom, vidjeli biste da on zapravo ne postoji, da nigdje nije registriran.

Kada smo molili da promoviraju naše aktivnosti, da o njima pišu, odgovorio nam je da samo prate gradske institucije.

"Dakle, da je razvidno da je tužiteljici novinar članka dao mogućnost očitovati se na sve izjave i optužbe gospodina Gabrića.

Štoviše, sam smisao Zahtjeva za ispravak objavljene informacije leži upravo u tome da se osobi koja smatra da joj nije dana adekvatno prilika da se očituje na objavljenu informaciju, osigura dodatna zaštita i prilika da se očituje.

S tim u vezi,tuženik ističe da se tužiteljica imala priliku očitovati ne samo prije objave spornog članka, veći samim ispravkom na način koji je ona smatrala adekvatnim, prikladnim i dovoljnim da potvrdi ili opovrgne sve izrečene navode drugih sugovornika.

Opreza radi tuženik u odnosu na izjave gospodina Gabrića, za koje tuženik nikako ne može biti odgovoran budući da ih nije mi izrekao ni pribavio ističe kako se već letimičnim pretraživanjem interneta dolazi do saznanja kako je društvo čiji je tužiteljica osnivač Gradu Kaštela 2015. godine temeljem narudžbenice naplatili iznos od 10.000,00 kn na ime izrade Studije predizvodljivosti i savjetodavnih usluga.

Nadalje, tuženik da se protivi predloženom dokazu saslušanjem tužiteljice s obzirom da su tvrdnje tužiteljice kako su joj povrijeđeni ugled i čast, dokaz samo tužiteljičine subjektivne povrijeđenosti, koji osjećaji su naravno dopušteni i opravdani.

Međutim, osim što te navodno neistinite tvrdnje tuženik nije ni izjavio ni pribavio već prenio iz drugog medija, ističe se kako bez njihova istovremena uporišta u činjenicama, uz njihovu prosudbu po objektivnim kriterijima, svjedočenje tužiteljice ostaje na razini apstrakcije, je rnije ničim konkretizirano, a ujedno je u ovom predmetu pravno irelevantno.

Tuženik je predložio da se sasluša gospodin Neven Gabrić na okolnost davanja navedenih izjava umedijima.

U odnosu na objavu presude u medijima tuženika istakao je da objava presude kao način popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ne primjenjuje se kada je šteta prouzročena putem medija, a obzirom da se u tom slučaju šteta reparira objavom ispravka ili isprikom (ako ispravak nije moguć), a podredno isplatom pravične novčane naknade, sukladno posebnom zakonu, odnosno Zakonu o medijima.

Takav stav da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3. studenoga 2010. godine poslovni broj Revr. 1661/2010. – 2, a kada navodi da "odredbe Zakona o medijima o odgovornosti za štetu učinjenu u medijima, prema tom Zakonu, ne uključuju i reparaciju u vidu objavljivanja presude kako to tužitelj traži tužbenim zahtjevom“.

Također da Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci navodi kako se „postupak utvrđivanja odgovornosti nakladnika za neimovinsku štetu prosuđuje primjenom općih propisa obveznog prava, ali se reparacija vrši po posebnom propisu i samo na način propisan odredbama Zakona o medijima, što ne uključuje i objavu presude ...“.

Da je tome tako i u odluci poslovni broj Revr. 2038/2013-2 od 2. rujna 2015. godine.

Tuženik je naveo da je slijedom svega iznesenog da predlaže sudu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti kao nedopušten, a podredno odbiti kao neosnovan u cijelosti, te da obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Pn-405/2017-3 od3. svibnja 2017. godine Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te ustupio predmet mjesno nadležnom Općinskom sudu uSplitu.

Na navedeno rješenje žalbu je izjavila tužiteljica.

U povodu žalbe tužiteljice Županijski sudu u Osijeku pod brojem Gž-1242/2017 od 4. rujna 2017. godine odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu 31 Pn-405/2017 od 3. svibnja 2017. godine.

Stoga je spis dostavljen Općinskom sudu u Splitu kao mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem impresum Slobodna Dalmacija (list 4-8 spisa), članka priloženog uz tužbu pod naslovom "Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice? Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac koristi za osobnu promociju! od 2. prosinca 2016. (list 9-16 spisa),

zahtjeva za ispravak objavljene informacije od 27. prosinca 2016. za portal i tiskovinu (list 17-18, 21-22, 25-26, 29-30 spisa), potvrde o primicima pošiljki (list 20., 24., 28. i 32. spisa), uplata najma za 2015. i 2016. g. Mljekari Bosnić (list 33 spisa),

Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između Mate Bosnića i Udruge Poduzetnički centar Solin od 1. veljače 2014. (list 34-35 spisa), Ugovora o najmu poslovnog prostora između Mate Bosnića i Projektni centar j.d.o.o. od 23. prosinca 2014., te 12. siječnja 2016. (list 36-37 spisa),

Ugovora o davanju poslovnog prostora na korištenje zaključenog između Projektnog centra j. d.o.o. i Poduzetničkog centra Solin od 7.siječnja 2016. (list 38 spisa),

Odluke Poduzetničkog centra Solin od 7. siječnja 2016. (list 39 spisa), izvadak iz sudskog registra za Slobodnu Dalmaciju (list 50-53 spisa), ispravaka netočnih navoda o Ivani Ninčević Lesandrić objavljenog na portalu slobodnadalmacija.hr dana 5. siječnja 2017. (list 54-57 spisa), ispravaka netočnih navoda o Ivani Ninčević Lesandrić objavljenog u dnevniku Slobodna Dalmacija od 6 siječnja 2017. (list 58 spisa),

pisane izjave tužiteljice preuzete sa društvene mreže Facebook (list 61-66 spisa), preslike tužbe u predmetu br. Pn-404/2017 (list 59-60 spisa), Portala grada Kaštela registar bagatelne nabave za 2015. godinu (list 67-73 spisa), izvješća o imovinskom stanju dužnosnika na dan 17. siječnja 2017. (list 73-74 spisa) , izvadaka iz sudskog registra za tužiteljicu i povezana društva (list 75-77 spisa),

statuta Udruge Poduzetnički centar Solin od 18. svibnja 2015. (list78-85 spisa), odluke VS RH Rev-1661/2110-2 od 3. studenog 2010. (list 86-87 spisa), odluke VS RH poslovni br. Rev-2038/2013-2 od 2. rujna 2015. (list 88-89 spisa), sentence Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj Gž-3758/13-2 od 27. veljače 2014.(list 90 spisa),

rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019. (list 197 spisa), saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (list 132-133 spisa), saslušanjem svjedoka Zorana Šagolja (list 129-131 spisa), Nevena Gabrića (list 139-141spisa), Mate Bosnića (list 132 spisa).

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Među strankama nije sporno da je na portalu "http://www.slobodnadalmacija.hr/" i u tiskanom izdanju novina Slobodna Dalmacija 2. prosinca 2016. objavljen članak pod naslovom „Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice?“, „Ona dijeli nagrade za stare patente,a javni novac koristi za osobnu promociju!“.

Nije sporno da je tuženik nakladnik elektroničke publikacije "http://www.slobodnadalmacija.hr/", te nakladnik tiskanog izdanja novina "Slobodna Dalmacija".

Nesporan je sadržaj objavljenog članka gornjeg naslova u kojem je navedeno: „ Za solinski Poduzetnički centar i njegov kamp u sklopu kojeg se treću godinu za redom izabire najbolja pobjednička ideja, čulo se nadaleko. Zahvaljući njima, svoj je politički uzlet doživjela i predsjednica Centra, bivša HDZ-ovka, a danas uzdanica Mosta, Ivana Ninčević Lesandrić, koju bi ekipa na čelu sBožom Petrovom rado vidjela, takva je barem zadnja odluka, u fotelji splitsko-dalmatinske županice.

Pod podnaslovom Topla voda da je navedeno:

„Pobjednikomovogodišnjeg kampa potkraj listopada proglašen je Smart Parking Barrier, predstavljen kao "inovativni sustav koji rješava problem zauzimanja parking mjesta, a čija je glavna svrha sprječavanje neovlaštenog parkiranja i mogućnost rezerviranja parkirnog mjesta u realnom vremenu", prezentera Marka Smolje.

Prethodno su titulu ponijeli "Lucky 4 You", mobilni interpretacijski centar, koji su prezentirali studenti FESB-a Jakša Vidović, Josip Lažeta, Krešimir Raguž i Toni Tošić, te prvu godinu Led stolica ili pametna klupa mladog Solinjanina Ivana Mrvoša.

Ako je, međutim, suditi po onome što je svojim mailom odaslanim na desetke adresa u Hrvatskoj upozorio lokalni aktivist NevenGabrić, vlasnik portala Solin Live i član udruge "Street Workout", radilo se zapravo o 'otkrivanju tople vode' ili nečemu odavno viđenom u svijetu izuma.

- Zasvaku od te tri nagrađene ideje ustanovio sam, i to površnim 'guglanjem', da je godinama ranije već negdje bila u primjeni. Ako se meni ne vjeruje, evo linkovi pa neka se svatko uvjeri. Ja sam sve javno objavio i na svom portalu - kažeGabrić

- Ivan Mrvoš je moj prijatelj, ja se divim njegovom uspjehu i podržavam ga, ali bi to bilo isto kao da Mate Rimac tvrdi da je on izumio električni automobil. Njegov auto možda jest najbolji na svijetu, ali nije izum ili inovacija. Ja o tome govorim – ističe. Gabrić ide i korak dalje, pa tvrdi da se iza jedne udruge, što u svojoj biti jest Poduzetnički centar Solin, zapravo radi o sredstvu za promociju jedne osobe, konkretno Ivane Ninčević Lesandrić, a ne treba, po njemu, zanemariti ni financijski aspekt.

- Ako pratite njezine javne istupe vidjet ćete da se nekad predstavljaju kao udruga, a nekada kao poduzeće, kako im paše. Grad im plaća prostore, struju, vodu, daje godišnje nekih 150 tisuća kuna, ali to ne smeta da za izradu jednog projekta, analize od nekih drugih udruga traže 5 tisuća kuna. Znam za konkretni slučaj, jer se radilo o mom prijatelju - tvrdiGabrić.

Ninčević Lesandrić, s druge strane, kaže da Gabrić već dobrih godinudana vodi neki svoj rat protiv nje.

- A da se netko pozabavi malo njime i njegovim portalom, vidjeli biste da on zapravo ne postoji, da nije nigdje registriran. Kada smo molili da promoviraju naše aktivnosti, da o njima pišu, odgovorio nam je da samo prate gradske institucije – odgovara na optužbe.

Za nagrađene ideje reći će da je svaka od njih prethodno pomno analizirana, i to od skupine učenih ljudi svih struka i usmjerenja.

- Mi uvijek tražimo najbolju poduzetničku ideju, a slučajno može ispasti da je posrijedi izum. Evo, primjerice ,ako uzmete mobilni interpretacijski centar, vidjet ćete da je on idealan za male sredine koje nemaju turističke zajednice i promidžbeni budžet od milijun ili dva kuna. Za nekih 150 tisuća kuna dobivaju mobilnu platformu na kojoj kroz mape i screenove mogu prezentirati svoja vina i druge proizvode na više mjesta.

Kod Mrvoša, pak, radi se o poduzetničkoj inicijativi koja je zaposlila u ovom teškomvremenu nekih 20 ljudi i dalje se širi. Dao Bog da nam je u županiji 300 takvih –poručila je Ninčević Lesandrić u telefonskom razgovoru.

“ Pod podnaslovom, Parni stroj, da je navedeno:

„ Sud smo potražili u Hrvatskom savezu inovatora,gdje nam je tajnik Neven Marković kazao kako je u cijeloj priči najmanje bitno jeli netko formalno nešto patentirao ili nije.

- Za to u svakoj državi postoji samo jedan patentni zavod, ali nemojte u 21. stoljeću tražiti otkrivanje parnog stroja. Niz ideja danas vodi do pametnog proizvoda. Ne znači ako nešto nije čista inovacija da nije i najbolji proizvod na svijetu ili da nije za nagradu. Za pametnu klupu, na primjer, najvažnije je da, koliko ja vidim, postoji interes diljem svijeta– pojasnio je, dodajući da će uvijek pohvaliti svako nagrađivanje kreativnih ljudi.

Pokušali smo doći i do Ivana Mrvoša, ali nam je ostao nedostupan.

“Nesporno je utvrđeno da se prije podnošenja tužbe, 27. prosinca 2016., tužiteljica obratila glavom uredniku portala i dnevnika Ivi Bonkoviću i direktoru Borisu Kamberu sa Zahtjevom za ispravak objavljenje informacije na portalu i u dnevniku , među strankama je nesporno da je objavljen ispravak netočnih navoda o Ivani Ninčević Lesandrić, na portalu slobodnadalmacija.hr dana 5. siječnja 2017. naslova „Ivana Ninčević Lesandrić: Ne dijeli nagrade za stare patente niti javni novac koristim za osobnu promociju.“, te u dnevniku Slobodna Dalmacija 6 siječnja 2017. pod naslovom „ Nisam dijelila nagrade za stare patente“.

Kao sporno postavilo se pitanje pasivne legitimacije tuženika,

je li navedenim člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice, odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, ukoliko je do štete došlo

je li reparirana objavom ispravka.

Odredbom članka 16. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11. i81/13. - dalje ZM) propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

Prema odredbi članka 22. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štetesukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila odnakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom umedijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

Odredbom članka 21. stavak 3. ZM-a propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Prema odredbi članka 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Odredbom članka 40. stavka 1. i 2. ZM-a određeno je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljenje informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi i to u roku od 30 dana od dana objave informacije.

Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 12/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a.

Odredbom članka 1099. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenja izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

Prema odredbi članka 1100. stavak 3. ZOO-a propisano je da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procjeni da težina povrede i druge okolnosti to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

Čitanjem uplata najma za 2015. i 2016. Mljekari Bosnić proizlazi da je uplaćivan najam Mljekari Bosnić za period od 1. mjeseca 2015. do 6. mjeseca 2016. u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno.

Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između Mate Bosnića i Udruge Poduzetnički centar Solin od 1. veljače 2014. utvrđeno je da ugovoreno da Mate Bosnić kao zakupodavac daje, a Udruga Poduzetnički centar Solin kao zakupoprimac prima u zakup uredski prostor na adresi Poslovni centar Solin, u Solinu, površine 20 m kvadratnih na 12 mjeseci počevši od 1. 12. 2014.do 31. 01. 2015., da zakupoprimac ima mogućnost davanja prostora u podzakup.

Zakupnina je određena u visini od 1.500,00 kuna. Isti ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Marije Ivančić, OV-5397/14 od 19. 3. 2014. Pregledom Ugovora o najmu poslovnog prostora između Mate Bosnića kao najmodavca i Projektni centar j.d.o.o.. kao najmoprimca, od 23. prosinca 2014., utvrđeno je da je isti dao u najam poslovni prostor u Poslovnom centru Solin, uz ugovorenu najamninu od 2.500,00 kuna mjesečno, na 12 mjeseci od 1. 1. 2015. do 31, 12. 2015.

Najmoprimac zadržava pravo davanja prostora u podzakup. Pregledom Ugovora o najmu poslovnog prostora između Mate Bosnića kao najmodavca i Projektni centar j.d.o.o.. kao najmoprimca od 12. siječnja 2016., utvrđeno je da se ugovorom daje u najam poslovni prostor na adresi Zvonimirova 75, Poslovni centar Solin, površine cca 35 m kvadratnih, ugovorena je mjesečna najamnina od 2.500,00 kuna, na 24mjeseca , od 2. 1. 2016. do 31. 12. 2017.

Čitanjem Ugovora o davanju poslovnog prostora na korištenje zaključenog između Projektnog centra j.d.o.o. i Poduzetničkog centra Solin od 7. siječnja 2016. utvrđeno je da je predmet ugovora davanje dijela poslovnog prostora na adresi Zvonimirova 75, Poslovnicentar Solin, Solin, na korištenje Udruzi od strane Projektnog centra j.d.o.o., da se isti daje na korištenje besplatno u trajanju od godine dana zaključno s 31. 12. 2016., a Udruga se obvezuje na plaćanje ukupnih režijskih troškova za vrijeme korištenja poslovnog prostora.

Iz Odluke Poduzetničkog centra Solin od 7. siječnja 2016. proizlazi da je prihvaćena ponuda Projektnog centra j.d.o.o. za besplatnim korištenjem dijela poslovnog prostora na adresi Zvonimirova 75, Poslovni centar Solin, Solin, u zamjenu za snošenjem ukupnih režijskih troškova cijelog poslovnog prostora za vrijeme korištenja od godinu dana , zaključno s 31. 12. 2016.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona vodila udrugu Poduzetnički centar Solin, te su imali u zakupu poslovni prostor u Solinu, odnosno u Poslovnom centru u Solinu. U vrijeme objave članka u Slobodnoj Dalmaciji bila je već politička osoba, te joj je isti nanio štetu posebno dio ovog članka gdje se navodi da joj Grad Solin isplaćuje novac i to 150.000,00 kn, te plaća prostor i režije, a što da su u potpunosti neistinite tvrdnje.

Isto da joj je nanijelo štetu pogotovo što je uvijek pričala, a što je i medijski popraćeno da je počela doslovno od 0, na način da su joj ljudi pomagali u njenoj poduzetničkoj priči, započela je rad u tuđem prostoru i uz pomoć drugih ljudi, potpuno sama, bez sredstava, a o čemu je uvijek i pričala.

Nakon objave ovog članka zaustavljali su je ljudi po Solinu i govorili zašto ona priča da je sve sama napravila i bez ičije pomoći započela s radom kad joj je Grad Solin daje 150.000,00 kn, to je ono što ju je najviše pogodilo u ovom članku, tvrdnja da joj grad Solin plaća najam i režije, ako ja je poljuljala njenu vjerodostojnost kod ljudi.

Naime, nju da je kontaktirao novinar SD danas saslušani Zoran Šagolj, ali na okolnost i tvrdnje Nevena Gabrića da joj Grad Solin plaća prostore i režije nije ju pitao.

Naime da ju je pitao na ovu okolnost bila bi isto ne samo usmeno demantirala, već i argumentirala računima za najam prostora i režija, a iz kojih se može vidjeti tko ih plaća. Isti da ju je pitao na okolnost dodjele nagrade za poduzetničku ideju i kako komentira da već inovacije i izumi na iste teme u svijetu postoje.

Ona da mu je objasnila razliku između ideje, inovacije i izuma, te mu je kazala da oni dodjeljuju nagrade za ideju, a ne za inovaciju, kao ni izum. Odnosno nagrađene su ideje koje su se mogle preoblikovati u inovacije i izume, ali nisu ni morale.

Ona je novinaru objasnila da je poanta ovog natječaja poticanje poduzetništva, a sami projekti koji su pobijedili na ovom natječaju su nakon natječaja i u svijetu prepoznati kao pametne klupe Stipe Mrvoša.

Objavljen je u SD i demant ovog članka, ali sam članak je bio na dvije stranice u SD, i radilo se doista o velikom članku, dok je demant izašao kao jedan mali neprimjetan tekst, pa da ga ne smatra primjerenim.

Napomenula je da je Gabrić jedna osoba koja je u više navrata pokušala naštetiti njoj odnosno Poduzetničkom centru, te njoj ne smeta da on piše što ga volja, ali smeta joj kad iznosi lažne informacije. Smeta je i što su mladi poduzetnici kojima je dodjeljivala ove nagrade bili izloženi u medijima, a po njoj je cilj poticati mlade u poduzetništvu, a ne ih još dodatno medijski izlagati.

Na postavljeno pitanje punomoćnika tužiteljice je li ikad javni novac koristila za osobnu promociju, pošto u naslovu članka stoji da javni novac koristi i za osobnu promociju, tužiteljica je odgovorila da je isto u potpunosti netočno, ne zna na koji se novac misli najvjerojatnije 150.000,00 kn, napomenula je da ulaskom u politiku, a što je bilo u vrijeme objave članka nije više bila na čelu ničega jer joj to zakon brani.

Na postavljeno pitanje punomoćnika tužene je li tužila Nevena Gabrića i zbog kojeg članka, tužiteljica je odgovorila da ga je tužila, a zbog kojeg konkretno članka nije sigurna, ali se radi o članku koji je objavljen na portalu Solin-live, je li u navedenoj tužbi obuhvaćen i ovaj članak u kojem je on izvor, nije sigurna.

Nadalje na pitanja punomoćnika tužene je li joj poznato jesu li mladi poduzetnici koji se spominju u ovom članku tužili SD ili Nevena Gabrića, tužiteljica je odgovorila, koliko ona zna da nisu.

Na daljnje pitanje punomoćnika tužene je li joj poznato da uz ovaj objavljeni članak na portalu SD stoji link koji povezuje ovaj članak s objavljenim demantom, tužiteljica je odgovorila da to nije vidjela, a članak da je izašao i u tiskanom izdanju puno prije linka s demantom.

Na upit punomoćnika tužene, zbog čega se nije zadovoljila demantom, tužiteljica je odgovorila da se demantom nije zadovoljila jer joj je nanesena velika šteta s obzirom na dugogodišnji način rada Poduzetničkog centra Solin, koji je izgrađen iz ničega.

Na daljnji upit kako je došla do iznosa od 30.000,00 kn na ime naknade štete, tužiteljica je odgovorila da je iznos određen s obzirom na sudsku praksu.

Saslušani svjedok Zoran Šagolj u svom iskazu kazao je da je on novinar Slobodne Dalmacije (dalje SD), zadužen za unutarnju politiku u redakciji unutarnje politike, u vrijeme za koje ga se pita glavni urednik SD je bio Ivo Bonković.

Neposredno prije objave članka u SD 2. 1.2016. tužiteljica da je dala intervju za SD na kojem on nije radio, ali je ista izjavila da će se kandidirati za splitsku gradonačelnicu.

Kako su u redakciji provjerili da ista nema uvjeta za ovakvu kandidaturu, jer ima prijavljeno prebivalište u Solinu, a dala je ovakvu izjavu, pojavio se interes za navedenu osobu u redakciji.

Upravo u to vrijeme na adresu SD došlo je dopis osobe po imenu Neven Gabrić, a koji je aktivist u Solinu, te je vlasnik portala Solin-live. Navedeni Neven Gabrić u svom dopisu izvijestio je SD kako tužiteljica u Solinu vodi natječaj za dodjelu nagrada inovatorima, i to već na 3 natječaja, a da se dodjeljuju nagrade za inovacije koje zapravo to nisu.

Neven Gabrić je ovakav svoj dopis i tvrdnje iz istog potkrijepio linkovima gdje da se moglo provjeriti da navedene nagrađene inovacije zapravonisu, jer da takvi izumi već postoje po svijetu.

Navedeno da su provjerili i pregledali linkove, kontaktirao je Nevena Gabrića koji mu je ispričao i potvrdio sve ono što je naveo u podnesku, potom da je kontaktirao telefonskim putem tužiteljicu Ivanu Ninčević Lesandrić, te da mu je ista kazala da osoba Neven Gabrić već godinama ima određena neslaganja s istom, te da se bavi s njom, te je negirala ove optužbe, te je stavila naglasak da je najvažniji poduzetnički dio ove priče.

Sve što mu je ista kazala također je objavio u članku kao dio njene izjave. Napomenuo je da je u svezi provjere informacija kontaktirao i Hrvatski savez inovatora gdje je provjerio da li navedene nagrađene inovacije postoje već od ranije u svijetu, te su u Hrvatskom savezu inovatora odgovorili da je danas teško govoriti o novim patentima, izumima, ali da je važna poduzetnička priča i poticanje poduzetništva.

Tek pošto je prikupio informacije od Nevena Gabrića koji je svoje tvrdnje potkrijepio linkovima, pošto je kontaktirao tužiteljicu i ona se očitovala na navode Nevena Gabrića, te potom Hrvatski savez inovatora, predao je članak svom uredništvu, koji su mu dali naslov, odnosno opremili tekst, te je isti i objavljen.

Isti je objavljen u tiskanom izdanju SD, a potom i na portalu iste. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li mu poznato za što se dodjeljuje nagrada Poduzetničkog centra Solin, svjedok je odgovorio da se nagrada dodjeljuje za poduzetničku ideju.

Na poseban upit punomoćnika tužiteljice svjedoku je li mu poznata razlika između termina ideja, inovacija i izuma, s obzirom da se članak bavi tim terminima, svjedok je odgovorio da za njega je ideja nešto što je osobno, što je plod vlastitih razmišljanja, a ne razmišljanja neke druge osobe, za njega nije ideja nešto što je već postojeće ili već viđeno, tehničku razliku između ideje i inovacije i izuma ne zna, to da je za njega nešto osobno, nešto novo do tada neviđeno.

Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li pitao tužiteljicu i provjerio informaciju o dobivenih 150.000,00 kn od Grada Solina.

Svjedok je odgovorio da za istu informaciju nije pitao tužiteljicu iz razloga što je to sporedna informacija u ovom tekstu, a na isti način da nije ni inzistirao od Nevena Gabrića da odgovori je li njegov portal postoji, a tužiteljica je kazala da isti ne postoji.

Punomoćnik tužiteljice postavio je pitanje svjedoku je li provjerio informaciju o dodijeljenih 150.000,00 kn s Gradom Solinom, svjedok je odgovorio da nije iz istih razloga kao ni s tužiteljicom.

Na poseban upit punomoćnika tužiteljice zašto je pisao o ovoj temi kada nema znanja o razlici između ideje, inovacije i izuma, svjedok je odgovorio da u konkretnom slučaju ne radi se o autorskom tekstu u kojem on iznosi svoj sud i zaključak, naime, u ovakvom tipu teksta on kao novinar saslušava jednu stranu, drugu stranu, te treću neovisnu stranu, što je u ovom slučaju Hrvatski savez inovatora i sve ove izjave unosi u jedan tekst, te na ovaj način može pisati o bilo kojoj temi.

Na poseban upit punomoćnika tuženika je li vjerno prenio ono što mu je Neven Gabrić izjavio, svjedok je odgovorio da je sve vjerno prenio čak je Nevenu Gabriću i poslao tekst prije objavljivanja, a isti je to sam i tražio, te nije imao nikakvih zamjerki na sadržaj teksta.

Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika svjedoku je li vjerno prenio ono što mu je tužiteljica rekla, svjedok je odgovorio da je sve vjerno prenio, ono što mu je tužiteljica rekla, a isto tako i u odnosu na Hrvatski savez inovatora.

Na poseban upit punomoćnika tuženika je li se tužiteljici predstavio na način damože shvatiti da je novinar koji piše članak, svjedok je odgovorio da se predstavio kao novinar koji piše članak.

Na daljnje pitanje je li se tužiteljica protivila da bude pisano o njoj na iti jedan način svjedok je odgovorio da ne, tužiteljica da se nije protivila i iskoristila je priliku da odgovori na optužbe Nevena Gabrića.

Na daljnje pitanje je li prilikom pisanja članka imalo namjeru povrijediti čast i ugled tužiteljice; svjedok je odgovorio da ne.

Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li mogao pretpostaviti da će objavljivanjem ovog članka, te konkretno podatka u istom da tužiteljica dobiva 15.000,00 kn, a što je neistinit podatak, može naštetiti tužiteljici, odnosno povrijediti njenu čast i ugled, svjedok je odgovorio da nije to mogao pretpostaviti da bi to eventualno moglo povrijediti čast i ugled tužiteljice, kao niti podatak da se na istoj adresi u Solinu nalazi registrirana Udruga građana i privatno poduzeće tužiteljice.

On da je jednostavno smatrao da se radi o "pripetavanju" dvije javne osobe, naime Neven Gabrić da je javna osoba u Solinu, lokalni aktivist, a isto tako i tužiteljicaje javna osoba u Solinu.

Saslušani svjedok Neven Gabrić u svom iskazu kazao je da prije svega, želi istaći da su u tekstu koji je izašao u Slobodnoj Dalmaciji 2. prosinca 2016. pod naslovom „Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice? "Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac dijeli za osobnu promociju!" stoje prije svega dvije neistine, a koje se odnose na izjavu Ivane Ninčević Lesandrić i to prije svega da on već godinu dana vodi neki svoj rat protiv nje, naime on je s istom bio u prijateljskim odnosima, te je čak podržavao njezinu ideju da se kandidira zagradonačelnicu Solina i u to vrijeme s istom je bio u prijateljskim odnosima, druga neistina koju je ista izrekla u ovom članku da joj je odgovorio na molbu za promociju njenih aktivnosti da promoviraju i prate samo gradske institucije, a što nije točno, naime, da su joj oni odgovorili da besplatno objavljivanje na portalu Solin Live imaju samo solinske udruge kulturnog i sportskog sadržaja, te sve gradske institucije, dok još nemaju model plaćenih objava, a što je bio razlog zašto nisu pratili i promovirali Poduzetnički centar Solin.

U odnosu na ostalo kazao je da je na Portalu Solin live objavio tekst pod naslovom Poduzetnički kamp Solin ili otkrivanje tople vode???, te je nakon objave ovog teksta na portalu čiji je on autorposlao svim medijima link preko kojeg se može doći do teksta. Između ostalog ovaj link je poslao i Slobodnoj Dalmaciji, te ga je u svezi s istim samo kontaktirao novinar Slobodne Dalmacije, Zoran Šagolj.

Našli su se u TC Merkator i obavili razgovor , te mu je on u svezi Poduzetničkog centra , odnosno kampa naveo upravo podatke iz spornog teksta, međutim istom je sve navode i potkrijepio .

Naime, istom je kazao da su nagrađene ideje godinama ranije već negdje u primjeni , a što je potkrijepio linkovima koje je već istom poslao uz prvi link koji je vodio do njegovog portala i objavljenog članka, kazao mu je da Poduzetnički centar Solin, a kao i svaku udrugu financira Grad Solin, te da je od donacija dobila oko 150.000,00 kn, a što je potkrijepio izlistom s stranice Ministarstva financija RH i to Financijskim izvješćem za udrugu Poduzetnički centar Solin, a što je svima dostupno i gdje se može vidjeti ista bilanca za sve udruge u RH.

Kazao mu je da firma Ivane Ninčević Lesandrić sličnog imena Projektni centar j.d.o.o. prima od grada Solina mjesečno 5.000,00 kn, na ime nekakvog savjetovanja, a temeljem ugovora koji je potpisao Blaženko Boban u ime GradaSolina.

Iz navedenog je izveo zaključak i kazao novinaru da ista od navedenog novca dobivenog od grada plaća poslovni prostor, te ostalo, struju, vodu. Za navedeno da je dobio odgovor od Grada Solina kao dokaz i to vezano za firmu i udrugu , a koji su mu odgovorili o visini sredstava koje udruga, odnosno firma dobiva od Grada Solina, što je on sve pokazao novinaru Slobodne Dalmacije.

Kazao je da je on uputio novinara Zorana Šagoja da može Gradu Solinu postaviti službeni upit, te da će dobiti upravo ove informacije koje je i on dobio u svezi financiranja Udruge, odnosno firme Ivane Ninčević-Lesandrić od Grada Solina.

Zašto isti navedeno nije tražio, on da ne zna, ali da je komentirao da on njemu vjeruje. On da je do svih navedenih informacija prvi put došao od člana HDZ-a, koji je bio revoltiran političkim sukobom odnosno izlaskom Ivane Ninčević Lesandrić iz stranke HDZ.

Naveo je da se radilo opolitičkom obračunu. Napomenuo je da Zoran Šagolj na navode Ivane Ninčević-Lesandrić, a koje je on danas opovrgao, a u svezi osobnog rata koji navodno vodi protiv nje, te na navod da nije želio promovirati njihovu aktivnost na portalu, nije mu se obratio, te tražio da se očituje da navedene navode što smatra da je njegova greška.

Saslušani svjedok Mate Bosnić u svom iskazu kazao je da je on vlasnik prostora u Poslovnom centru u Solinu, na I. katu, te je ovaj prostor bio iznajmio Poduzetničkom centru Solin, a imali su još jedno ime, te su isti imali kod njega ovaj prostor u najmu negdje do 6.mjeseca 2017., a u trajanju od oko 3 do 4 godine.

Njemu je plaćana najamnina s računaPoduzetničkog centra Solin na njegov račun. Na postavljeno pitanje punomoćnika tužene je li bilo vidljivo s kojeg računa dolaze uplate, svjedok je odgovorio da je bilo vidljivo s kojeg računa mu dolaze uplate, on da se u to razumije jer radi s bankama, te račune da ima i plaćeno je s računa Poduzetničkog centra Solin, a da je bilo promjena, te da su uplate dolazile s još jednog imena, a što zasigurno nije bio Grad Solin.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka,ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete temeljem odredbi Zakona o medijima, te objavu presude, a vezano za objavljivanje članka na portalu„http://www.slobodnadalmacija.hr/", te tiskanom izdanju novina Slobodna Dalmacija 2.prosinca 2016 pod naslovom „Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice?“, „Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac koristi za osobnu promociju!“.

Tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa zahtjevom radi ispravka informacije kako na portalu, tako i tiskanom izdanju, pa je time u cijelosti ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete sukladno odredbi članka 22.ZM-a, a koja tužba je podnesena u roku propisanom članku 23. ZM-a.

Ovaj sud smatra neosnovanim prigovor pasivne legitimacije tuženika, naime sukladno članku 21. stavak 1. ZM-a dužan je naknaditi štetu nakladnik koji informacijom objavljenomu medijima prouzroči drugome štetu, u konkretnom slučaju nakladnik portala http://www.slobodnadalmacija.hr/" i tiskanom izdanju novina Slobodna Dalmacija u kojem je objavljen sporni članak je upravo tuženik, a što je kao nesporno utvrđeno.

Tuženik se poziva na okolnost da je informaciju prenio , a da je sporne tvrdnje izjavio Neven Gabrić, da je tužiteljici novinar članka dao mogućnost očitovati se na sve izjave i optužbe gospodina Gabrića, da se tužiteljica imala priliku očitovati prilikom objave članka, a tako i ispravkom.

Tužiteljica je političarka, pa ovaj sud smatra da za djelovanje iste postoji zanimanje javnosti, pa da tako zanimanje javnosti je postojalo i za objavu spornog članaka.Iz naslova predmetnog članaka „Novi gaf nesuđene splitske gradonačelnice?“, „Ona dijeli nagrade za stare patente, a javni novac koristi za osobnu promociju!“. , a koji naslov je popraćen fotografijom Ivane Ninčević Lesandrić proizlazi da se dijele nagrade za stare patente.

Također iz samog teksta članka razvidno je da isti prenosi navode Nevena Gabrića da se radi o „ otkrivanju tople vode“ ili nečemu odavno viđenom u svijetu izuma, te da su nagrađene ideje već odavno negdje u primjeni.

Isto da je Neven Gabrić, potkrijepio linkovima. Na ove navode Nevena Gabrića, autor članka Zoran Šagolj je provjerio informaciju kod Hrvatskog saveza inovatora, gdje mu je rečeno kako proizlazi iz spornog teksta da je u cijeloj priči najmanje bitno je li netko nešto formalno patentirao ili nije.

Na iste navode se novinaru očitovala i tužiteljica čiji su navodi također sadržani u članku, koje prigode se ista izjasnila da oni traže najbolju poduzetničku ideju. Tužiteljica u svom iskazu ističe da se prigode opisane u članku nisu dijelile nagrade za izum, inovaciju, već poduzetničku ideju.

Novinar Zoran Šagolj saslušan pred sudom je potvrdio da mu je poznato da se nagrada ove prigode dijelila za poduzetničku ideju, ali da on ideju smatra nečim što je osobno, plodom vlastitih razmišljanja. U suvremenom svijetu, lako provjerljivih i dostupnih informacija već površnim guglanjem pojmova proizlazi bitna razlika između pojmova ideje,inovacije, izuma, patenta. Ideja (grčkiδέα:ἰmisao, pojam), mnogoznačan pojam grčke filozofije koji označuje i neki subjektivni misaoni sadržaj (pojam, zamisao, predodžbu) i objektivni aspekt neke pojave (oblik, bit, model), a što nije izum, koji znači pronalazak,otkriće, niti inovacija koja je primjena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra, usluge,procesa koja donosi nove koristi ili kvalitetu u primjeni.

Patent je isprava kojom se zaštićuje isključivo pravo iskorištavanja nekog izuma. Izum koji ima sve karakteristike patentibilnosti prolazi kroz proces prijave i priznanja patenta, te dobiva patentnu zaštitu.

Iz navedenog proizlazi da u naslovu teksta stoji da se dijele nagrade za stare patente, iako je novinaru bilo poznato da se iste dijele za poduzetničku ideju, a što je sam iskazao, razliku između ideje,izuma, inovacije, patenta mogao lako utvrditi, pa kod provjere postojana ove činjenice iz naslova za što su se predmetne prigode dijelile nagrade nije postupao s profesionalnom pozornošću.

U predmetnom naslovu se navodi da tužiteljica javni novac koristi za osobnu promociju, a članku se između ostalog prenose izjave Nevena Gabrića da im Grad plaća prostore, struju, vodu, daje godišnje nekih 150.000,00 kuna, ali to da im ne smeta da izradu jednog projekta, analize od nekih drugih udruga traže 5 tisuća kuna.

Sporni članak ne sadrži izjavu tužiteljice o iznijetim tvrdnjama.

Sam novinar Zoran Šagolj je u iskazu pred ovim sudom kazao kako nije pitao tužiteljicu za provjeru informacije o dodijeljenih 150.000,00 kn tužiteljici od Grada Solina, iz razloga što je to sporedna informacija u ovom tekstu, a na isti način da nije ni inzistirao od Nevena Gabrića da odgovori je li njegov portal postoji, a tužiteljica je kazala da isti ne postoji.

Svjedok je kazao da kod Grada Solina nije provjerio informaciju o dodijeljenih 150.000,00 kuna tužiteljici. Po mišljenju ovog suda ne radi se o sporednom i nebitnoj informaciji koja nije zahtijevala provjeru i mogućnost izjašnjavanja tužiteljice na istu, a u prilog tome govori i činjenica da je ista informacija dio naslova teksta.

Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s potpunom profesionalnom pozornošću tako da se informacija koja sadrži određenu činjeničnu tvrdnju osobito ako ta tvrdnja može povrijediti nečiji ugled ili dostojanstvo, može objaviti tek nakon što se pouzdano utvrdi da je istinita pa i onda kada informacija dolazi od novinskog izvora povjerenja.

Navedeni izvor povjerenja može postojati, ali to povjerenje nije i ne može biti ispred obveze novinara za provjeru točnosti činjenica koje namjerava objaviti. U konkretnom slučaju novinar tuženika nije postupio na navedeni način, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti tvrdeći da je prenio izjave i optužbe gospodina Gabrića, u postupku je utvrđeno da tužiteljica nije upitana da se izjasni o svim tvrdnjama Nevene Gabrića iz teksta od dobivenih 15.000,00 kuna od Grada Solina, niti je informacija da je dobila 150.000,00 kuna od Grada Solina provjerena kod istog Grada, ili na koji drugi način.

Tvrdnja novinara da se radilo o nebitnoj informaciji, pa da je to razlog neprovjeravanja ne stoji, što je razvidno i iz dijela naslova teksta „..javni novac koristi za osobnu promociju.“

Takvo pisanje bez provjeravanja činjenicai bez visokog stupnja sigurnosti u dokaze sud smatra neprofesionalnim ponašanjem novinara i ne može se pravdati interesom javnosti. Ovakvim pisanjem kojim je iznesena neistinita informacija kod šire javnosti stvara se dojam da tužiteljica dijeli nagrade za izume, patente, a ne poduzetničku ideju, a što uz tvrdnju da isti patenti u svijetu već postoje diskreditira istu,kao i njezino djelovanje.

Pisanjem da ista koristi javni novac za osobnu promociju, također diskreditira tužiteljicu, pogotovo kao političarku, te se o istoj stvara loš dojam u široj javnosti.

Slijedom iznjetog ovaj sud zaključuje da je objavljivanjem spornog članka odnosno njegovog sadržaja povrijeđeno tužiteljičino pravo osobnosti prije svega da je povrijeđen ugled tužiteljice. Dnevni list tuženika u kojem je objavljen sporni članak tiskan je u velikom broju primjeraka, dakle, sud je vodio računa i o dosegu lista u kojem je članak objavljen.

Prema odredbi članka 1100. stavak 3, a u vezi članka 19. ZOO/05 za povredu ugleda i drugih prava osobnosti sud će ako ocjeni da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud je zbog povrede ugleda i dobrog glasa tužiteljici dosudio iznos od 10.000,00 kuna, a prilikom odlučivanja o visini naknade sud je vodio računa i o tome da je tuženik objavio ispravak informacije, te da je tužiteljica političarka, javna osoba.

Tužiteljica kao političarka je svjesno otvorenija za pomno ispitivanje svake njezine riječi i djela, te sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije, pa tako i veći stupanj tolerancije na izjave drugih osoba o sebi.

Vezano za odredbu članka 22. ZM-a da se neimovinska šteta u pravilu naknađuje objavom ispravka informacije i isprike nakladnika za navesti je da je tuženik zaista objavio ispravak na portalu i u tiskovini.

Međutim, po stavu ovog suda objavljeni ispravak nije tužiteljici mogao nadoknaditi neimovinsku štetu objavom spornog članka, pa su prigovori tuženika da je šteta reparirana ispravkom informacije neosnovani. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dosuđene i zatezne kamate od podnošenje tužbe do isplate.

Također, treba napomenuti da zakonska odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a govorio tome da treba voditi računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada. Ova zakonska odredba daje okvir za određenje pravne prirode pravične novčane naknade koja se ogleda u njegovoj funkciji, prije svega kompenzacijskoj i preventivnoj, a uzgredno i satisfakcijskoj.

Kompenzacijska i satisfakcijska funkcija pravične novčane naknade fokusiraju se na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja štetnih posljedica, dok preventivna funkcija pravične novčane naknade znači da se pri dosuđenju naknade mora voditi računa i o potrebi ostvarivanja nekih društveno poželjnih interesa i ciljeva jer pravična novčana naknada i njena visina mogu utjecati na ponašanje potencijalnih štetnika budući da se prijetnjom isplate tenaknade kao i njezinom visinom mogu stimulirati potencijalni štetnici da povećaju stupanjpažnje kod obavljanja djelatnosti kojom se može prouzrokovati povreda nečijeg prava osobnosti.

To se osobito odnosni na medije čije ponašanje mora biti naročito odgovorno zbog velike moći koju mediji notorno imaju, a koju ne smije zloupotrijebiti na štetu drugih koji se toj moći ne mogu ravnopravno oduprijeti. S prednjim u svezi ističe se i sljedeće da se od novinara u traganju za istinom ne samo da se očekuje već se i traži, kroz kvalitetno informiranje, da upozorava na uočene nedostatke ili nepravilnosti u društvu te da nepravilnosti i nedostatke pokuša otkloniti ili spriječiti,moguće i ukazivanjem na samo upitne ili neprihvatljive pojave sve u smislu odredbi članka38. Ustava RH, poštujući slobodu mišljenja i izražavanja te širenja informacija i kreativnih i kritičnih ideja, zabranu cenzure ili bilo kakve kontrole ili arbitrarne prinude prema učesnicimau tokovima komunikacije, nezavisnost sredstava informiranja u djelovanju kao "glas kritičke javnosti" pa se niti tuženiku ne može staviti na teret ponašanje njegovih novinara u skladu sa takvim očekivanjima ili pravima i obvezama,

U skladu sa prethodno iznijetim svaki novinar (putem ovlasti na iznošenje istine usvjetlu ustavnog prava na slobodu medija kao temeljne pretpostavke i najvažnije sastavnice prava na slobodu izražavanja u demokratskom društvu) ima pravo (slobodu) i na kritiku, pravo o onome o kome piše/izvještava iznositi svoj sud, ali (jer treba djelovati u okvirima profesionalne etike novinarske struke) ne i pravo štititi se i relativizirati svoje ponašanje samo paušalnim i pukim pozivanjem na istaknute vrijednosti, već stvarnim i dosljednim poštivanjem tih vrijednosti, poštivanjem čovjekova dostojanstva i etičkih načela (uz ostalo) istinitosti, objektivnosti i potpunosti – prema onima o kojima piše/izvještava, upotrebom uradu (civiliziranim komuniciranjem s javnošću, poštivanjem etike javne riječi i svačijeg pravana privatnost te davanjem točne, potpune i pravovremene informacije) argumentiranih tvrdnjite točnih činjenica i izraza koji neće sugerirati nešto što bi samo po sebi ili u smislu cjeline,vrijeđalo ugled, čast i dostojanstvo, njegovu privatnost.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 18. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete u postupku u kojem se primjenjuju odredbe Zakona o medijima.

S obziromna navedeno nema zapreke da se kod zahtjeva za popravljanje štete zbog povrede pravaosobnosti objavom informacije u medijima kao jedan od načina popravljanja te štete traži i objava presude u istom mediju u kojem je sporna informacija i objavljena, a sve na temelju odredbe članka 22. stavak 1. ZM-a, u svezi s članka 1099. i članka 1100. ZOO-a (Rev-1331/16-2 od 23. siječnja 2018.).

Stoga, je neosnovan prigovor tuženika, da za štetu učinjenu u medijima nije uključena reparacija u vidu objavljivanja presude.

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 2. i 155 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14., 70/2019 – dalje ZPP-a). i uskladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/04,107/2015 dalje: Tarifa) .

Tužitelj je u postupku uspio sa toč. I. tužbenog zahtijeva s osnovom iste 100%, a svisinom 33%, dok je u odnosu na točku II. tužbenog zahtijeva uspio 100%.

Slijedom navedenog cijenjen je ukupan uspjeh tužitelja u sporu od 83,25%.

Postotak uspjeha tuženika usporu je 16,75%

Tužitelju bi za puni uspjeh u parnici trebalo priznati za zastupanje na ročištima od 6.7. 2018., 15. 2. 2019., 7. 5. 2019., za svako ročište po 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 21. 2. 2019, 24. 5. 2019. za svaki od po 100 bodova, odnosn oukupno 600 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn daje iznos od 6.000,00 kuna.

Navedeni iznos trebalo je uvećati za PDV od 25 % , odnosno PDV od 1.500,00 kuna, što ukupno iznosi 7.500,00 kuna.

Od postotka uspjeha u sporu tužitelja, a koji je u većoj mjeri uspio u sporu, oduzet je postotak uspjeha tuženika, a koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, pa je dobiven iznos od 66,5%.

Tužitelju je odmjerena naknada takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku od 66,5 %, koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga tužitelju od ukupnog troška od 7.500,00 kuna pripada 66,5 %, a što iznosi 4.987,5 kuna, na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak sudske pristojbe na tužbu od 650,00 kuna, te sudske pristojbe na presudu od 650,00 kuna, dakle tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznos od 6.287,50 kuna, za više traženo tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženika prema tužitelju u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženik sazna za visinu troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove postupka za tuženika ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije presuđenja.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 27. rujna 2019.

Sutkinja Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.