Split je rasadnik mladih svećenika

stdClass Object ( [id] => 128939 [title] => Split je rasadnik mladih svećenika [alias] => split-je-rasadnik-mladih-svecenika [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Pravi obrat dogodio se u pogledu svećeničkih zvanja u splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Za razliku od dosadašnjih godina, kad je dobar dio bogoslova dolazio iz okolnih sela, Božji blagoslov spustio se na sam grad podno Marjana, koji je tako postao plodno tlo za nove Božje ljude!

Citirajući dubrovačkog biskupa don Matu Uzinića, donedavnog rektora splitske bogoslovije, gradske župe postale su žive vjerske sredine s novim pečatom.

Tendencija povećanog dolaska svećenika iz grada i prigradskih naselja primijećena je i u ostalim bogoslovijama u Hrvatskoj, ali splitski je slučaj ipak specifičan. Naime, zagrebačka bogoslovija godišnje ima oko 90 kandidata, no oni dolaze i iz ostalih gradova koje pokriva zagrebačka metropolija.

Slično je i, na primjer, s riječkom bogoslovijom, koja ima oko 60 kandidata iz cijele metropolije, dok ih je prošle godine samo 19 bilo iz riječkih župa. U ovom trenutku 31 bogoslov sprema se za svećenika u splitskoj bogosloviji, a čak 22 dolaze iz Splita, uključujući Kaštela i Stobreč.

Novi rektor mr. don Boris Vidović upućuje nas u ostale brojčane detalje bogoslovije:

− Petorica su iz bračko-hvarsko-viške biskupije, što je svakako osvježenje za to područje. Dva su bogoslova iz Dubrovnika, a po jedan iz šibenske i mostarsko-duvanjske biskupije.

Na upit za komentar da grad Split postaje plodno tlo za svećenička zvanja, don Boris kaže:

− Velika većina jesu iz Splita i Kaštela, što je i logično jer su to najveći gradovi, a i po zakonu vjerojatnosti logično je jer je i veći broj ljudi. Ujedno su se i ljudi sa sela preseljavali u grad, tako da su donijeli svoju kulturu i običaje. U našoj nadbiskupiji, osim spomenutih, nema većih gradova, a imotska i sinjska područja više su usmjerena prema franjevačkom redu.

Na upit koja je daljnja strategija u vezi s budućim svećeničkim zvanjima i odnosima prema mladima, novopečeni rektor nam kaže:

− Nastup bi trebao biti mladima razumljiv i izrečen jezikom kojim oni govore, treba paziti koji su im interesi i do čega im je stalo kako bi se moglo bolje djelovati.

Mentalitet grada i svećenička halja

Iz župe svetog Pavla na Pujankama trenutačno su čak tri kandidata, a s dvojicom od njih, koji su na petoj godini Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, porazgovarali smo o njihovu zvanju.

Matu Munitića, rodom iz Grabovca pokraj Imotskog, koji je završio osnovnu školu na Pujankama te poslije upisao sjemenište, pitamo zašto je pošao za svećenika.

− Budući da dolazim iz tradicionalne seoske obitelji, u kojoj je molitva sastavni dio života, i uz to promatrajući živote župnika kojima sam odmalena služio kao ministrant, polako sam osjetio Božji poziv kojim me zove da mu posvetim svoj život. Tako sam, nakon dubljeg razmišljanja i uz potporu obitelji, odlučio odgovoriti na Božji poziv − iskreno će Mate.

Njegov kolega Denis Maslov rodom je iz Katuna, a na Pujankama je završio osnovnu školu i srednju Elektrotehničku, nakon koje je odlučio krenuti u bogosloviju.

− Za razliku od Mate, ja sam odrastao u gradu i pokupio sam sav mentalitet grada. Od malih sam nogu bio ministrant te sam, nakon puno nećkanja, odlučio krenuti ovim putem jer vjerujem da me Bog zove da budem njegov svećenik − govori nam Denis, a na pitanje je li bilo lakše biti svećenik prije negoli je sada, odgovora:

− Vanjski utjecaji nikada ne smiju biti razlog da se svećeništvo smatra lakim ili teškim. Ako radiš ono što voliš, uvijek je lako.

Mate se priključuje: − Svako vrijeme svoje teškoće ima, tako i svećenički poziv. Vrednote su uvijek bile iste, a i ostat će, tako da živjeti kao svećenik nikada nije bilo lako − smatra mladi bogoslov, ali napominje: − Zato su plodovi toga života istinska radost i zadovoljstvo!

Njihov bivši rektor Uzinić za sada je jedini biskup koji ima profil na Facebooku, stoga ih pitamo smatraju li da bi trebalo poraditi na internetu kao mediju za evangelizaciju, kako i sam Papa potiče sintagmom “evangelizacija digitalnoga kontinenta”? Mate kaže da nema profil na Facebooku, ali svakodnevno se koristi internetom i prati zbivanja u svijetu.

− Uvijek treba poraditi na tome da svi mediji još više budu širitelji kako evangelizacije, tako i prave istine − drži Mate, dok njegov kolega Denis ima profil:

− Profil smatram vrlo korisnim jer mi omogućuje komunikaciju s onima koji su tu i s onima koji su izvan Splita i Hrvatske. Na internetu ima mnogo stranica, blogova, klipova koji služe za evangelizaciju, ali da bi ih moglo biti više − moglo bi.

Za kraj ih pitamo na koji bi način oni animirali i poticali mlade da pođu njihovim stopama.

− Mladima je važno ponuditi kvalitetne sadržaje u kojima će pronaći istinske vrijednosti za koje se isplati živjeti i koje ih ispunjavaju − kaže Mate, a Denis nastavlja:

− Mnogi mladi imaju poziv, ali teško se odazivaju zbog današnjeg mentaliteta. Mislim da samo treba odvažno živjeti i svjedočiti svoju vjeru, te tako pokazati da se isplati dati život za Krista i njegovu Crkvu.

piše saša horvat
snimio feđa klarić / cropix

‘Crkva nije neosjetljiva’

Buduće Božje ljude pitamo kako gledaju na prosvjede i pozive da se i Crkva uključi.

− Prosvjedi su legitimno pravo svakog demokratskog društva, pa tako i kod nas. Na žalost, kad Crkva prosvjeduje, onda se to zloupotrebljava i politizira, a poruka koju Crkva šalje često na kraju bude iskrivljena − smatra Denis, a Mate je na sličnoj liniji:

− Prosvjedi su odraz nezadovoljavajućeg socijalnog stanja u Hrvatskoj i svakako bi trebali biti shvaćeni ozbiljno. Crkva je i sama puno puta upozoravala i upozorava na to, ali često se njezine poruke ili prešućuju ili izvlače iz konteksta, kako bi se stvorio dojam da je Crkva neosjetljiva na svakodnevne probleme ljudi.