Splitski policajci tražili Vidoševićeve otiske na "Bogorodici"

stdClass Object ( [id] => 247018 [title] => Splitski policajci tražili Vidoševićeve otiske na "Bogorodici" [alias] => splitski-policajci-trazili-vidoseviceve-otiske-na-bogorodici [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Svjedočenje policajca Josipa Vrbića, kojem se na Županijskom sudu u Zagrebu sudi jer je mobitelom snimio nekoliko fotografija skrovišta za umjetnine Nadana Vidoševića, bivšeg predsjednika HGK, i dao ih Jutarnjem listu, izazvalo je veliko zanimanje javnosti upravo zbog činjenice da je Vrbić izravno optužio svoje splitske kolege da su zataškavali istragu o ukradenoj slici “Bogorodica s djetetom”, i to zato jer je ta slika ukradena baš za Vidoševića.

Očajničko blaćenje

– Ta je slika ukradena 1993. godine, a tragajući za njom, nekoliko sam puta gotovo došao do počinitelja. Stalno sam imao dojam da se ta istraga opstruira, a 1999. sam zaključio istragu i spis proslijedio PU splitsko-dalmatinskoj. No, oni su napravili sve da zaštite počinitelja, što mi je poslije i priznao jedan od kolega koji je na tome radio. Stvari su se počele s mrtve točke pomicati nakon što sam 2012. dao neke intervjue, u kojima sam kazao da vjerujem kako je ta slika kod jednog hrvatskog tajkuna. Malo nakon toga splitskoj policiji slika je predana, a počinitelj je amnestiran – kazao je prekjučer na zagrebačkom sudu inspektor Vrbić.

Iz splitske policije nismo jučer mogli dobiti službeni odgovor na te teške optužbe, nego su nas uputili na MUP, čiji odgovor do zaključenja teksta nismo dobili.

No, u neslužbenom razgovoru s policajcima koji su tijekom godina bili vrlo dobro upoznati sa situacijom oko “Bogorodice” i koji su sudjelovali u pronalasku slike, doznajemo kako Vrbićeve optužbe nemaju nikakvog smisla i da je – po njihovu mišljenju – riječ o “očajničkim pokušajima blaćenja čovjeka koji je silno želio preuzeti zasluge za otkrivanje slike, iako u samoj toj završnoj fazi dvadesetogodišnje potrage nije uopće sudjelovao”.

– Naš je čovjek s jednog drugog odjela – a ne s Odjela za umjetnine – dobio informaciju tijekom jedne potpuno druge obrade da se “Bogorodica” nalazi na tom i tom mjestu i da je počinitelj taj i taj. Pokazalo se da je informacija, najvjerojatnije, točna i mi smo u suradnji s DORH-om krenuli u akciju. Nakon što smo pretražili stan za kojeg nam je rečeno da krije sliku, nismo je našli, a onda su počeli pregovori koji su završili time da je počinitelj vratio sliku. Kako je već nastupila zastara progona, mi mu zakonski ništa nismo mogli, a baš ga je ta činjenica, vjerojatno, potaknula da se dogovara o vraćanju, uz uvjet da se njegov identitet čuva jer se u međuvremenu uozbiljio i postao obiteljski čovjek. Vrbić s tom akcijom ništa nije imao niti je znao što mi radimo. Možda je baš u tome problem – govore naši sugovornici.

Dodaju da je Vrbić tada, 1999. godine, bio vrlo moćan i utjecajan kao jedan od rijetkih policijskih stručnjaka na tom polju, te da je vrlo lako mogao, da je imao bilo kakve čvrste indicije ili otiske prstiju, i sam preko Ravnateljstva policije, bez obzira na PU SD, organizirati kriminalističku obradu i razotkriti počinitelja.

Otisci prstiju

– Te je godine već bio uveden sustav AFIS, zašto nije ubacio otiske u njega i za nekoliko minuta bi znao što ima. Koliko ja znam, ne postoji trag da je tada, 1999. godine, otisak koji je nađen krvav prilikom provale uspoređivan s počiniteljem. Isto tako, znam da je Unutarnja kontrola sve to provjeravala i da je bio neki zaključak, no ne znam kakav, ali ništa se nikome nije dogodilo, pa se može zaključiti kakav je bio njihov nalaz. E, da, nakon što je slika vraćena, obavljeno je vještačenje i na njoj nisu nađeni nikakvi drugi otisci, nikakvi tragovi koji bi upućivali na bilo koga drugog, a niti su nađeni tragovi po kojima bi se dalo zaključiti da je slika bila negdje izložena, da je visila na nekom zidu. Dapače, vidjelo se po tragovima da je bila smotana i skrivena negdje duže vrijeme – kazao nam je jedan od naših sugovornika.

Svi naši sugovornici tvrde da ne znaju što je bilo “tih 90-ih godina u policiji”, no da su priče o povezanosti “Bogorodice” s Vidoševićem uvijek bile samo priče i da nikad policija nije imala ni jednu čvrstu i pouzdanu informaciju da je slika baš kod njega.

Kad je “Bogorodica s djetetom, Ivanom Krstiteljem i sv. Jurjem s anđelom” vraćena policiji u veljači 2013. godine, “Slobodna” je stupila u kontat s lopovom koji ju je ukrao iz Restauratorskog zavoda u Splitu krajem 1993. On nam je tada izričito negirao da je imao ikad ikakvu vezu s Vidoševićem i da je on naručio krađu.

Vladimir Urukalo

Osim dišpeta, htio i zaraditi

Kradljivac nam je tada kazao kako je tijekom rata u jednom razgovoru u kojem su sudjelovali i neki uglednici iz crkvenih krugova čuo priču o tome da su sestre benediktinke iz samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije na Krku poslale sliku u Split na restauriranje.

Po toj priči, one nisu znale koliko točno “Bogorodica” vrijedi, no netko od onih koji je bio uključen u cijeli postupak restauracije otkrio je da slika vrijedi puno više nego što se isprva mislilo i da će njezina restauracija puno više koštati, pa je od časnih sestara zatražio još novca.

Ta je informacija potaknula svojevrsni dišpet kod tadašnjeg mladića od 20 godina, pa je – kako nam je ispričao – odlučio provaliti i ukrasti sliku. Naravno, osim “dišpeta”, htio je nešto i zaraditi, no u tom trenutku nije znao koliko je slika uistinu vrijedna. Mislio je da vrijedi najviše dvadesetak tisuća tadašnjih maraka. Tek nakon krađe, kad se po medijima počelo govoriti o tome da ona vrijedi puste stotine tisuća njemačkih maraka, i poslije eura, shvatio je što ima u rukama. Već je tada počeo shvaćati da se “uvalio u kašetu brokava” i da sliku neće moći tako lako “utopiti”, pogotovo zato jer nikad u životu nije imao nikakve veze s umjetnošću.

Svjedočenje policajca Josipa Vrbića, kojem se na Županijskom sudu u Zagrebu sudi jer je mobitelom snimio nekoliko fotografija skrovišta za umjetnine Nadana Vidoševića, bivšeg predsjednika HGK, i dao ih Jutarnjem listu, izazvalo je veliko zanimanje javnosti upravo zbog činjenice da je Vrbić izravno optužio svoje splitske kolege da su zataškavali istragu o ukradenoj slici “Bogorodica s djetetom”, i to zato jer je ta slika ukradena baš za Vidoševića.

Očajničko blaćenje

– Ta je slika ukradena 1993. godine, a tragajući za njom, nekoliko sam puta gotovo došao do počinitelja. Stalno sam imao dojam da se ta istraga opstruira, a 1999. sam zaključio istragu i spis proslijedio PU splitsko-dalmatinskoj. No, oni su napravili sve da zaštite počinitelja, što mi je poslije i priznao jedan od kolega koji je na tome radio. Stvari su se počele s mrtve točke pomicati nakon što sam 2012. dao neke intervjue, u kojima sam kazao da vjerujem kako je ta slika kod jednog hrvatskog tajkuna. Malo nakon toga splitskoj policiji slika je predana, a počinitelj je amnestiran – kazao je prekjučer na zagrebačkom sudu inspektor Vrbić.

Iz splitske policije nismo jučer mogli dobiti službeni odgovor na te teške optužbe, nego su nas uputili na MUP, čiji odgovor do zaključenja teksta nismo dobili.

No, u neslužbenom razgovoru s policajcima koji su tijekom godina bili vrlo dobro upoznati sa situacijom oko “Bogorodice” i koji su sudjelovali u pronalasku slike, doznajemo kako Vrbićeve optužbe nemaju nikakvog smisla i da je – po njihovu mišljenju – riječ o “očajničkim pokušajima blaćenja čovjeka koji je silno želio preuzeti zasluge za otkrivanje slike, iako u samoj toj završnoj fazi dvadesetogodišnje potrage nije uopće sudjelovao”.

– Naš je čovjek s jednog drugog odjela – a ne s Odjela za umjetnine – dobio informaciju tijekom jedne potpuno druge obrade da se “Bogorodica” nalazi na tom i tom mjestu i da je počinitelj taj i taj. Pokazalo se da je informacija, najvjerojatnije, točna i mi smo u suradnji s DORH-om krenuli u akciju. Nakon što smo pretražili stan za kojeg nam je rečeno da krije sliku, nismo je našli, a onda su počeli pregovori koji su završili time da je počinitelj vratio sliku. Kako je već nastupila zastara progona, mi mu zakonski ništa nismo mogli, a baš ga je ta činjenica, vjerojatno, potaknula da se dogovara o vraćanju, uz uvjet da se njegov identitet čuva jer se u međuvremenu uozbiljio i postao obiteljski čovjek. Vrbić s tom akcijom ništa nije imao niti je znao što mi radimo. Možda je baš u tome problem – govore naši sugovornici.

Dodaju da je Vrbić tada, 1999. godine, bio vrlo moćan i utjecajan kao jedan od rijetkih policijskih stručnjaka na tom polju, te da je vrlo lako mogao, da je imao bilo kakve čvrste indicije ili otiske prstiju, i sam preko Ravnateljstva policije, bez obzira na PU SD, organizirati kriminalističku obradu i razotkriti počinitelja.

Otisci prstiju

– Te je godine već bio uveden sustav AFIS, zašto nije ubacio otiske u njega i za nekoliko minuta bi znao što ima. Koliko ja znam, ne postoji trag da je tada, 1999. godine, otisak koji je nađen krvav prilikom provale uspoređivan s počiniteljem. Isto tako, znam da je Unutarnja kontrola sve to provjeravala i da je bio neki zaključak, no ne znam kakav, ali ništa se nikome nije dogodilo, pa se može zaključiti kakav je bio njihov nalaz. E, da, nakon što je slika vraćena, obavljeno je vještačenje i na njoj nisu nađeni nikakvi drugi otisci, nikakvi tragovi koji bi upućivali na bilo koga drugog, a niti su nađeni tragovi po kojima bi se dalo zaključiti da je slika bila negdje izložena, da je visila na nekom zidu. Dapače, vidjelo se po tragovima da je bila smotana i skrivena negdje duže vrijeme – kazao nam je jedan od naših sugovornika.

Svi naši sugovornici tvrde da ne znaju što je bilo “tih 90-ih godina u policiji”, no da su priče o povezanosti “Bogorodice” s Vidoševićem uvijek bile samo priče i da nikad policija nije imala ni jednu čvrstu i pouzdanu informaciju da je slika baš kod njega.

Kad je “Bogorodica s djetetom, Ivanom Krstiteljem i sv. Jurjem s anđelom” vraćena policiji u veljači 2013. godine, “Slobodna” je stupila u kontat s lopovom koji ju je ukrao iz Restauratorskog zavoda u Splitu krajem 1993. On nam je tada izričito negirao da je imao ikad ikakvu vezu s Vidoševićem i da je on naručio krađu.

Vladimir Urukalo

Osim dišpeta, htio i zaraditi

Kradljivac nam je tada kazao kako je tijekom rata u jednom razgovoru u kojem su sudjelovali i neki uglednici iz crkvenih krugova čuo priču o tome da su sestre benediktinke iz samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije na Krku poslale sliku u Split na restauriranje.

Po toj priči, one nisu znale koliko točno “Bogorodica” vrijedi, no netko od onih koji je bio uključen u cijeli postupak restauracije otkrio je da slika vrijedi puno više nego što se isprva mislilo i da će njezina restauracija puno više koštati, pa je od časnih sestara zatražio još novca.

Ta je informacija potaknula svojevrsni dišpet kod tadašnjeg mladića od 20 godina, pa je – kako nam je ispričao – odlučio provaliti i ukrasti sliku. Naravno, osim “dišpeta”, htio je nešto i zaraditi, no u tom trenutku nije znao koliko je slika uistinu vrijedna. Mislio je da vrijedi najviše dvadesetak tisuća tadašnjih maraka. Tek nakon krađe, kad se po medijima počelo govoriti o tome da ona vrijedi puste stotine tisuća njemačkih maraka, i poslije eura, shvatio je što ima u rukama. Već je tada počeo shvaćati da se “uvalio u kašetu brokava” i da sliku neće moći tako lako “utopiti”, pogotovo zato jer nikad u životu nije imao nikakve veze s umjetnošću.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/splitski-policajci-trazili-vidoseviceve-otiske-na-bogorodici-247018 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=d9d376a1d0f4d868e3c935541e8d2526dbd7a634 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Splitski+policajci+tra%C5%BEili+Vido%C5%A1evi%C4%87eve+otiske+na+%26quot%3BBogorodici%26quot%3B&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2Fsplitski-policajci-trazili-vidoseviceve-otiske-na-bogorodici-247018 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2Fsplitski-policajci-trazili-vidoseviceve-otiske-na-bogorodici-247018 )

Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Bogorodicu su pronašli policijski službenici iz Splita /Tea Cimaš/CROPIX [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => tajna ukradene slike [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )

13. svibanj 2024 19:10

Očajničko blaćenje

Otisci prstiju

Osim dišpeta, htio i zaraditi

Očajničko blaćenje

Otisci prstiju

Osim dišpeta, htio i zaraditi

Splitski policajci tražili Vidoševićeve otiske na "Bogorodici"

Očajničko blaćenje

Hrvatska sud ga odbio Vidošević: Imam zastrašujuće dokaze, oni će promijeniti Hrvatsku! Žrtva sam opasne međunarodne zločinačke organizacije Pročitaj više

Hrvatska suđenje u zagrebu Četvero Vidoševićevih suoptuženika osuđeni na rad za opće dobro ili uvjetne kazne Pročitaj više