Kad je gotovo jednosatno lupanje po klupama događaj tjedna, a ne govorimo o osnovcima na pragu puberteta, nego o saborskim zastupnicima i aktivnostima u Hrvatskom saboru, onda je jasno da vijesti zapravo nisu dobre. Reklo bi se, nimalo ohrabrujuće.
Na tu je temu gotovo sve rečeno – oporba je uspjela onemogućiti, kako kažu, HDZ-ovo kršenje poslovnika, odnosno preskakanje njihovih zastupnika koji su se prijavili za riječ prije obraćanja premijera Andreja Plenkovića. Pa su cijelo vrijeme Plenkovićevog referiranja izvješća o stanju države i nacije bučili pločicama kojima inače prijavljuju replike... Ali, politički nezreli kakvi već često jesu, tako manifestirani prosvjed kojim su htjeli ukazati na samovolju vladajućih, "u istoj akciji" su pretvorili - u autogol.
Da, opstukcijom su ostvarili medijsku vidljivost, postigli da se o njima i njihovoj akciji govori u javnosti, ali umjesto da nakon simbolično iskazanog negodovanja, pa makar i lupanjem, omoguće nastavak normalnog rada Sabora, nastavili su opstruirati čitav govor, zadubili se u to svoje lupanje (neki su pravili i "selfije" istodobno!) i tako se prikazali nedemokratičnima i isključivima. Ujedno i poprilično infantilnima. Jer su svojom pretjeranom akcijom neodlučne birače (a oni bi mogli prelomiti ishod izbora koji nas čekaju u 2024.!) vjerojatno još više učvrstili u distanci od aktivnog sudjelovanja u političkim procesima. Svoje simpatizere i birače su vjerojatno oduševili, ali poanta ovakvih akcija bi trebala biti u "buđenju" uspavanog i apolitičnog dijela biračkog tijela. A u tome teško da su uspjeli. Jer su nešto što se moglo učiniti efektnim i simpatičnim pretvorili u – još jednu antireklamu politike i Sabora.
Ali, lup(et)anje u Saboru samo je dio lup(et)anja u domaćem eteru posljednjih dana. Ono je u porastu u odnosu na nekakav dnevni prosjek, što će reći da se – superizborna godina bliži! I da bismo se trebali pripremiti na "prekomjerno granatiranje", što s desnice, što s ljevice. A kako se pripremiti i zaštititi? Nabavkom čepića za uši, posezanjem za daljinskim TV upravljačem, bržim surfanjem po ekranu mobitela ili računala, kako kome drago...
Mini-sezonu otvorila je šefica Radničke fronte, Katarina Peović, koja je u nedavnom intervjuu Lideru bacila karte na stol. Drugim riječima, htjela je očito podsjetiti da je baš njezina Fronta najradikalnija lijeva stranka, a ne "tamo neko Možemo!".
Pa je tako obznanila da se oni zalažu za – ukidanje privatnog vlasništva.
Upravo je privatno vlasništvo, tvrdi Peović, "temelj društvene iracionalnosti i nepravednosti kapitalističkog načina proizvodnje, njegove tržišne anarhije – nekoordiniranosti investicija nezavisnih privatnih proizvođača, što vodi do hiperprodukcije robe, rasipanja resursa i kapitalističkih kriza".
Kao iz odnekud poznatih udžbenika, dodala je i ovo: "Privatno vlasništvo izaziva destruktivnu konkurenciju i ekološku destrukciju, vodi u odnos eksploatacije i dominacije. Bez ukidanja privatnog vlasništva nije moguće društvenu proizvodnju kooperativno i solidarno usmjeriti prema zadovoljenju temeljnih potreba svih, odnosno osigurati uvjete za pun i svestran razvoj svih ljudi, osigurati opstanak i spriječiti klimatsku katastrofu".
Eto. Sad znate što nam je činiti za bolje sutra! Ne može se nitko više praviti da nam Katarina Peović nije odala formulu uspjeha. Što bi rekla ona dječija pjesmica: "Što je tvoje, sad je moje!".
A da je nitko ne bi mogao optužiti da možda, osim tržišne ekonomije, ruši i temelje višestranačja i demokracije, pa tako i samog Ustava RH, dodala je da su oni iz Fronte zapravo za – demokratski socijalizam.
U borbu za birače kreću i "mostovci", koji očito "ciljaju" prije svega glasače s desnog spektra. Još prije smo od Zvonimira Troskota i Nina Raspudića mogli čuti kako bi na migracijsku krizu, odnosno radi sprečavanja ilegalnih migracija kroz Lijepu našu, trebalo odgovoriti slanjem vojske na granice. Cijelu stvar je radikalizirao "narodni tribun" na radnom mjestu gradonačelnika Sinja. Naravno, u pitanju je Miro Bulj, koji je ovog tjedna ispalio da će formirati građanske naoružane straže duž granice s BiH.
"To je samopomoć, samoorganizacija. Mi ćemo se na tom području morati i ujediniti kad počnu ulaziti nekontrolirano migranti među kojima su i teroristi. Oni nose svoje ratove i svoje kulture i nije ih briga za nas, a nije briga ni državu. Ako budu pucali iz oružja u naše ljude, morat ćemo vratit‘ istom mjerom", kazao je Bulj. Kako će znati tko su među migrantima teroristi, i što ako u, ne daj bože, nekakvom incidentu, stradaju nedužni, recimo djeca, nije pojasnio.
"Pola ih je terorista!", prisnažio je Bulj svoju ideju koja je, usput rečeno, i protuzakonita, imamo li na umu i element naoružavanja.
Iz MUP-a su tim povodom zasad objavili samo sljedeće: "Od početka godine na području cijele Hrvatske zabilježena je 61 tisuća nezakonitih migracija, od toga samo dva posto na području PU Splitsko-dalmatinske županije. Najveći broj migranata dolazi iz Turske. Broj nezakonitih migranata u posljednja dva mjeseca u padu je u odnosu na prethodno razdoblje"...
Ali to Bulja nije spriječilo da migrante indirektno usporedi – s četnicima.
"Znali smo svoje granice obraniti i u Domovinskom ratu, pa ne vidim razloga zbog čega i sada to nećemo znati!".
Kruna ovotjednih lup(et)anja stigla je iz usta vukovarskog gradonačelnika i čelnika Domovinskog pokreta, Ivana Penave.
On je najavio je da će ove godine Kolonu sjećanja 18. studenoga prevoditi pripadnici HOS-a i poručio "svima onima koji imaju nešto protiv HOS-a" da ne trebaju dolaziti na obilježavanje stradanja Vukovara u Domovinskom ratu!
Naglasio je da će ovogodišnja Kolona sjećanja biti održana pod sloganom "Vukovar, moj izbor i u dobru i u zlu", što su zapravo riječi poginulog vukovarskog branitelja, HOS-ovca Jeana Michela Nicoliera. Poslije se pokazalo da o tome nije obavijestio majku poginulog Francuza, ali očito je da je i on u ovom slučaju poslužio tek kao dobar izgovor za isticanje slova "U" na plakatu... Toliko o depolitiziranju vukovarske obljetnice koju bi, kako se može čuti, trebalo poštedjeti dnevne politike i bilo koje vrste politiziranja.
Dan poslije, ubacio je u "veću brzinu" politiziranja pa bez ikakvog povoda prozvao i političara za kojega zna da je "crvena krpa" svim desničarima u državi: "U ovoj državi postoje ljudi poput Milorada Pupovca kojima smeta slovo u u abecedi, pa i latinica, ali u pozadini je netrpeljivost prema Hrvatskoj". Huškački, nema što...
Ali znate kako je, izbori se neumitno približavaju, a igranje na kartu buđenja emocija dokazano bolje djeluje na birače od, recimo, iznošenja nekog tamo ekonomskog programa...
Trebamo li se svi zajedno zabrinuti zbog ovakve serije lup(et)anja? Hoće li postojeće podjele u hrvatskom društvu postati još zaoštrenije u mjesecima ispred nas? Odgovor na oba pitanja se zapravo slabo krije u konstataciji – pa tek je počelo!
