stdClass Object
(
[id] => 304509
[title] => Je li moguće da nikoga ne zanima tko je ubio generala pobjedničke vojske?
[alias] => je-li-moguce-da-nikoga-ne-zanima-tko-je-ubio-generala-pobjednicke-vojske
[catid] => 245
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Duje Šantić, sin generala Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića najvjerojatnije ubijenog prije 21 godinu pozvao je u subotu Tužiteljstvo BiH da preuzme procesuiranje ovoga slučaja, a za smrt oca optužio je generala bošnjačke Armije BiH Atifa Dudakovića i zapovjednika vojne policije Armije BiH Hamdiju Abdića Tigra.
Šantić je o svemu progovorio u velikom intervjuu za Spektar Slobodne Dalmacije:
Evo, čujem kako ima naznaka da bi optužnica protiv onih koji su ubili moga oca mogla bit podignuta do jeseni. Ali, znate što... Ne zanima me!
- Kako to?, pitamo.
- Suđenje me ne zanima niti mislim ići na njega. To su ionako samo pijuni, a suđenje će bit farsa. Nalogodavci nisu među osumnjičenima. I zato me zanima samo to da mi napokon kažu gdje je završio moj otac. Neka mi kažu gdje su posmrtni ostaci, bilo što. Ne tražim valjda puno...
Ostao sam bez oca kad mi najviše trebao, kad sam imao 18 godina. Taman kad mi je trebao oslonac, očeva čvrsta ruka... A i ne znam slučaj u novijoj povijesti da je general neke vojske doslovno nestao i da za to nikoga nije briga. I tako, evo, već 21 godinu! Osmog marta će bit 21 godina...
Pa zamislite vi sad život u takvoj neizvjesnosti! Nema ga, zna se s kim je bio prije nego što je odveden u smrt, ali cijela je ta ekipa na slobodi. Znam da se u ratu ljudima događalo i gorih stvari, ali vjerujte, nije ni ova lagana... - u jednom će dahu naš sugovornik.
Kad vidite suze u očima tvrdog momka kao što je Duje Šantić (40), sina generala HVO-a Vlade Šantića, zadnji put viđenog u noći na 9. ožujak 1995. u hotelu Sedra kod Bihaća, znate da je bol, unatoč proteklom vremenu, još uvijek teško podnošljiva.
Primio je nas je u svom mostarskom stanu. Tijekom razgovora nekoliko se puta ispričava "na emocijama". Ne srami se suza. Kaže, mržnje u njemu nema. Nema je više. "Oprostio sam im! Dugo mi je trebalo, ali radio sam na sebi.
Da, mrzio sam, zbog svega što se dogodilo, ružno gledao na muslimane, ali ne mrzim više. Na koncu, imam i dobrih prijatelja muslimana. Evo, ja pozivam na kavu te ljude koji su zadnji bili s njim i znaju što mu se dogodilo. I Hamdiju Abdića Tigra i Atifa Dudakovića. Ja njih mogu pogledat u oči, samo ne znam mogu li i oni mene"; kazat će Duje bojom glasa koja izmjenjuje tonove ogorčenosti i razočarenja.
"Teško je ovo, jer sve se zna, a ništa ne znaš. Nestao čovjek, i nikome ništa. Još mi je teže kad pomislim kako bi, recimo, Amerikanci reagirali da im nestane i narednik, a kamoli general"...
- Još će ispasti da su ga svemirci oteli? - ne možemo se načuditi nekim formulacijama u dokumentaciji iz slučaja Šantić.
- A tko kaže da nisu! Ako je suditi po službenim dokumentima, ovima koje ima i tužiteljstvo, lako moguće. Jer u njima stoji da je general Dudaković, komandant Petog korpusa Armije BiH naredio da se "zbog izbjegavanja moguće incidentne situacije general bojnik Vlado Šantić odvede na spavanje u prostorije Glavnog stožera HVO-a regije Bihać".
A pazite, moj je stari te večeri tamo došao na poziv generala Dudakovića, koji je po njega u Stožer te noći poslao svoje ljude s kolima, da im se pridruži na proslavi Osmog marta. Pazite, Osmi mart su slavili... I onda stoji u dokumentima tužiteljstva da su trojica od ukupno sedam osumnjičenika izveli mog starog na stubište te "iz samo njima poznatih razloga razoružali njegovu pratnju", da bi ga kasnije na "neutvrđen način lišili života, a tijelo sakrili".
Mučili su ga brutalno, potom odveli u sjedište Vojne policije na tavanu Željezničke stanice, gdje ga je vidio jedan svjedok koji kaže da je stari grgljao krv, da su ga doslovno polomili, ubili od batina. I tamo su ga nastavili mučiti, da bi ga na koncu odveli u kuću punca jednog od osumnjičenih i dokrajčili ga s četiri metka iz neposredne blizine.
I sad bi ja trebao ići još i na suđenje, slušat priče o "incidentu" i pričama koje služe samo da se zataška tko zapravo stoji iza svega!
- Tko stoji iza svega, po vašim spoznajama?
- Pa indikativno je da general Dudaković nije među sedam osumnjičenih, iako samo naivci mogu povjerovati da bi u tadašnjim uvjetima, kad je on bio velika faca u Bihaću, vojnici išta poduzimali bez njegova znanja, pogotovo kad je riječ o tako osjetljivoj stvari.
Zar stvarno netko misli da itko vjeruje u to da su vojnici ubili mog starog na svoju ruku? Zar misli da se ne zna da su ti pijuni kasnije i nagrađeni? Pa nije slučajno ovo ubojstvo prekvalificirano u civilno, sve kako bi Dudaković ostao izvan dosega pravde i da ne bi slučajno odgovarao po zapovjednoj odgovornosti ili za ratni zločin, što je ovo po svemu i bilo! - odlučan je Šantić.
Predmet o nestalom generalu skupljao je prašinu u Federalnom tužiteljstvu do kraja veljače 2013., kada Kantonalno tužiteljstvo Unsko-sanskog kantona izdaje nalog o ponovnom provođenju istrage. Saslušano je 80-ak svjedoka, od čega je njih 20 procijenjeno relevantnima za proces.
Krenulo se u potragu za materijalnim tragovima, preronjeno je i korito Une, jer je jedna od verzija ove mučne ratne priče govorila i o tome da je ubijeni Šantić zavezan za metalnu šipku i ubačen u rijeku. No, ni najnovije pretrage nisu dovele do pronalaska tijela. Tragovi krvi su pronađeni na svim spomenutim lokacijama.
"U jednom trenutku se pojavila informacija o pronalasku neke bačve na Smetlištu. Jedan od ljudi što je radio na slučaju mi je kazao, ne treba ti čekat DNA analizu, ćaća ti je unutra, sto posto. Možete mislit, bio sam lud ta tri mjeseca iščekujući rezultate analize. Vjerujte, bilo mi je gore nego '95., kad je stari nesto!
I onda, nazovem ja, jer više nisam mogao čekat, jednog čovjeka upućenog u to što se događa, a on meni kaže: Čekaj, Duje, zar ti nitko nije rekao? Rekoh, što, govorite. Pa kaže, utvrđeno je da to nisu ostaci tvoga oca, da nisu ljudski ostaci uopće...
Duje se teško nosi s tom traumom. Iako se bavi i sportom, pali cigaretu za cigaretom. Pitamo, ima li nakon svega otići u Bihać.
- Ne, ne ide mi se tamo uopće nakon svega. Idem samo kad moram. Nemam želje nikako. A vjerujte, tamo sam proživio prekrasne godine. Prvih 15 godina života, baka, dedo... Moj je stari iz Vedrog Polja kod Bihaća. Pa sve dječije igre, prva ljubav, sviranje gitare... Najbolji prijatelji, prva dva razreda srednje...
Sjećam se kad mi je stari kupio brdsko-planinski bicikl, pa to je meni bilo jače nego da si mi motor kupio! Sve su curice letjele za mnom, ha ha... - zasjajit će oči našeg sugovornika, ali ovoga puta ne zbog suza ili nagomilane gorčine.
- Na sudu sam lani dobio presudu da je stan u kojem smo živjeli sada moj, jedan kroz jedan. Namučio sam se oko toga, jer je bio na oca koji službeno ne postoji, ali nema smrtni list. Nekako sam to sve uspio srediti pravno, otkupio sam stan, uknjižio se, ali i dalje ne mogu u njega.
- Zašto?
- U njemu žive neki ljudi i neće da iziđu. Bošnjaci su.
- Po čemu pamtite oca?
- Užasno sam ga puno volio. Poštovao ga... Volio me, vodio na utakmice Hajduka, volio je Hajduk stari. Sjećam se Tottenhama na Poljudu 1984. godine... Bio je strog, o njegovoj riječi se nije raspravljalo, ali isto tako znam da mi je za školu znao reći, ajde, sine, prođi, kupit ću ti bicikl... Jedino mi žao... Što ga nisam imao prilike vidjeti i kazat mu još neke stvari... - progutao je Duje novu dozu neizrečene gorčine.
- Sigurno se i vi pitate, otkud Duje u Bihaću? Mama mi je iz Sinja, a tata je tada bio u Splitu, tu se rodila ljubav, a ubrzo i ja.
- Kad si ga zadnji put vidio?
- Kad je proveo u komadu mjesec dana u Bihaću, što ranije, tijekom rata, nije bio slučaj. Činilo mi se da mu je nekako bila puna kapa svega, jer je vidio kakve se nepravde događaju u ratu. Bilo mi je već tada neobično što je toliko ostao kod kuće jer je znao odsustvovat i po sedam mjeseci. Mjesecima ga ne bismo viđali. Često nismo znali ni gdje je.
Mi, dakle, mama, sestra i ja, izvukli smo se iz srpskog okruženja i otišli Zagreb u studenom '92. Iz Bihaća smo otišli noćnim letom, to su bili avioni što su vozili ranjenike. Nismo ništa ponijeli, nije se ni moglo. To jest, ja sam ponio dvije jakne i tri kasete, jednu od Azre...
Sjećam se da smo iznad srpskih položaja zapravo jedrili, s ugašenim motorom, a avion je bio nešto kao "piper" Mister Noa. Smjestilo nas je u vojni hotel, sjećam se da mjesecima nismo imali ni glasa o starome, ni jel' živ il' mrtav. Ništa. Sjećam se da se jedan dan samo pojavio na vratima, došao je sa "unproforcima" preko srpskog teritorija. Sjećam se i kad je jednom pričao s Tuđmanom telefonski... Moj stari je Tuđmana zvao "stari"...
Pazite, Bihać je bio važan u ratu, bihaćki džep nije smio pasti. Em zato što bi to bila druga Srebrenica, jer je na tom području bilo gotovo 100 tisuća ljudi, em zato što bi Srbi tako povezali krajišku liniju Banja Luka-Bihać-Knin. Zato je u Bihaću cijelo vrijeme više-manje bila dobra i suradnja između Bošnjaka i Hrvata, jer je i pomoć dolazila iz Hrvatske. Znam da je moj stari znao reći Bošnjacima, dirnete li nas, pustit ću da u grad uđu Srbi...
- Jeste li imali ikakvih naznaka da bi se vašem ocu nešto moglo dogoditi?
- Kad bi se i čuli, on je uvijek govorio da je sve u najboljem redu, makar se u pozadini čule granate. Naknadno smo saznali za događaj koji se u kontekstu svega što se događalo može uzeti kao indikativan. Naime, dva dana prije nego što je moj odac mučki ubijen, bihaćki je kraj posjetila hrvatska delegacija, u kojoj su bili Bernard Jurlina, Muhamed Zulić i Drago Lovrić.
Kao, došli su obići Hrvate u ime Vlade RH. Vraćali su se u Zagreb šestoga, a to je dan kad je mojoj sestri Ivani rođendan, i stari je htio iskoristit tu priliku da joj dođe čestitati i iznenadi je. Ali, kad su se spremali ući u helikopter, vojnik Armije BiH je uperio pušku u mog oca i kazao mu da ima naredbu da ga ne može pustiti u letjelicu! I tako su ovi otišli bez njega.
I što je najgore, nisu nikome govorili ništa o tome, pa ni nama, njegovoj obitelji, iako je za pretpostaviti - vjerojatno bi stari danas bio živ da su ikom išta kazali! Ma bio bi živ, sto posto... Tu večer stari je zvao, da makar telefonski čestita, i kad ga je stara pitala kako je, rekao je "ne valja".
To je valjda bio prvi put u četiri ratne godine da se nešto požalio. Izgleda da je taj događaj itekako povezan s onim što se dogodilo u Sedri dva dana kasnije, jer je Dudaković, kažu svjedoci, ondje galamio na mog starog da je pokušao pobjeći iz Bihaća!
- Koliko je vjerojatno da se vaš otac stvarno spremao napustiti Bihać?
- Ma, gluposti! To naprosto nije istina, jer je njegova uloga u obrani Bihaća bila velika, i on je toga bio svjestan.
Zbog svega toga, Duju posebno boli kad se generala Dudakovića posebno uzdiže - s hrvatske strane.
- Možete mislit kako je meni i mami bilo gledat jednu od onih emisija u povodu obljetnice Oluje i drugih osloboditeljskih akcija, u kojoj general Ante Gotovina podržava Dudakovića. U redu, on je zaslužan za obranu Bihaća, imao je 15 tisuća vojnika, ali gospodine Gotovina, kako možete?! Zar je moj otac u svemu tome nebitan?
Može li biti nebitno što je likvidiran hrvatski general, kojemu tijelo nikad nije nađeno? Htio sam pisati Gotovini zbog svega, jer ga zaista cijenim kao ratnika, sve najbolje, ali od njega sam baš zato očekivao da će Dudakovića pitati gdje je hrvatski general, a ne da ga podržava... - pomalo se izdanim osjeća Duje.
Pitamo, misli li možda da sudbina njegovog oca ima ikakve veze s činjenicom da je bio dopredsjednik HDZ-a u BiH, odnosno, jedan od glavnih zagovornika Herceg Bosne, čije se postojanje vremenom itekako reflektiralo na međunarodnu poziciju tadašnje hrvatske vlasti.
- Ne bavim se teorijama urote, iako me ništa ne bi iznenadilo. Je li moj stari bio potencijalno "opasan" za nekoga, zbog svega što je znao i vidio, ne znam. Nije imao dlake na jeziku, takvog ga pamtim. Neobično je da nam je 19. ožujka '95., u trenutku kad smo se svi mi još nadali da je stari živ, Ejup Ganić u ime Predsjedništva BiH poslao pismeni izraz sućuti zbog njegove "tragične smrti".
Dakle, očito su neki cijelo vrijeme znali što se zapravo dogodilo mom starom, samo to očito imaju razloga i skrivati.
Do pakla komune i natrag
Nekome bi sve što se meni dogodilo možda bio motiv, mene je strašno psihički unazadilo. U Zagrebu sam završio srednju kemijsku i upisao fakultet grafičkog dizajna, ali nisam uspio nakon svega. Slomio sam se skroz. Bio sam i u vojsci, kao profesionalac. Ali ni to okruženje me nije motiviralo...
I što da vam kažem, na kraju sam završio u komuni. U Riminiju. Jebiga, ne stidim se toga. Nije meni tatina sudbina opravdanje za to, ali puko sam. Jednostavno, bježo sam od problema kroz to... U Italiji sam radio na sebi, i evo, čist sam od 2006. godine. U Vicenci sam radio s najtežim invalidima, s onima koje neće nijedna ustanova. Moj primjer je izišao i u knjizi o 40 najvećih obraćenja... Ponosan sam na to. Tu sam shvatio bit vjere. A to je davanje sebe drugima. I tu sam se našao. To me ispunilo.
Duje danas živi u Mostaru, radi u sektoru osiguranja jedne tamošnje tvrtke. Redovito vježba, trenira s girjama, utezima od lijevanog željeza, naročito popularnim u Rusiji, a posebno je zahvalan na svemu što je za njega učinio trener Slaven Planinić. Živi sa suprugom i dvoje njezine djece iz prvog braka koji Duju zovu tatom, što mu je makar donekle vratilo osmijeh na lice.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => potraga za istinom
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2016-03-05 15:21:36
[created_by] => 3127
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2016-03-05 15:37:56
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2016-03-05 15:36:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 10356
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 245
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz regije.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, regija
[secure] => 0
[page_title] => Regija
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 0
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 1
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/Images/2016/03/05/duje_santic9-030316.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
"duje_santic9-030316"
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "1120x840"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 245
[name] => Regija
[alias] => regija
[description] =>
[parent] => 119
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 6
[params] => {"inheritFrom":"119","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 14945496 Threads: 2 Questions: 3145135796 Slow queries: 7012884
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 234862296
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 48
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front06
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /vijesti/regija
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /vijesti/regija/je-li-moguce-da-nikoga-ne-zanima-tko-je-ubio-generala-pobjednicke-vojske-304509
[printLink] => /vijesti/regija/je-li-moguce-da-nikoga-ne-zanima-tko-je-ubio-generala-pobjednicke-vojske-304509?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 237137
[name] => Vlado Šantić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => vlado-santic
[link] => /tag/vlado-santic
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 237831
[name] => duje šantić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => duje-santic
[link] => /tag/duje-santic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => potraga za istinom
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Je li moguće da nikoga ne zanima tko je ubio generala pobjedničke vojske?
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3127
[name] => Hrvoje Prnjak
[username] => hrvoje-prnjak
[email] => hrvoje-prnjak@sd.hr
[password] => $2y$10$Y4luKz1IlJc.uVykb8ag5uxFiMOpwxBSgWDMihSGHVvj6mi9HVY4i
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/hrvoje-prnjak-3127
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1645
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/9d026d46ecd5929a4ba78babd6e96d66?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/03/05/duje_santic9-030316.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] => duje_santic9-030316
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/03/05/duje_santic9-030316.jpg
[title] =>
duje_santic9-030316
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Duje Šantić, sin generala Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića najvjerojatnije ubijenog prije 21 godinu pozvao je u subotu Tužiteljstvo BiH da preuzme procesuiranje ovoga slučaja, a za smrt oca optužio je generala bošnjačke Armije BiH Atifa Dudakovića i zapovjednika vojne policije Armije BiH Hamdiju Abdića Tigra.
Šantić je o svemu progovorio u velikom intervjuu za Spektar Slobodne Dalmacije:
Evo, čujem kako ima naznaka da bi optužnica protiv onih koji su ubili moga oca mogla bit podignuta do jeseni. Ali, znate što... Ne zanima me!
- Kako to?, pitamo.
- Suđenje me ne zanima niti mislim ići na njega. To su ionako samo pijuni, a suđenje će bit farsa. Nalogodavci nisu među osumnjičenima. I zato me zanima samo to da mi napokon kažu gdje je završio moj otac. Neka mi kažu gdje su posmrtni ostaci, bilo što. Ne tražim valjda puno...
Ostao sam bez oca kad mi najviše trebao, kad sam imao 18 godina. Taman kad mi je trebao oslonac, očeva čvrsta ruka... A i ne znam slučaj u novijoj povijesti da je general neke vojske doslovno nestao i da za to nikoga nije briga. I tako, evo, već 21 godinu! Osmog marta će bit 21 godina...
Pa zamislite vi sad život u takvoj neizvjesnosti! Nema ga, zna se s kim je bio prije nego što je odveden u smrt, ali cijela je ta ekipa na slobodi. Znam da se u ratu ljudima događalo i gorih stvari, ali vjerujte, nije ni ova lagana... - u jednom će dahu naš sugovornik.
Kad vidite suze u očima tvrdog momka kao što je Duje Šantić (40), sina generala HVO-a Vlade Šantića, zadnji put viđenog u noći na 9. ožujak 1995. u hotelu Sedra kod Bihaća, znate da je bol, unatoč proteklom vremenu, još uvijek teško podnošljiva.
Primio je nas je u svom mostarskom stanu. Tijekom razgovora nekoliko se puta ispričava "na emocijama". Ne srami se suza. Kaže, mržnje u njemu nema. Nema je više. "Oprostio sam im! Dugo mi je trebalo, ali radio sam na sebi.
Da, mrzio sam, zbog svega što se dogodilo, ružno gledao na muslimane, ali ne mrzim više. Na koncu, imam i dobrih prijatelja muslimana. Evo, ja pozivam na kavu te ljude koji su zadnji bili s njim i znaju što mu se dogodilo. I Hamdiju Abdića Tigra i Atifa Dudakovića. Ja njih mogu pogledat u oči, samo ne znam mogu li i oni mene"; kazat će Duje bojom glasa koja izmjenjuje tonove ogorčenosti i razočarenja.
"Teško je ovo, jer sve se zna, a ništa ne znaš. Nestao čovjek, i nikome ništa. Još mi je teže kad pomislim kako bi, recimo, Amerikanci reagirali da im nestane i narednik, a kamoli general"...
- Još će ispasti da su ga svemirci oteli? - ne možemo se načuditi nekim formulacijama u dokumentaciji iz slučaja Šantić.
- A tko kaže da nisu! Ako je suditi po službenim dokumentima, ovima koje ima i tužiteljstvo, lako moguće. Jer u njima stoji da je general Dudaković, komandant Petog korpusa Armije BiH naredio da se "zbog izbjegavanja moguće incidentne situacije general bojnik Vlado Šantić odvede na spavanje u prostorije Glavnog stožera HVO-a regije Bihać".
A pazite, moj je stari te večeri tamo došao na poziv generala Dudakovića, koji je po njega u Stožer te noći poslao svoje ljude s kolima, da im se pridruži na proslavi Osmog marta. Pazite, Osmi mart su slavili... I onda stoji u dokumentima tužiteljstva da su trojica od ukupno sedam osumnjičenika izveli mog starog na stubište te "iz samo njima poznatih razloga razoružali njegovu pratnju", da bi ga kasnije na "neutvrđen način lišili života, a tijelo sakrili".
Mučili su ga brutalno, potom odveli u sjedište Vojne policije na tavanu Željezničke stanice, gdje ga je vidio jedan svjedok koji kaže da je stari grgljao krv, da su ga doslovno polomili, ubili od batina. I tamo su ga nastavili mučiti, da bi ga na koncu odveli u kuću punca jednog od osumnjičenih i dokrajčili ga s četiri metka iz neposredne blizine.
I sad bi ja trebao ići još i na suđenje, slušat priče o "incidentu" i pričama koje služe samo da se zataška tko zapravo stoji iza svega!
- Tko stoji iza svega, po vašim spoznajama?
- Pa indikativno je da general Dudaković nije među sedam osumnjičenih, iako samo naivci mogu povjerovati da bi u tadašnjim uvjetima, kad je on bio velika faca u Bihaću, vojnici išta poduzimali bez njegova znanja, pogotovo kad je riječ o tako osjetljivoj stvari.
Zar stvarno netko misli da itko vjeruje u to da su vojnici ubili mog starog na svoju ruku? Zar misli da se ne zna da su ti pijuni kasnije i nagrađeni? Pa nije slučajno ovo ubojstvo prekvalificirano u civilno, sve kako bi Dudaković ostao izvan dosega pravde i da ne bi slučajno odgovarao po zapovjednoj odgovornosti ili za ratni zločin, što je ovo po svemu i bilo! - odlučan je Šantić.
Predmet o nestalom generalu skupljao je prašinu u Federalnom tužiteljstvu do kraja veljače 2013., kada Kantonalno tužiteljstvo Unsko-sanskog kantona izdaje nalog o ponovnom provođenju istrage. Saslušano je 80-ak svjedoka, od čega je njih 20 procijenjeno relevantnima za proces.
Krenulo se u potragu za materijalnim tragovima, preronjeno je i korito Une, jer je jedna od verzija ove mučne ratne priče govorila i o tome da je ubijeni Šantić zavezan za metalnu šipku i ubačen u rijeku. No, ni najnovije pretrage nisu dovele do pronalaska tijela. Tragovi krvi su pronađeni na svim spomenutim lokacijama.
"U jednom trenutku se pojavila informacija o pronalasku neke bačve na Smetlištu. Jedan od ljudi što je radio na slučaju mi je kazao, ne treba ti čekat DNA analizu, ćaća ti je unutra, sto posto. Možete mislit, bio sam lud ta tri mjeseca iščekujući rezultate analize. Vjerujte, bilo mi je gore nego '95., kad je stari nesto!
I onda, nazovem ja, jer više nisam mogao čekat, jednog čovjeka upućenog u to što se događa, a on meni kaže: Čekaj, Duje, zar ti nitko nije rekao? Rekoh, što, govorite. Pa kaže, utvrđeno je da to nisu ostaci tvoga oca, da nisu ljudski ostaci uopće...
Duje se teško nosi s tom traumom. Iako se bavi i sportom, pali cigaretu za cigaretom. Pitamo, ima li nakon svega otići u Bihać.
- Ne, ne ide mi se tamo uopće nakon svega. Idem samo kad moram. Nemam želje nikako. A vjerujte, tamo sam proživio prekrasne godine. Prvih 15 godina života, baka, dedo... Moj je stari iz Vedrog Polja kod Bihaća. Pa sve dječije igre, prva ljubav, sviranje gitare... Najbolji prijatelji, prva dva razreda srednje...
Sjećam se kad mi je stari kupio brdsko-planinski bicikl, pa to je meni bilo jače nego da si mi motor kupio! Sve su curice letjele za mnom, ha ha... - zasjajit će oči našeg sugovornika, ali ovoga puta ne zbog suza ili nagomilane gorčine.
- Na sudu sam lani dobio presudu da je stan u kojem smo živjeli sada moj, jedan kroz jedan. Namučio sam se oko toga, jer je bio na oca koji službeno ne postoji, ali nema smrtni list. Nekako sam to sve uspio srediti pravno, otkupio sam stan, uknjižio se, ali i dalje ne mogu u njega.
- Zašto?
- U njemu žive neki ljudi i neće da iziđu. Bošnjaci su.
- Po čemu pamtite oca?
- Užasno sam ga puno volio. Poštovao ga... Volio me, vodio na utakmice Hajduka, volio je Hajduk stari. Sjećam se Tottenhama na Poljudu 1984. godine... Bio je strog, o njegovoj riječi se nije raspravljalo, ali isto tako znam da mi je za školu znao reći, ajde, sine, prođi, kupit ću ti bicikl... Jedino mi žao... Što ga nisam imao prilike vidjeti i kazat mu još neke stvari... - progutao je Duje novu dozu neizrečene gorčine.
- Sigurno se i vi pitate, otkud Duje u Bihaću? Mama mi je iz Sinja, a tata je tada bio u Splitu, tu se rodila ljubav, a ubrzo i ja.
- Kad si ga zadnji put vidio?
- Kad je proveo u komadu mjesec dana u Bihaću, što ranije, tijekom rata, nije bio slučaj. Činilo mi se da mu je nekako bila puna kapa svega, jer je vidio kakve se nepravde događaju u ratu. Bilo mi je već tada neobično što je toliko ostao kod kuće jer je znao odsustvovat i po sedam mjeseci. Mjesecima ga ne bismo viđali. Često nismo znali ni gdje je.
Mi, dakle, mama, sestra i ja, izvukli smo se iz srpskog okruženja i otišli Zagreb u studenom '92. Iz Bihaća smo otišli noćnim letom, to su bili avioni što su vozili ranjenike. Nismo ništa ponijeli, nije se ni moglo. To jest, ja sam ponio dvije jakne i tri kasete, jednu od Azre...
Sjećam se da smo iznad srpskih položaja zapravo jedrili, s ugašenim motorom, a avion je bio nešto kao "piper" Mister Noa. Smjestilo nas je u vojni hotel, sjećam se da mjesecima nismo imali ni glasa o starome, ni jel' živ il' mrtav. Ništa. Sjećam se da se jedan dan samo pojavio na vratima, došao je sa "unproforcima" preko srpskog teritorija. Sjećam se i kad je jednom pričao s Tuđmanom telefonski... Moj stari je Tuđmana zvao "stari"...
Pazite, Bihać je bio važan u ratu, bihaćki džep nije smio pasti. Em zato što bi to bila druga Srebrenica, jer je na tom području bilo gotovo 100 tisuća ljudi, em zato što bi Srbi tako povezali krajišku liniju Banja Luka-Bihać-Knin. Zato je u Bihaću cijelo vrijeme više-manje bila dobra i suradnja između Bošnjaka i Hrvata, jer je i pomoć dolazila iz Hrvatske. Znam da je moj stari znao reći Bošnjacima, dirnete li nas, pustit ću da u grad uđu Srbi...
- Jeste li imali ikakvih naznaka da bi se vašem ocu nešto moglo dogoditi?
- Kad bi se i čuli, on je uvijek govorio da je sve u najboljem redu, makar se u pozadini čule granate. Naknadno smo saznali za događaj koji se u kontekstu svega što se događalo može uzeti kao indikativan. Naime, dva dana prije nego što je moj odac mučki ubijen, bihaćki je kraj posjetila hrvatska delegacija, u kojoj su bili Bernard Jurlina, Muhamed Zulić i Drago Lovrić.
Kao, došli su obići Hrvate u ime Vlade RH. Vraćali su se u Zagreb šestoga, a to je dan kad je mojoj sestri Ivani rođendan, i stari je htio iskoristit tu priliku da joj dođe čestitati i iznenadi je. Ali, kad su se spremali ući u helikopter, vojnik Armije BiH je uperio pušku u mog oca i kazao mu da ima naredbu da ga ne može pustiti u letjelicu! I tako su ovi otišli bez njega.
I što je najgore, nisu nikome govorili ništa o tome, pa ni nama, njegovoj obitelji, iako je za pretpostaviti - vjerojatno bi stari danas bio živ da su ikom išta kazali! Ma bio bi živ, sto posto... Tu večer stari je zvao, da makar telefonski čestita, i kad ga je stara pitala kako je, rekao je "ne valja".
To je valjda bio prvi put u četiri ratne godine da se nešto požalio. Izgleda da je taj događaj itekako povezan s onim što se dogodilo u Sedri dva dana kasnije, jer je Dudaković, kažu svjedoci, ondje galamio na mog starog da je pokušao pobjeći iz Bihaća!
- Koliko je vjerojatno da se vaš otac stvarno spremao napustiti Bihać?
- Ma, gluposti! To naprosto nije istina, jer je njegova uloga u obrani Bihaća bila velika, i on je toga bio svjestan.
Zbog svega toga, Duju posebno boli kad se generala Dudakovića posebno uzdiže - s hrvatske strane.
- Možete mislit kako je meni i mami bilo gledat jednu od onih emisija u povodu obljetnice Oluje i drugih osloboditeljskih akcija, u kojoj general Ante Gotovina podržava Dudakovića. U redu, on je zaslužan za obranu Bihaća, imao je 15 tisuća vojnika, ali gospodine Gotovina, kako možete?! Zar je moj otac u svemu tome nebitan?
Može li biti nebitno što je likvidiran hrvatski general, kojemu tijelo nikad nije nađeno? Htio sam pisati Gotovini zbog svega, jer ga zaista cijenim kao ratnika, sve najbolje, ali od njega sam baš zato očekivao da će Dudakovića pitati gdje je hrvatski general, a ne da ga podržava... - pomalo se izdanim osjeća Duje.
Pitamo, misli li možda da sudbina njegovog oca ima ikakve veze s činjenicom da je bio dopredsjednik HDZ-a u BiH, odnosno, jedan od glavnih zagovornika Herceg Bosne, čije se postojanje vremenom itekako reflektiralo na međunarodnu poziciju tadašnje hrvatske vlasti.
- Ne bavim se teorijama urote, iako me ništa ne bi iznenadilo. Je li moj stari bio potencijalno "opasan" za nekoga, zbog svega što je znao i vidio, ne znam. Nije imao dlake na jeziku, takvog ga pamtim. Neobično je da nam je 19. ožujka '95., u trenutku kad smo se svi mi još nadali da je stari živ, Ejup Ganić u ime Predsjedništva BiH poslao pismeni izraz sućuti zbog njegove "tragične smrti".
Dakle, očito su neki cijelo vrijeme znali što se zapravo dogodilo mom starom, samo to očito imaju razloga i skrivati.
Do pakla komune i natrag
Nekome bi sve što se meni dogodilo možda bio motiv, mene je strašno psihički unazadilo. U Zagrebu sam završio srednju kemijsku i upisao fakultet grafičkog dizajna, ali nisam uspio nakon svega. Slomio sam se skroz. Bio sam i u vojsci, kao profesionalac. Ali ni to okruženje me nije motiviralo...
I što da vam kažem, na kraju sam završio u komuni. U Riminiju. Jebiga, ne stidim se toga. Nije meni tatina sudbina opravdanje za to, ali puko sam. Jednostavno, bježo sam od problema kroz to... U Italiji sam radio na sebi, i evo, čist sam od 2006. godine. U Vicenci sam radio s najtežim invalidima, s onima koje neće nijedna ustanova. Moj primjer je izišao i u knjizi o 40 najvećih obraćenja... Ponosan sam na to. Tu sam shvatio bit vjere. A to je davanje sebe drugima. I tu sam se našao. To me ispunilo.
Duje danas živi u Mostaru, radi u sektoru osiguranja jedne tamošnje tvrtke. Redovito vježba, trenira s girjama, utezima od lijevanog željeza, naročito popularnim u Rusiji, a posebno je zahvalan na svemu što je za njega učinio trener Slaven Planinić. Živi sa suprugom i dvoje njezine djece iz prvog braka koji Duju zovu tatom, što mu je makar donekle vratilo osmijeh na lice.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/je-li-moguce-da-nikoga-ne-zanima-tko-je-ubio-generala-pobjednicke-vojske-304509
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=8cbe37fbfc4a959421cc4e3d327461e001f7d862
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Je+li+mogu%C4%87e+da+nikoga+ne+zanima+tko+je+ubio+generala+pobjedni%C4%8Dke+vojske%3F&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fregija%2Fje-li-moguce-da-nikoga-ne-zanima-tko-je-ubio-generala-pobjednicke-vojske-304509
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fregija%2Fje-li-moguce-da-nikoga-ne-zanima-tko-je-ubio-generala-pobjednicke-vojske-304509
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => potraga za istinom
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
12. svibanj 2024 10:42
