Zadnjih dana primjetan je zaokret u medijskom prikazu ukrajinskog rata: sve više zapadnih autora odustaje od lažnog optimizma i počinje realističnije slikati ukrajinsku stvarnost. Tamo gdje se uz fanfare najavljivao ukrajinski prodor na Krim, sada se piše o ruskom opkoljavanju Avdiivke.
Jedan od tih autora je i britanski pisac i konzervativni političar Daniel Hannan – bivši dugogodišnji zastupnik Europskog parlamenta, a danas član Doma lordova i savjetnik Odbora za trgovinu Ujedinjenog Kraljevstva - koji je ovog vikenda u listu Telegraph objavio kolumnu pod naslovom "Putinova Rusija sve je bliže razornoj pobjedi. Temelji Europe podrhtavaju".
Tekst započinje gotovo poetskom rečenicom: "Moramo razgovarati o Ukrajini."
No potom slijedi tvrda, pesimistična proza u kojoj se ukrajinska stvarnost prikazuje naturalističkim, gotovo vojničkim žargonom ("ukrajinska protuofenziva nije uspjela", "inicijativa prelazi na osvajače", "projektili opet pogađaju Kijev"), a dodatnu zanimljivost tekstu daju elementi autobiografske ispovijedi:
"Bio sam jedan od onih koji su očekivali da će se Ukrajina probiti do Azovskog mora", priznaje Hannan, i retorički pita i samog sebe i čitatelja:
"Zašto sam krivo shvatio?"
Odakle Putinu samopouzdanje?
Iz nastavka teksta vidimo da britanski političar svoj optimizam u pogledu ukrajinske protuofenzive – koja je započela početkom lipnja, a ugasila se ovih dana, bez većih rezultata – nije temeljio samo na čitanju novina, već da se doista potrudio biti informiran, čime je konačno razočaranje samo još veće.
"Razgovarao sam ne samo s Ukrajincima, već i s britanskim vojnim promatračima s izravnim znanjem o bojnom polju. Gledali su izvanredne ukrajinske uspjehe u Harkovu i Hersonu 2022. – uspjehe koji su ohrabrili Zapad da ponudi vrste oružja koje se ranije suzdržavao slati (...). Ali osvajači su naučili iz svojih ranijih pogrešaka. Dok je Ukrajina prošlog proljeća žurila obučavati svoje ljude kako da rukuju novim oružjem, Rusija je sijala milju za miljom nagaznih mina, gradila utvrde, kopala rovove i gomilala bespilotne letjelice", piše Hannan.
Britanski političar posebno analizira ovotjednu arapsku mini-turneju ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je 6. prosinca posjetio Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) i Saudijsku Arabiju. Hannan piše da je Putin "dugo bio previše uplašen da odluta izvan granica Rusije", jer je osim međunarodne tjeralice "imao i opravdan strah od atentata", pa su njegovi "jedini inozemni pothvati bili bivše sovjetske države i dvije prijateljske diktature: Iran i Kina".
"No, ovaj je tjedan posjetio dvije neutralne diktature – UAE i Saudijsku Arabiju. Snimka nesumnjivo pokazuje da je to bio despot osobno, a ne njegov dvojnik. Što mu je dalo samopouzdanje da putuje na mjesta koja imaju sigurnosne veze sa Zapadom? Je li moguće da je postignut neki okvirni sporazum? Je li možda od Saudijaca zatraženo da ga ispitaju, diskretno i neporecivo, kao mogući uvod u mirovne pregovore?" - pita se Hannan.
Ugrožena reputacija Zapada
Iz intonacije teksta vidimo da se Hannan užasava mogućnosti da Zapad pristane na pregovore s Putinom, koji bi vjerojatno značili određene koncesije za Rusiju.
"Ako je tako, riskiramo katastrofu (...) za zapadne demokracije. Bilo kakav dogovor kojim se nagrađuje ruska agresija signalizirat će ostatku svijeta da NATO, sa svim svojim kolektivnim bogatstvom i oružjem, nije mogao uspjeti u minimalnom cilju spašavanja zemlje koju su se njegove dvije najmoćnije članice, SAD i Britanija, obvezale štititi", navodi britanski političar, tumačeći da bi takav ishod dramatično ugrozio reputaciju Zapada u svijetu:
"Iako ovaj put sami nismo u ratu, toliko smo uloženi u ukrajinsku stvar da bi ruska pobjeda – a apsorbiranje osvojenog teritorija je ruska pobjeda, predstavite to kako hoćete – značila katastrofalan gubitak prestiža za Zapad i ideje povezane s njim: osobna sloboda, demokracija i ljudska prava", upozorava Hannan.
Na ovom mjestu britanski političar pokušava uštrcati štogod optimizma u svoj tekst, pa navodi kako "ovo još nije gotovo", odnosno kako je "još uvijek moguće zamisliti mirovni sporazum koji otvoreno ne nagrađuje agresiju", pa bi tako anektirane istočne regije "možda mogle dobiti autonomiju pod labavim ukrajinskim suverenitetom", kao što bi se "na demilitariziranom Krimu možda mogao održati referendum pod međunarodnim nadzorom"...
"Ali ako Rusija završi silom anektirajući zemlju, neće izgubiti samo Zapad; u pitanju je cijeli međunarodni poredak nakon 1945. godine", piše Hannan, koji tekst završava onako kako je i počeo, dakle poetski: "Svijet postaje hladniji. Noći se približavaju."