stdClass Object
(
[id] => 1237039
[title] => Europljani napunili plinske spremnike i američke džepove, a SAD-u se sklanjanjem Rusije od Europe ispunio gotovo stogodišnji san. Cijenu toga ćemo platiti svi
[alias] => europljani-napunili-plinske-spremnike-i-americke-dzepove-a-sad-u-se-sklanjanjem-rusije-od-europe-ispunio-gotovo-stogodisnji-san-cijenu-toga-cemo-platiti-svi
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
S obzirom na to da ni Sjeverni tok 1 ni 2 ne mogu dugoročno isporučivati rusku energiju izravno u Njemačku, Europa ima "ogromnu priliku da jednom zauvijek ukloni ovisnost o ruskoj energiji i tako oduzme od Vladimira Putina mogućnost naoružavanja energije kao sredstva za promicanje njegovih imperijalnih planova, što nudi ogromnu stratešku priliku za godine koje dolaze", izjavio je početkom mjeseca američki državni tajnik Antony Blinken.
Očito, riječ je o - barem iz američke perspektive - toliko nevjerojatnoj prilici da je Amerikanac tu izjavu ponovio dvaput.
Dok Europa ulazi u zimu, bez tradicionalnog jeftinog ruskog plina, njeni građani možda neće cijeniti "ogromnu stratešku priliku" koju njihova nevolja nudi Washingtonu. Zapadne sankcije Rusiji već su dovele do gubitka radnih mjesta, vrtoglavog rasta računa i straha od racionalizacije energije, a neposredno prije eksplozije Sjevernog toka, čelnik Njemačke federacije čelika upozorio je da bez ruske energije "zima deindustrijalizacije prijeti Njemačkoj". Istina, u međuvremenu su se zalihe napunile i preko 90 posto, ali sredstva potrošena na tu dopremu su gurnule Europu u dužničku krizu koje tek treba eskalirati.
Imajući sve ovo u vidu, Blinkenov optimističan odgovor na prestanak dotoka ruskog plina mogao bi se činiti čudnim za jednog visokog diplomata. Ipak, on je savršeno u skladu s dugogodišnjim naporima SAD-a da zauvijek ukinu Sjeverni tok. Osim toga, možda je zgodno napomenuti da je Blinken 1987. napisao knjigu "Saveznik protiv saveznika; Amerika, Europa i kriza sibirskog plinovoda".
---
---
Cilj američke višegodišnje kampanje protiv Sjevernog toka je oslabiti rusko gospodarstvo, potkopati integraciju Rusije s ostatkom Europe, sačuvati unosne tranzitne naknade od dvije milijarde dolara godišnje za svoje ukrajinske partnere i povećati europsku ovisnost o američkoj energiji, posebno o ukapljenom plinu. Ili, kao što je jedna od Blinkenovih prethodnica, Condoleezza Rice,objasnila 2014. godine: "Dugoročno, jednostavno želimo promijeniti europsku strukturu energetske ovisnosti. Želimo da više ovise o energetskoj platformi Sjeverne Amerike."
Štoviše, SAD njeguje i povijest sabotaže plinovoda - i to onog ruskog. Naime, Thomas Reed, bivši tajnik američkih zračnih snaga i član Vijeća za nacionalnu sigurnost Ronalda Reagana, u svojim je memoarima, objavljenima 2004., opisao kako je CIA-ina operacija uništavanja plinovoda između SSSR-a i zapadne Europe u ljeto 1982. godine izazvala "najmonumentalniju nenuklearnu eksploziju ikad viđenu iz svemira".
Ukratko, "ogromna prilika" koju Blinken izvlači iz raznošenja Sjevernog toka proizlazi iz samih ciljeva koje je pripisao Putinu: "naoružavanja energije" za "imperijalne planove".
---
---
Unatoč tome što u američkim medijima prevladava narativ da Rusi stoje iza sabotaže plinovoda - bez ikakvog dokaza i van svake logike - kroz antirusku propagandu se nekako uspiju probiti i nešto drugačiji stavovi. Tako je Jeffrey Sachs, američki politički analitičar, direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia i predsjednik UN-ove mreže rješenja za održivi razvoj, ustvrdio da njegova država stoji iza sabotaže spornog plinovoda. "Postoji izravan radarski dokaz da su američki vojni helikopteri, inače stacionirani u Gdanjsku, kružili iznad ovog područja. Osim toga, pričao sam s nekim poznatim novinarima koji su mi rekli da smo mi sabotirali plinovod, ali da se ne smije govoriti o tome", kazao je.
"Moja prognoza je da će europske vlasti za koji tjedan izaći i reći: ‘Hmmm, jako teško, ne znamo tko je to napravio, trag se ohladio, ali nastavit ćemo tražiti‘, što bi samo potvrdilo da je SAD to učinio. Zanimljivo, čitava stvar se uskoro nakon bombardiranja utišala, umjesto da parlamenti diljem kontinenta odzvanjaju sa: ‘Naša ključna infrastruktura je raznesena!‘ Meni to govori da im je rečeno: ‘Kuš tamo! Ne želimo stvarno znati što se dogodilo.‘ Ali to je njihova stvar, oni bi trebali biti zainteresirani za to. No, i ako otkriju počinitelja, neće ga izdati, jer misle da je SAD njihov sigurnosni kišobran. Ja mislim da je SAD velika provokacija koja prijeti Europi više nego išta‘, smatra Sachs.
---
---
A da bi profesor mogao biti na tragu nečega sugerira i studija iz 2019. koju je proveo think-tank RAND, kojeg financira američka vlada, a čiji je zadatak identificirati optimalna sredstva za "pretjerano širenje i debalansiranje Rusije". U njoj se navodi da je "najveća ranjivost Rusije, u bilo kakvom natjecanju sa Sjedinjenim Državama, njeno gospodarstvo" koje je "jako ovisno o izvozu energije". Kad bi SAD mogao stvoriti "alternative opskrbe ruskom plinu", objašnjava izvješće, "glavna korist" bila bi "niži ruski prihod od izvoza". To bi zauzvrat "dodatno opteretilo ruski proračun."
Sukladno tome, RAND predlaže, kao "opciju za dokidanje ekonomskog proširenja Rusije" da se, kao prvi korak, "uključi zaustavljanje Sjevernog toka 2."
Izvješće RAND-a također nudi trezvenu procjenu prepreka smanjenju uloge Rusije kao glavnog dobavljača plina. "Plin iz ruskih plinovoda jeftiniji je od alternativa", primjećuje RAND, dok američki LNG "obično košta najmanje 30 posto više". Sukladno tome, "najvažnija mana" u bilo kojoj kampanji protiv Sjevernog toka 2 je da bi "stvaranje novih, neruskih opskrba plinom za Europu bilo skuplje od nastavka kupnje ruskog plina iz plinovoda." Ova problematika je, međutim, (donekle) otklonjena tako što je - sigurno slučajno - samo dan prije bombardiranja Sjevernog toka pušten u funkciju plinovod koji spaja Norvešku i Poljsku.
U međuvremenu su Švedska i Danska odbacili mogućnost za uspostavu zajedničkog istražnog tima s Njemačkom koji bi ispitao puknuća plinovoda. Mats Ljungqvist, tužitelj uključen u švedsku istragu curenja Sjevernog toka, poručio je za Reuters da takvo nešto ne dolazi u obzir jer ne žele "dijeliti povjerljive informacije izravno povezane s nacionalnom sigurnošću". Ipak, Danci su potvrdili da je uzrok "jaka eksplozija" pa najavili će "nastaviti tražiti", tako se približavajući ispunjenju proročanstva profesora Sachsa.
---
---
Bilo kako bilo, najveći svjetski proizvođač plina - SAD - je, u prvoj polovici 2022., postao i njegov najveći izvoznik. Pritom je čak 70 posto tog energenta preusmjereno u Europu, dok je tijekom prošle godine taj postotak bio 35 posto. Ujedno, Sjedinjene Države su u prvih šest mjeseci 2022. poslale više plina u Europu nego u cijeloj 2021., a Ursula von der Leyen je u srpnju izjavila da je uvoz američkog plina porastao tri puta.
Paralelno s tim, desio se i pad kupovine od SAD-a za zemlje manje platežne moći od one europske. Tako je, primjerice, Belgija zabilježila porast za oko 650 posto, dok je pakistanski uvoz u SAD pao za 72 posto. Također, referentne cijene plina su ljetos u Europi iznosile 34,06 dolara za milijun britanskih toplinskih jedinica (mmBtu) u usporedbi s 29,99 u Aziji samo i 6,12 u SAD-u. Ovakvu suludu disproporciju je prošlog tjedna kritizirao i Emmanuel Macron, optuživši američku trgovinsku i energetsku politiku za "dvostruki standard".
Još jedan dobitnik u ovoj igri je spomenuta Norveška, čija vlada sljedeće godine očekuje rekordan prihod od naftne i plinske industrije, predviđajući rast od 18 posto u odnosu na ovogodišnju razinu i čak peterostruki porast u usporedbi s 2021. Naravno, sve zbog toga što su se europske cijene plina utrostručile nakon ruskog smanjenja opskrbe poradi invazije na Ukrajinu, a udeseterostručile u usporedbi s razinama od prošle godine.
---
---
Ali visoka cijena nije i jedina cijena prelaska na američki plin; kako za europu, tako ni za svijet. I dok je transport ovog energenta najefikasniji mrežom cjevovoda - za čiju isplativost izgradnje ipak treba postojati određena geografska bliskost - on se također može transportirati kamionima, željeznicom i brodovima. Prilikom toga se obično pretvara u tekući oblik, poznat kao ukapljeni prirodni plin ili LNG, koji se komprimira i/ili hladi na nevjerojatno nisku temperaturu od -161 stupanj Celzija.
Međutim, postoji nekoliko velikih problema povezanih s ovim metodama prijevoza. "Prvo, energija potrebna za hlađenje plina u njegovo tekuće stanje, plus energija potrebna za kopneni ili prekomorski transport, i konačno pretvaranje tekućeg plina natrag u plinovito stanje, je ogromna. Ovaj proces briše sve klimatske prednosti koje je plin mogao imati u odnosu na druge oblike fosilnih goriva", objašnjava Amanda Levin, analitičarka NRDC-a.
Drugo, kamion ili vlak gusto natrpan fosilnim gorivom u biti je - bomba. Ukapljeni prirodni plin iz samo jedne željezničke cisterne mogao bi biti dovoljan da uništi prosječni kvart, dok je za izjednačavanje bombe iz Hirošime potrebno njih 22. "U mnogim slučajevima, ti se eksplozivni vagoni voze kroz naseljena mjesta kako bi stigli od postrojenja za obradu do izvoznih terminala ili potrošača", tvrdi kaže Kimberly Ong, viša odvjetnica NRDC-a.
Ova upozorenja nisu bez osnova. Zaista, ova infrastruktura ima zabrinjavajuću tendenciju eksplodiranja. Samo u Sjedinjenim Državama, plinske kompresorske stanice, postrojenja za obradu i cjevovodi odgovorni su za eksplozije u 2012., 2013., 2015., 2016. i 2019. godini. U većini ovih slučajeva su radnici poginuli ili teško ozlijeđeni. A sada SAD izvozi ovako ukapljene rizike put Europe.
---
---
Ali ovdje tek počinju problemi s tzv. prirodnim plinom. On, naime, nije "prirodniji" od bilo kojeg drugog fosilnog goriva, a taj (neprirodni) epitet nudi javnosti pogrešan dojam da je siguran za ljude i okoliš. Štoviše, u 2020. je ukupni ugljični otisak plina predstavljao gotovo dvostruko veći trag od samog ugljena, čineći više od 36 posto ispuštenog CO2 povezanog s energijom. Ukupno zagađenje ugljikom iz plinskih elektrana više se nego udvostručilo u posljednjih 15 godina, tako promičući to gorivo u najveći izvor onečišćenja ugljikom u industrijskom sektoru.
Tijekom Trumpove administracije čak su učinjeni napori da se ukapljeni plin prekrsti u "plin slobode", a 2020. godine otkriveno je da su utjecajne osobe na društvenim mrežama plaćene da uvjere pratitelje da su plinske peći kul (#KuhanjeNaPlin). Ovakve propagandne kampanje su konačno polučile željene rezultate kada je u srpnju ove godine EU parlament proglasio plin zelenom energijom, tako zanemarujući činjenice da on uvelike pridonosi onečišćenju zraka, vode i klimatskim promjenama.
Iako neki tvrde da je plin manje štetan od ugljena ili nafte, istina je ipak nešto kompliciranija. Istina, plin ne proizvodi toliko stakleničkih plinova kao druga fosilna goriva pri izgaranju (nego i do 50 posto manje), ali to nije jedini način na koji oni dospijevaju u atmosferu. Prije nego što se spali, plin curi na svakom dijelu svog puta: iz bunara, tijekom transporta duž cjevovoda, u elektranama te u domovima i poslovnim prostorima gdje je spaljen. To znači da se na svakom koraku velike količine metana - drugog najvećeg onečišćivača klime - ispuštaju u zrak. Ovaj dio proizvodnje standardne metrike obično ne uzimaju u obzir, iako su nužne kako bi se u potpunosti shvatio utjecaj plina na našu klimu i kvalitetu zraka.
---
Metan kao generator plastike:
Dok industrija fosilnih goriva buši tražeći metan, također iz zemlje izvlače i etan - primarnu komponentu u proizvodnji plastike - što je pomoglo potaknuti nevjerojatan porast globalne proizvodnje ovog materijala. "Možete razmišljati o plastici kao o vrsti subvencije za fracking", rekao je za Yale Environment 360 Steven Feit, odvjetnik u Centru za međunarodno pravo okoliša. Sve dok je etan jeftini nusproizvod proizvodnje metana, bit će vrlo malo troškova za proizvodnju plastike koja muči svjetske vodene putove, opterećuje odlagališta otpada i šteti zdravlju živog svijeta.
---
Metan je jedan od najjačih stakleničkih plinova poznatih znanosti, s 80 puta većim potencijalom zadržavanja topline od ugljičnog dioksida tijekom prvih 20 godina nakon što je ispušten u atmosferu. Šesto izvješće o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama primijetilo je da je ovaj plin uzrokovao samo za 33 posto manje globalnog zagrijavanja od ugljikovog dioksida.
---
---
No čak i ako ostavimo po strani curenje metana, u zalihama prirodnog plina koje smo pikirali ima toliko ugljika da, ako ga spalimo, ćemo pogaziti obećanja iz Pariškog sporazuma, gdje se svijet složio da će porast globalne prosječne temperature zadržati na najviše 2 stupnja Celzijusa. Think tank Oil Change International (OCI) naglašava očitu implikaciju: "Nema mjesta za razvoj novih fosilnih goriva - uključujući plina - unutar ciljeva Pariškog sporazuma." Ako su zemlje svijeta ozbiljne u pogledu svojih zajedničkih ciljeva, moraju momentalno otkazati planove za nove bušotine i rudnike.
Nadalje, što se tiče nesreća, samo istjecanje plina 2015. iz kanjona Aliso u blizini Los Angelesa ispustilo je više od 95.000 tona metana u atmosferu, dovodeći više od 35.000 ljudi u opasnost u jednoj od najgorih katastrofa povezanih s klimom u povijesti, čija curenja traju i do danas. Nedugo nakon toga, cjevovod na Aljasci je puknuo, iz kojeg je na nekim mjestima curilo 6.000 do 9.000 kubičnih stopa plina dnevno. Godine 2021. požar izazvan curenjem plinovoda u Meksičkom zaljevu je donio kadrove oceana u plamenu, a sve se odvijalo na maloj udaljenosti od naftne platforme. Ta curenja će desetljećima utjecati na globalnu klimu.
A utjecaj događaja iz Meksičkog zaljeva je čak manji od onog uzrokovanog prošlomjesečnom eksplozijom na Sjevernom toku, vjeruje Međunarodni opservatorij za emisije metana. Ovo puknuće se čini kao najveće pojedinačno ispuštanje metana ikad, ističe Ioannis Binietoglou iz neprofitne ekološku organizaciju Clean Air Task Force. Čak pola milijuna metričkih tona metana pobjeglo je iz cjevovoda, prema analizi Associated Pressa. To je otprilike pet puta više od onoga u kanjonu Aliso, što je bilo najveće curenje do ovog rujna.
Iako je "izvanredno velik" bijeg metana iz Sjevernog toka samo je djelić rutinskog curenja iz operacija vezanih za fosilna goriva. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, industrija nafte i plina emitirala je 82 milijuna tona metana u 2019., što bi bilo kao da se katastrofe Sjevernog toka događaju svaka dva dana.
---
---
Kao da sve to nije dovoljno, plinska industrija također emitira dušikove okside i hlapljive organske spojeve koji olakšavaju stvaranje prizemnog ozona, koji doprinosi plućnim bolestima i povećava osjetljivost na respiratorne infekcije. Ljudi koji žive u blizini naftnih i plinskih bušotina imaju povećane stope loših ishoda trudnoće, raka, respiratornih i kardiovaskularnih problema te pogoršanja astme., dok plinski uređaji u našim domovima - ploče za kuhanje, grijalice i sušilice rublja - pogoršavaju kvalitetu unutarnjeg i vanjskog zraka zagađivačima kao što su ugljični monoksid, dušikovi oksidi, formaldehid i sitne čestice.
A za samo frakiranje - vađenje prirodnog plina ili nafte iz škriljevca i drugih oblika "tijesnih" stijena - jedne bušotine, energetske tvrtke mogu koristiti milijune galona vode, koja se, zajedno s dodanim kemikalijama, pumpa duboko pod zemlju, tako je uklanjajući iz parametra prirodnog ekosustava i smanjujući njenu dostupnost. Također, budući da energetske tvrtke ne mogu kontrolirati gdje ta prljava voda teče, ovaj proces prijeti obližnjim izvorima.
Otpadne vode frakiranja mogu biti radioaktivne, korozivne i toksične za ljude i divlje životinje. I dok tvrtke ne moraju otkriti svoj puni popis sastojaka, u izvješću Vijeća za obranu prirodnih resursa (NRDC) je utvrđeno da najmanje 29 kemijskih dodataka u takvoj vodi iznimno zabrinjavajuće za ljudsko zdravlje, a više od desetak njih su vjerojatni ili poznati ljudski karcinogeni.
Taloženje otpadne vode duboko pod zemljom pritišće i formacije stijena, uzrokujući njihovo naglo pomicanje. Učestalost potresa magnitude tri ili veće povećala se 40 puta između kasnog 20. stoljeća i posljednjih nekoliko godina u središnjim Sjedinjenim Državama. Geofizičari Sveučilišta Stanford tvrde da je porast frakiranja u Oklahomi od 2009. glavni osumnjičeni za to što je ova država po tektonskim poremećajima prestigla standardno drhtavu Kaliforniju.
---
---
Zagovornici plina, unatoč svemu, ga hvale kao "gorivo za premošćivanje tranzicije"; izvor energije koji se može odmah primijeniti i pokretati svjetsko gospodarstvo sve dok obnovljivi izvori energije ne budu spremni preuzeti primat. Međutim, "gotovo pet desetljeća industrijske retorike o plinu kao premosnom gorivu ne čini ga čišćim niti održivijim", kaže Bobby McEnaney, direktor NRDC-jevog projekta prljave energije. "Potrebni su nam putevi, a ne mostovi. Kad je riječ samo o troškovima, vidjeli smo da su obnovljivi izvori energije pobjedili. Postoji čak nekoliko postrojenja bušenja plina koja su perverzno izgradila vlastite vjetroelektrane i solarne objekte za napajanje svojih operacija, jer je to jeftinije od korištenja plina."
Uistinu, energija vjetra i sunca sada je jeftinija od energije iz plina ili ugljena, a dinamika ovog trenda trenda mogla bi užasnuti lobiste fosilnih goriva, Naime, tijekom posljednjeg desetljeća cijena energije iz vjetra pala je za 70 posto, a solarne energije za 89 posto. Yale Climate Connections objašnjava: "Iako možda nije praktično odmah zamijeniti sve elektrane na ugljen obnovljivim izvorima energije, definitivno je to moguće učiniti u sljedećem desetljeću ako obnovljivim izvorima nastave padati cijene. No, ako sada zamijenimo ugljen plinom, uložili smo sredstva u novu plinsku infrastrukturu i tako odgodili široku primjenu zelene tranzicije."
---
---
U svakom slučaju, nadolazeća europska zima će biti ledeno-vrela. Premda se najavljuju polarne fronte, na starom kontinentu već lijepo ključa. Prosvjedi protiv (pre)visokih cijena energenata i životnih troškova - a samim time i sankcija Rusiji - se dobrano zagrijavaju u Francuskoj, Češkoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Moldaviji, Rumunjskoj i Velikoj Britaniji. A, ukoliko se ova eskalacija nezadovoljstva nastavi, to bi moglo značiti "ogromnu stratešku priliku" za politike neovisne od američkih utjecaja.
S obzirom na to da ni Sjeverni tok 1 ni 2 ne mogu dugoročno isporučivati rusku energiju izravno u Njemačku, Europa ima "ogromnu priliku da jednom zauvijek ukloni ovisnost o ruskoj energiji i tako oduzme od Vladimira Putina mogućnost naoružavanja energije kao sredstva za promicanje njegovih imperijalnih planova, što nudi ogromnu stratešku priliku za godine koje dolaze", izjavio je početkom mjeseca američki državni tajnik Antony Blinken.
Očito, riječ je o - barem iz američke perspektive - toliko nevjerojatnoj prilici da je Amerikanac tu izjavu ponovio dvaput.
Dok Europa ulazi u zimu, bez tradicionalnog jeftinog ruskog plina, njeni građani možda neće cijeniti "ogromnu stratešku priliku" koju njihova nevolja nudi Washingtonu. Zapadne sankcije Rusiji već su dovele do gubitka radnih mjesta, vrtoglavog rasta računa i straha od racionalizacije energije, a neposredno prije eksplozije Sjevernog toka, čelnik Njemačke federacije čelika upozorio je da bez ruske energije "zima deindustrijalizacije prijeti Njemačkoj". Istina, u međuvremenu su se zalihe napunile i preko 90 posto, ali sredstva potrošena na tu dopremu su gurnule Europu u dužničku krizu koje tek treba eskalirati.
Imajući sve ovo u vidu, Blinkenov optimističan odgovor na prestanak dotoka ruskog plina mogao bi se činiti čudnim za jednog visokog diplomata. Ipak, on je savršeno u skladu s dugogodišnjim naporima SAD-a da zauvijek ukinu Sjeverni tok. Osim toga, možda je zgodno napomenuti da je Blinken 1987. napisao knjigu "Saveznik protiv saveznika; Amerika, Europa i kriza sibirskog plinovoda".
---
---
Cilj američke višegodišnje kampanje protiv Sjevernog toka je oslabiti rusko gospodarstvo, potkopati integraciju Rusije s ostatkom Europe, sačuvati unosne tranzitne naknade od dvije milijarde dolara godišnje za svoje ukrajinske partnere i povećati europsku ovisnost o američkoj energiji, posebno o ukapljenom plinu. Ili, kao što je jedna od Blinkenovih prethodnica, Condoleezza Rice,objasnila 2014. godine: "Dugoročno, jednostavno želimo promijeniti europsku strukturu energetske ovisnosti. Želimo da više ovise o energetskoj platformi Sjeverne Amerike."
Štoviše, SAD njeguje i povijest sabotaže plinovoda - i to onog ruskog. Naime, Thomas Reed, bivši tajnik američkih zračnih snaga i član Vijeća za nacionalnu sigurnost Ronalda Reagana, u svojim je memoarima, objavljenima 2004., opisao kako je CIA-ina operacija uništavanja plinovoda između SSSR-a i zapadne Europe u ljeto 1982. godine izazvala "najmonumentalniju nenuklearnu eksploziju ikad viđenu iz svemira".
Ukratko, "ogromna prilika" koju Blinken izvlači iz raznošenja Sjevernog toka proizlazi iz samih ciljeva koje je pripisao Putinu: "naoružavanja energije" za "imperijalne planove".
---
---
Unatoč tome što u američkim medijima prevladava narativ da Rusi stoje iza sabotaže plinovoda - bez ikakvog dokaza i van svake logike - kroz antirusku propagandu se nekako uspiju probiti i nešto drugačiji stavovi. Tako je Jeffrey Sachs, američki politički analitičar, direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia i predsjednik UN-ove mreže rješenja za održivi razvoj, ustvrdio da njegova država stoji iza sabotaže spornog plinovoda. "Postoji izravan radarski dokaz da su američki vojni helikopteri, inače stacionirani u Gdanjsku, kružili iznad ovog područja. Osim toga, pričao sam s nekim poznatim novinarima koji su mi rekli da smo mi sabotirali plinovod, ali da se ne smije govoriti o tome", kazao je.
"Moja prognoza je da će europske vlasti za koji tjedan izaći i reći: ‘Hmmm, jako teško, ne znamo tko je to napravio, trag se ohladio, ali nastavit ćemo tražiti‘, što bi samo potvrdilo da je SAD to učinio. Zanimljivo, čitava stvar se uskoro nakon bombardiranja utišala, umjesto da parlamenti diljem kontinenta odzvanjaju sa: ‘Naša ključna infrastruktura je raznesena!‘ Meni to govori da im je rečeno: ‘Kuš tamo! Ne želimo stvarno znati što se dogodilo.‘ Ali to je njihova stvar, oni bi trebali biti zainteresirani za to. No, i ako otkriju počinitelja, neće ga izdati, jer misle da je SAD njihov sigurnosni kišobran. Ja mislim da je SAD velika provokacija koja prijeti Europi više nego išta‘, smatra Sachs.
---
---
A da bi profesor mogao biti na tragu nečega sugerira i studija iz 2019. koju je proveo think-tank RAND, kojeg financira američka vlada, a čiji je zadatak identificirati optimalna sredstva za "pretjerano širenje i debalansiranje Rusije". U njoj se navodi da je "najveća ranjivost Rusije, u bilo kakvom natjecanju sa Sjedinjenim Državama, njeno gospodarstvo" koje je "jako ovisno o izvozu energije". Kad bi SAD mogao stvoriti "alternative opskrbe ruskom plinu", objašnjava izvješće, "glavna korist" bila bi "niži ruski prihod od izvoza". To bi zauzvrat "dodatno opteretilo ruski proračun."
Sukladno tome, RAND predlaže, kao "opciju za dokidanje ekonomskog proširenja Rusije" da se, kao prvi korak, "uključi zaustavljanje Sjevernog toka 2."
Izvješće RAND-a također nudi trezvenu procjenu prepreka smanjenju uloge Rusije kao glavnog dobavljača plina. "Plin iz ruskih plinovoda jeftiniji je od alternativa", primjećuje RAND, dok američki LNG "obično košta najmanje 30 posto više". Sukladno tome, "najvažnija mana" u bilo kojoj kampanji protiv Sjevernog toka 2 je da bi "stvaranje novih, neruskih opskrba plinom za Europu bilo skuplje od nastavka kupnje ruskog plina iz plinovoda." Ova problematika je, međutim, (donekle) otklonjena tako što je - sigurno slučajno - samo dan prije bombardiranja Sjevernog toka pušten u funkciju plinovod koji spaja Norvešku i Poljsku.
U međuvremenu su Švedska i Danska odbacili mogućnost za uspostavu zajedničkog istražnog tima s Njemačkom koji bi ispitao puknuća plinovoda. Mats Ljungqvist, tužitelj uključen u švedsku istragu curenja Sjevernog toka, poručio je za Reuters da takvo nešto ne dolazi u obzir jer ne žele "dijeliti povjerljive informacije izravno povezane s nacionalnom sigurnošću". Ipak, Danci su potvrdili da je uzrok "jaka eksplozija" pa najavili će "nastaviti tražiti", tako se približavajući ispunjenju proročanstva profesora Sachsa.
---
---
Bilo kako bilo, najveći svjetski proizvođač plina - SAD - je, u prvoj polovici 2022., postao i njegov najveći izvoznik. Pritom je čak 70 posto tog energenta preusmjereno u Europu, dok je tijekom prošle godine taj postotak bio 35 posto. Ujedno, Sjedinjene Države su u prvih šest mjeseci 2022. poslale više plina u Europu nego u cijeloj 2021., a Ursula von der Leyen je u srpnju izjavila da je uvoz američkog plina porastao tri puta.
Paralelno s tim, desio se i pad kupovine od SAD-a za zemlje manje platežne moći od one europske. Tako je, primjerice, Belgija zabilježila porast za oko 650 posto, dok je pakistanski uvoz u SAD pao za 72 posto. Također, referentne cijene plina su ljetos u Europi iznosile 34,06 dolara za milijun britanskih toplinskih jedinica (mmBtu) u usporedbi s 29,99 u Aziji samo i 6,12 u SAD-u. Ovakvu suludu disproporciju je prošlog tjedna kritizirao i Emmanuel Macron, optuživši američku trgovinsku i energetsku politiku za "dvostruki standard".
Još jedan dobitnik u ovoj igri je spomenuta Norveška, čija vlada sljedeće godine očekuje rekordan prihod od naftne i plinske industrije, predviđajući rast od 18 posto u odnosu na ovogodišnju razinu i čak peterostruki porast u usporedbi s 2021. Naravno, sve zbog toga što su se europske cijene plina utrostručile nakon ruskog smanjenja opskrbe poradi invazije na Ukrajinu, a udeseterostručile u usporedbi s razinama od prošle godine.
---
---
Ali visoka cijena nije i jedina cijena prelaska na američki plin; kako za europu, tako ni za svijet. I dok je transport ovog energenta najefikasniji mrežom cjevovoda - za čiju isplativost izgradnje ipak treba postojati određena geografska bliskost - on se također može transportirati kamionima, željeznicom i brodovima. Prilikom toga se obično pretvara u tekući oblik, poznat kao ukapljeni prirodni plin ili LNG, koji se komprimira i/ili hladi na nevjerojatno nisku temperaturu od -161 stupanj Celzija.
Međutim, postoji nekoliko velikih problema povezanih s ovim metodama prijevoza. "Prvo, energija potrebna za hlađenje plina u njegovo tekuće stanje, plus energija potrebna za kopneni ili prekomorski transport, i konačno pretvaranje tekućeg plina natrag u plinovito stanje, je ogromna. Ovaj proces briše sve klimatske prednosti koje je plin mogao imati u odnosu na druge oblike fosilnih goriva", objašnjava Amanda Levin, analitičarka NRDC-a.
Drugo, kamion ili vlak gusto natrpan fosilnim gorivom u biti je - bomba. Ukapljeni prirodni plin iz samo jedne željezničke cisterne mogao bi biti dovoljan da uništi prosječni kvart, dok je za izjednačavanje bombe iz Hirošime potrebno njih 22. "U mnogim slučajevima, ti se eksplozivni vagoni voze kroz naseljena mjesta kako bi stigli od postrojenja za obradu do izvoznih terminala ili potrošača", tvrdi kaže Kimberly Ong, viša odvjetnica NRDC-a.
Ova upozorenja nisu bez osnova. Zaista, ova infrastruktura ima zabrinjavajuću tendenciju eksplodiranja. Samo u Sjedinjenim Državama, plinske kompresorske stanice, postrojenja za obradu i cjevovodi odgovorni su za eksplozije u 2012., 2013., 2015., 2016. i 2019. godini. U većini ovih slučajeva su radnici poginuli ili teško ozlijeđeni. A sada SAD izvozi ovako ukapljene rizike put Europe.
---
---
Ali ovdje tek počinju problemi s tzv. prirodnim plinom. On, naime, nije "prirodniji" od bilo kojeg drugog fosilnog goriva, a taj (neprirodni) epitet nudi javnosti pogrešan dojam da je siguran za ljude i okoliš. Štoviše, u 2020. je ukupni ugljični otisak plina predstavljao gotovo dvostruko veći trag od samog ugljena, čineći više od 36 posto ispuštenog CO2 povezanog s energijom. Ukupno zagađenje ugljikom iz plinskih elektrana više se nego udvostručilo u posljednjih 15 godina, tako promičući to gorivo u najveći izvor onečišćenja ugljikom u industrijskom sektoru.
Tijekom Trumpove administracije čak su učinjeni napori da se ukapljeni plin prekrsti u "plin slobode", a 2020. godine otkriveno je da su utjecajne osobe na društvenim mrežama plaćene da uvjere pratitelje da su plinske peći kul (#KuhanjeNaPlin). Ovakve propagandne kampanje su konačno polučile željene rezultate kada je u srpnju ove godine EU parlament proglasio plin zelenom energijom, tako zanemarujući činjenice da on uvelike pridonosi onečišćenju zraka, vode i klimatskim promjenama.
Iako neki tvrde da je plin manje štetan od ugljena ili nafte, istina je ipak nešto kompliciranija. Istina, plin ne proizvodi toliko stakleničkih plinova kao druga fosilna goriva pri izgaranju (nego i do 50 posto manje), ali to nije jedini način na koji oni dospijevaju u atmosferu. Prije nego što se spali, plin curi na svakom dijelu svog puta: iz bunara, tijekom transporta duž cjevovoda, u elektranama te u domovima i poslovnim prostorima gdje je spaljen. To znači da se na svakom koraku velike količine metana - drugog najvećeg onečišćivača klime - ispuštaju u zrak. Ovaj dio proizvodnje standardne metrike obično ne uzimaju u obzir, iako su nužne kako bi se u potpunosti shvatio utjecaj plina na našu klimu i kvalitetu zraka.
---
Metan kao generator plastike:
Dok industrija fosilnih goriva buši tražeći metan, također iz zemlje izvlače i etan - primarnu komponentu u proizvodnji plastike - što je pomoglo potaknuti nevjerojatan porast globalne proizvodnje ovog materijala. "Možete razmišljati o plastici kao o vrsti subvencije za fracking", rekao je za Yale Environment 360 Steven Feit, odvjetnik u Centru za međunarodno pravo okoliša. Sve dok je etan jeftini nusproizvod proizvodnje metana, bit će vrlo malo troškova za proizvodnju plastike koja muči svjetske vodene putove, opterećuje odlagališta otpada i šteti zdravlju živog svijeta.
---
Metan je jedan od najjačih stakleničkih plinova poznatih znanosti, s 80 puta većim potencijalom zadržavanja topline od ugljičnog dioksida tijekom prvih 20 godina nakon što je ispušten u atmosferu. Šesto izvješće o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama primijetilo je da je ovaj plin uzrokovao samo za 33 posto manje globalnog zagrijavanja od ugljikovog dioksida.
---
---
No čak i ako ostavimo po strani curenje metana, u zalihama prirodnog plina koje smo pikirali ima toliko ugljika da, ako ga spalimo, ćemo pogaziti obećanja iz Pariškog sporazuma, gdje se svijet složio da će porast globalne prosječne temperature zadržati na najviše 2 stupnja Celzijusa. Think tank Oil Change International (OCI) naglašava očitu implikaciju: "Nema mjesta za razvoj novih fosilnih goriva - uključujući plina - unutar ciljeva Pariškog sporazuma." Ako su zemlje svijeta ozbiljne u pogledu svojih zajedničkih ciljeva, moraju momentalno otkazati planove za nove bušotine i rudnike.
Nadalje, što se tiče nesreća, samo istjecanje plina 2015. iz kanjona Aliso u blizini Los Angelesa ispustilo je više od 95.000 tona metana u atmosferu, dovodeći više od 35.000 ljudi u opasnost u jednoj od najgorih katastrofa povezanih s klimom u povijesti, čija curenja traju i do danas. Nedugo nakon toga, cjevovod na Aljasci je puknuo, iz kojeg je na nekim mjestima curilo 6.000 do 9.000 kubičnih stopa plina dnevno. Godine 2021. požar izazvan curenjem plinovoda u Meksičkom zaljevu je donio kadrove oceana u plamenu, a sve se odvijalo na maloj udaljenosti od naftne platforme. Ta curenja će desetljećima utjecati na globalnu klimu.
A utjecaj događaja iz Meksičkog zaljeva je čak manji od onog uzrokovanog prošlomjesečnom eksplozijom na Sjevernom toku, vjeruje Međunarodni opservatorij za emisije metana. Ovo puknuće se čini kao najveće pojedinačno ispuštanje metana ikad, ističe Ioannis Binietoglou iz neprofitne ekološku organizaciju Clean Air Task Force. Čak pola milijuna metričkih tona metana pobjeglo je iz cjevovoda, prema analizi Associated Pressa. To je otprilike pet puta više od onoga u kanjonu Aliso, što je bilo najveće curenje do ovog rujna.
Iako je "izvanredno velik" bijeg metana iz Sjevernog toka samo je djelić rutinskog curenja iz operacija vezanih za fosilna goriva. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, industrija nafte i plina emitirala je 82 milijuna tona metana u 2019., što bi bilo kao da se katastrofe Sjevernog toka događaju svaka dva dana.
---
---
Kao da sve to nije dovoljno, plinska industrija također emitira dušikove okside i hlapljive organske spojeve koji olakšavaju stvaranje prizemnog ozona, koji doprinosi plućnim bolestima i povećava osjetljivost na respiratorne infekcije. Ljudi koji žive u blizini naftnih i plinskih bušotina imaju povećane stope loših ishoda trudnoće, raka, respiratornih i kardiovaskularnih problema te pogoršanja astme., dok plinski uređaji u našim domovima - ploče za kuhanje, grijalice i sušilice rublja - pogoršavaju kvalitetu unutarnjeg i vanjskog zraka zagađivačima kao što su ugljični monoksid, dušikovi oksidi, formaldehid i sitne čestice.
A za samo frakiranje - vađenje prirodnog plina ili nafte iz škriljevca i drugih oblika "tijesnih" stijena - jedne bušotine, energetske tvrtke mogu koristiti milijune galona vode, koja se, zajedno s dodanim kemikalijama, pumpa duboko pod zemlju, tako je uklanjajući iz parametra prirodnog ekosustava i smanjujući njenu dostupnost. Također, budući da energetske tvrtke ne mogu kontrolirati gdje ta prljava voda teče, ovaj proces prijeti obližnjim izvorima.
Otpadne vode frakiranja mogu biti radioaktivne, korozivne i toksične za ljude i divlje životinje. I dok tvrtke ne moraju otkriti svoj puni popis sastojaka, u izvješću Vijeća za obranu prirodnih resursa (NRDC) je utvrđeno da najmanje 29 kemijskih dodataka u takvoj vodi iznimno zabrinjavajuće za ljudsko zdravlje, a više od desetak njih su vjerojatni ili poznati ljudski karcinogeni.
Taloženje otpadne vode duboko pod zemljom pritišće i formacije stijena, uzrokujući njihovo naglo pomicanje. Učestalost potresa magnitude tri ili veće povećala se 40 puta između kasnog 20. stoljeća i posljednjih nekoliko godina u središnjim Sjedinjenim Državama. Geofizičari Sveučilišta Stanford tvrde da je porast frakiranja u Oklahomi od 2009. glavni osumnjičeni za to što je ova država po tektonskim poremećajima prestigla standardno drhtavu Kaliforniju.
---
---
Zagovornici plina, unatoč svemu, ga hvale kao "gorivo za premošćivanje tranzicije"; izvor energije koji se može odmah primijeniti i pokretati svjetsko gospodarstvo sve dok obnovljivi izvori energije ne budu spremni preuzeti primat. Međutim, "gotovo pet desetljeća industrijske retorike o plinu kao premosnom gorivu ne čini ga čišćim niti održivijim", kaže Bobby McEnaney, direktor NRDC-jevog projekta prljave energije. "Potrebni su nam putevi, a ne mostovi. Kad je riječ samo o troškovima, vidjeli smo da su obnovljivi izvori energije pobjedili. Postoji čak nekoliko postrojenja bušenja plina koja su perverzno izgradila vlastite vjetroelektrane i solarne objekte za napajanje svojih operacija, jer je to jeftinije od korištenja plina."
Uistinu, energija vjetra i sunca sada je jeftinija od energije iz plina ili ugljena, a dinamika ovog trenda trenda mogla bi užasnuti lobiste fosilnih goriva, Naime, tijekom posljednjeg desetljeća cijena energije iz vjetra pala je za 70 posto, a solarne energije za 89 posto. Yale Climate Connections objašnjava: "Iako možda nije praktično odmah zamijeniti sve elektrane na ugljen obnovljivim izvorima energije, definitivno je to moguće učiniti u sljedećem desetljeću ako obnovljivim izvorima nastave padati cijene. No, ako sada zamijenimo ugljen plinom, uložili smo sredstva u novu plinsku infrastrukturu i tako odgodili široku primjenu zelene tranzicije."
---
---
U svakom slučaju, nadolazeća europska zima će biti ledeno-vrela. Premda se najavljuju polarne fronte, na starom kontinentu već lijepo ključa. Prosvjedi protiv (pre)visokih cijena energenata i životnih troškova - a samim time i sankcija Rusiji - se dobrano zagrijavaju u Francuskoj, Češkoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Moldaviji, Rumunjskoj i Velikoj Britaniji. A, ukoliko se ova eskalacija nezadovoljstva nastavi, to bi moglo značiti "ogromnu stratešku priliku" za politike neovisne od američkih utjecaja.
Europljani napunili plinske spremnike i američke džepove, a SAD-u se sklanjanjem Rusije od Europe ispunio gotovo stogodišnji san. Cijenu toga ćemo platiti svi
S obzirom na to da ni Sjeverni tok 1 ni 2 ne mogu dugoročno isporučivati rusku energiju izravno u Njemačku, Europa ima "ogromnu priliku da jednom zauvijek ukloni ovisnost o ruskoj energiji i tako oduzme od Vladimira Putina mogućnost naoružavanja energije kao sredstva za promicanje njegovih imperijalnih planova, što nudi ogromnu stratešku priliku za godine koje dolaze", izjavio je početkom mjeseca američki državni tajnik Antony Blinken.
Očito, riječ je o - barem iz američke perspektive - toliko nevjerojatnoj prilici da je Amerikanac tu izjavu ponovio dvaput.
Dok Europa ulazi u zimu, bez tradicionalnog jeftinog ruskog plina, njeni građani možda neće cijeniti "ogromnu stratešku priliku" koju njihova nevolja nudi Washingtonu. Zapadne sankcije Rusiji već su dovele do gubitka...
