Kako je Zapad zapravo pomogao Erdoganu da pobijedi na izborima, i slijedi li sada osveta prema ljudima iz oporbe?

stdClass Object ( [id] => 1294155 [title] => Kako je Zapad zapravo pomogao Erdoganu da pobijedi na izborima, i slijedi li sada osveta prema ljudima iz oporbe? [alias] => kako-je-zapad-zapravo-pomogao-erdoganu-da-pobijedi-na-izborima-i-slijedi-li-sada-osveta-prema-ljudima-iz-oporbe [catid] => 241 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Recep Tayyip Erdogan novi-stari je predsjednik Turske. On je s omjerom 52,2 naprema 47,8 posto glasova i u drugom krugu izbora pobijedio Kemala Kilicdaroglua, kojemu su predizborne ankete davale prednost.

Jedan od rijetkih analitičara koji je predvidio ovakav rezultat bio je dr. Jahja Muhasilović s Međunarodnog sveučilišta u Sarajevu, koji se niz godina školovao i radio u Turskoj, te glasi za jednog od boljih poznavatelja tamošnjih unutarnjih i vanjskih političkih prilika. Bio je u pravu kada je još u kampanji konstatirao da će podrška Zapada Kilicdarogluu biti kontraproduktivna i mobilizirati one koji čak i nisu planirali dati glas Erdoganu.

- Mi često – kaže on - pravimo grešku pa političarima u regiji, a i narodu, imponira kada vas podrže SAD, Velika Britanija ili neka od zapadnih sila. Stvari u Turskoj, međutim, funkcioniraju nešto drukčije. Iako je ona NATO-članica, na neki je način sebi dovoljna i vrlo često kada se rade ankete po pitanju američke vanjske politike i njezine osude, vidjet ćete da je Turska u vrhu. To je zemlja gdje je antiamerikanstvo na neki način već desetljećima nazočno. To je ponajviše vezano uz gorko povijesno iskustvo koje su Turci imali sa SAD-om, a prije toga i s nekim drugim zapadnim silama. To gorko iskustvo ne dozvoljava u očima naroda miješanje u političke prilike u Turskoj.

Podrška koju je Bidenova administracija otvoreno dala Kilicdarogluu i opoziciji, a koja je još prije nekoliko godina počela otvoreno govoriti da se treba raditi na Erdoganovu uklanjanju iz Turske, definitivno je bila kontraproduktivna.

S druge strane, vidjeli smo da zapadni analitičari i njihovi think-tankovi ne poznaju baš najbolje dinamiku turskoga društva, jer često iz njihovih izjava i perspektiva uočavamo čak i elementarno nepoznavanje situacije. Iz toga razloga pogrešno su im sugerirali s kakvom strategijom da iziđu na ove izbore. Rezultati su najbolja potvrda toga.

---

---

Što je još osim agitiranja Zapada bilo odlučujuće? Je li i to što su Kurdi ipak bojkotirali drugi krug u većem broju ili što je trećeplasirani Sinan Ogan stao uz Erdogana?

- Sve je utjecalo. Tu je oporba napravila grešku jer je na neki način prigrlila Ümita Özdağa, ultranacionalista koji se nije kandidirao, ali je bio itekako aktivan. Sve se dogodilo nakon što je Ogan podržao Erdogana, a Özdağovu podršku Kilichdaroglu nije odbio, čime je sebi presudio kod Kurda.

Riječ je o velikoj populaciji koja čini 20 posto stanovništva. Ipak, možda je najveća greška oporbe ne samo sada, već i na proteklim izborima u kojima su redovito gubili, to što nemaju jasnu viziju i strategiju u kojemu pravcu voditi Tursku.

Najviše su se fokusirali na kritiku Vlade i njezinih propusta, njezine vanjske i unutarnje politike, a da sami nisu izišli s rješenjem kako promijeniti Tursku. Bez puno razmišljanja po nekim pitanjima su zauzimali dijametralno suprotno stajališta. Primjerice, Erdoganova vlada vodi aktivnu vanjsku politiku balansiranja između Istoka i Zapada, ali je oporba rekla da će to prekinuti i isključivo se vezati uz Zapad.

Ili, Erdogan je 2017. promijenio Ustav i na referendumu uveo predsjednički sustav, da bi oporba sada rekla da će to napustiti i vratiti se parlamentarizmu. A turski narod generalno ima loša iskustva s parlamentarnim sustavom, jer su se odluke jako sporo donosile. I tako redom. Njihova je vizija bila samo biti protiv Erdogana i AKP-a, pa je to prvenstveni razlog zašto nisu uvjerili birače da glasaju za njih.

Zapad i oporba tješe se da je ovo Erdoganova Pirova pobjeda, jer izbori i predsjednička utrka nikada nisu bili tako neizvjesni. Slažete li se s tom tezom?

- Pa, ne slažem se. Pirova pobjeda bi bila pobjeda po kojoj je bolje da ste izgubili. Da je ostao parlamentarni sustav, možda bi to i držalo vodu. Ali, u predsjedničkom sustavu predsjednik je dominantna figura i da je Erdogan imao i jedan glas prednosti u drugom krugu, on bi odnio sve. On će i dalje imati svu kontrolu u državi.

Jedino što bi ukazivalo da je ovo Pirova pobjeda jest to da vrijeme nije na Erdoganovoj strani. Događa se kao svugdje u svijetu da mladi sve više postaju apolitični i nezainteresirani za političku participaciju. Više su vezani za globalne trendove i tokove nego za događanje na domaćoj sceni. To bi bilo nešto što Erdoganu ne ide u korist, ali nema nikakve veze s oporbom. Dogodilo bi se bilo kome da je pobijedio.

---

---

Činjenica je da je Erdogan izgubio u dva najveća grada, Ankari i Istanbulu. Je li mu to opomena?

- E, pa to je vezano uz ovo što sam maloprije rekao o apstinenciji mladih glasača. Neću reći da Erdogan gubi podršku mladih, urbanih, obrazovanih, jer je gube svi.

Taj dio društva postaje jako apolitičan. A ovaj trend gubitka velikih gradova je ranije počeo i nije novina. Počeo je otprilike sredinom prošlog desetljeća i Erdogan ne može dobiti velike gradove. Ipak je zanimljivo da je popravio svoj rezultat u njima. Opet je izgubio, ali tijesno. Prije su ti gubici bili veći. Drugim političkim manevrima je sve uspio anulirati.

Kakvog Erdogana se može očekivati u idućih pet godina? Hoće li se osvećivati političkim protivnicima u oporbi?

- Mislim da neće. U svom pobjedničkom govoru održanom u Ankari rekao je da nije ljut ni na koga, da nikome ništa nije zamjerio, odnosno da je to pobjeda 85 milijuna Turaka.

Mislim da je u tom smislu poslao dobro poruku i dao do znanja da neće biti nikakvih politički osveta. Nema ni razloga za to, jer najveći problem koji su imali u Turskoj bio je vezan uz FETO-pokret. Nakon što je prilično eliminiran, više nije nikakva sigurnosna prijetnja, niti postoji neka druga opasna ideološka skupina u tom smislu.

Što se tiče politike koju će Erdogan voditi, mislim da će ona biti više-manje ista. To znači proaktivnu vanjsku politiku dobrih odnosa i s Rusijom i sa Zapadom. Na unutrašnjem planu pozabavit će se monetarnom politikom i ekonomskom krizom koja Tursku trese od 2020. godine. Već ju je dobrim dijelom uspio stabilizirati, ali će uslijediti i novi potezi i mjere.

---

---

Znači s Putinom ostaje isto?

- Najvjerojatnije isto. Zavisi i kako će se Rusija ponašati na terenu u Ukrajini. Ako Rusija do kraja izgubi u Ukrajini, ta će situacija odgovarati Erdoganu zbog toga što će to otvoriti veliki prostor za širenje utjecaja. Prva iduća zemlja u blizini je upravo Turska.

Tada bi se pokazalo da je dobro što je Erdogan imao korektne odnose s Ukrajinom. Ako, pak, Rusija izdominira u Ukrajini i pobijedi u tom ratu, i to je povoljno za Erdogana, jer nikada nije prekinuo liniju komunikacije s Putinom, a na što ga ja Zapad itekako pritiskao.•

---

---

Erdogan \u0107e i nadalje imati svu kontrolu u dr\u017eavi.<\/p>","

Dr. Jahja Muhasilovi\u0107 jedan je od najboljih poznavatelja turske unutarnje i vanjske politike u hrvatskom susjedstvu<\/p>","

U svom pobjedni\u010dkom govoru odr\u017eanom u Ankari rekao je da nije ljut ni na koga, odnosno da je to pobjeda 85 milijuna Turaka<\/p>","

Slavlje na ulicama Ankare, Americi usprkos<\/p>\n\n

\u00a0<\/p>\n\n

\u00a0<\/p>","

Erdogan će i nadalje imati svu kontrolu u državi.

[popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/05/29/24993646.jpg [title] =>

Erdogan će i nadalje imati svu kontrolu u državi.

AFP ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/05/29/24994627.jpg [title] =>

Dr. Jahja Muhasilović jedan je od najboljih poznavatelja turske unutarnje i vanjske politike u hrvatskom susjedstvu

) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/05/29/24993983.jpg [title] =>

U svom pobjedničkom govoru održanom u Ankari rekao je da nije ljut ni na koga, odnosno da je to pobjeda 85 milijuna Turaka

Afp ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/05/29/24993668.jpg [title] =>

Slavlje na ulicama Ankare, Americi usprkos

Afp ) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/05/29/24994044.jpg [title] =>

Na unutrašnjem planu Erdogan se mora dohvatiti monetarne politike i ekonomske krizom koja Tursku trese od 2020. godine

Afp ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Recep Tayyip Erdogan novi-stari je predsjednik Turske. On je s omjerom 52,2 naprema 47,8 posto glasova i u drugom krugu izbora pobijedio Kemala Kilicdaroglua, kojemu su predizborne ankete davale prednost.

Jedan od rijetkih analitičara koji je predvidio ovakav rezultat bio je dr. Jahja Muhasilović s Međunarodnog sveučilišta u Sarajevu, koji se niz godina školovao i radio u Turskoj, te glasi za jednog od boljih poznavatelja tamošnjih unutarnjih i vanjskih političkih prilika. Bio je u pravu kada je još u kampanji konstatirao da će podrška Zapada Kilicdarogluu biti kontraproduktivna i mobilizirati one koji čak i nisu planirali dati glas Erdoganu.

- Mi često – kaže on - pravimo grešku pa političarima u regiji, a i narodu, imponira kada vas podrže SAD, Velika Britanija ili neka od zapadnih sila. Stvari u Turskoj, međutim, funkcioniraju nešto drukčije. Iako je ona NATO-članica, na neki je način sebi dovoljna i vrlo često kada se rade ankete po pitanju američke vanjske politike i njezine osude, vidjet ćete da je Turska u vrhu. To je zemlja gdje je antiamerikanstvo na neki način već desetljećima nazočno. To je ponajviše vezano uz gorko povijesno iskustvo koje su Turci imali sa SAD-om, a prije toga i s nekim drugim zapadnim silama. To gorko iskustvo ne dozvoljava u očima naroda miješanje u političke prilike u Turskoj.

Podrška koju je Bidenova administracija otvoreno dala Kilicdarogluu i opoziciji, a koja je još prije nekoliko godina počela otvoreno govoriti da se treba raditi na Erdoganovu uklanjanju iz Turske, definitivno je bila kontraproduktivna.

S druge strane, vidjeli smo da zapadni analitičari i njihovi think-tankovi ne poznaju baš najbolje dinamiku turskoga društva, jer često iz njihovih izjava i perspektiva uočavamo čak i elementarno nepoznavanje situacije. Iz toga razloga pogrešno su im sugerirali s kakvom strategijom da iziđu na ove izbore. Rezultati su najbolja potvrda toga.

---