Kao roditelji nismo u mogućnosti uvijek biti uz svoje dijete i vidjeti što ih sve uznemirava, a ono nam možda nije spremno reći da je izloženo vršnjačkom nasilju. No, na temelju njihova ponašanja možemo pretpostaviti da se u njihovom svijetu nešto promijenilo i da nešto nije u redu. Svojim ponašanjem dijete nam može slati poruku da mu je potrebna pomoć, čak i kada riječima to nije spremno učiniti.
Žrtve vršnjačkog nasilja tako se često boje odlaska u školu i iz škole, žale se da su bolesni da bi mogli ostati kod kuće ili markirati iz škole, a da bi izbjegli nasilnike mogu promijeniti uobičajeni put prema školi ili tražiti od roditelja da ih voze. Ako nasilnik od njih traži novac može im početi „nestajati“ novac koji su im roditelji dali za ručak ili džeparac. Da bi udovoljili nasilniku mogu početi češće tražiti novac od roditelja pa čak krasti.
Osobe iz djetetove okoline mogu primijetiti i da je dijete povučenije nego inače, nesigurno u sebe, anksiozno, napeto, depresivno ili čak agresivno prema drugima te da zastrašuje drugu djecu. Signal su i promijene u svakodnevnim rutinama, primjerice, dijete može prestati jesti, imati poteškoća sa spavanjem…
Među metodama koje vrlo uspješno pomažu u suzbijanju vršnjačkog nasilja u školama je inovativni finski program KiVa. To je kratica za "Kiusaamista Vastaan" što na finskom znači "protiv zlostavljanja‘, a 2007,. kad se ta metoda počela primjenjivati, smanjila je slučajeve vršnjačkog nasilja u toj zemlji za čak 40 posto. Program su osmislili stručnjaci na Sveučilištu u Turku, a financirala ga je finska vlada. Cilj toga programa je da se učenici osvijeste, prepoznaju opasnosti vršnjačkog nasilja i počnu braniti one koji su žrtve nasilja.
U Finskoj je metoda evaluirana kroz studiju koja je uključivala 117 kontrolnih škola i 117 interventnih škola. Pokazalo se da metoda smanjuje nasilje i viktimizaciju te povećava motivaciju, percepciju pozitivne grupne klime, a smanjuje anksioznost i depresiju.
Nakon intervencije, 98 posto žrtava izjavilo je da se njihova situacija poboljšala. Osim u Finskoj metoda se koristi i u školama u Belgiji, Švedskoj, Estoniji, Italiji, Velikoj Britaniji gdje također pokazuje učinkovitom. Djeca uče kako prepoznati što njihovi vršnjaci osjećaju kroz neverbalni jezik i rade na tome da imaju empatiju i poštovanje prema drugima.
Učenici koji sudjeluju u KiVa programu imaju oko 20 sati nastave u sedmoj, desetoj i trinaestoj godini. Na taj način stručnjaci mogu identificirati različite vrste zlostavljanja ovisno o dobi i raditi na njegovom okončanju.
Anonimni poštanski sandučić
Učenici se uče empatiji kroz razne igre i simulacije. U različitim scenarijima koji su im dani, moraju odabrati koje će radnje poduzeti i kakve posljedice mogu proizvesti iz tih radnji. Primjerice, u jednoj igrici djeca upravljaju avatarima iz crtića. U igrici mogu svjedočiti maltretiranju sramežljivog učenika. Oni moraju odlučiti hoće li i kako braniti tog učenika. Postoje posljedice ovisno o tome što odluče učiniti, što ovu igru čini avanturističkom.
Učenici također dobivaju podršku i povratne informacije o tome kako pristupiti žrtvama zlostavljanja i uvjeriti se da su dobro. Igre im omogućuju da "vježbaju" biti dobri i što reći nekome tko se osjeća izostavljeno ili nepoželjno u grupi. Ovo poboljšava sposobnosti učenika da budu suosjećajni i podržavaju žrtve.
Osim toga, instalira se virtualni poštanski sandučić za one učenike koji nisu željeli da njihova situacija postane javna pred drugim kolegama i preko njega mogu reći da su žrtve, a isto tako preko njega učenici mogu anonimno prijaviti situacije kojima svjedoče ili ih zabrinjavaju.
Tu su i stražari na odmoru, koji su sami učenici i nose reflektirajuće prsluke, kako bi se postigla veća svijest i zapamtili da su odgovorni za sigurnost svih. Svaka škola ima tim od tri profesionalca koji su na oprezu i koji počinju djelovati čim budu svjesni situacije zlostavljanja ili internetskog zlostavljanja.
Prvo djeluju kao filter, da prepoznaju je li riječ o sustavnom uznemiravanju ili nečemu drugom. Tada se susreću sa žrtvom kako bi ih podržali, pomogli im i uvjerili ih. Također razgovaraju sa stalkerima kako bi bili svjesni svojih postupaka i mijenjali ih. Ovaj se program fokusira na tri glavne osi:
- da u školi ponude osnovne informacije o uznemiravanju, kako pristupiti i potaknite predanost svih strana.
- da privole djecu da progovore ako trpe zlostavljanje
- te da pronađu način za rješavanje situacija nasilničkog ponašanja na učinkovit način uz praćenje situacije.