stdClass Object
(
[id] => 1250053
[title] => Rusiju se napada devetim paketom sankcija, a evo kako Bijela kuća pravda taj instrument: ‘Te su mjere jedini način za izazivanje gladi, očaja i svrgavanje vlade‘
[alias] => rusiju-se-napada-devetim-paketom-sankcija-a-evo-kako-bijela-kuca-pravda-taj-instrument-te-su-mjere-jedini-nacin-za-izazivanje-gladi-ocaja-i-svrgavanje-vlade
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Države članice EU su postigle dogovor o devetom paketu sankcija protiv Rusije, koji uključuje stavljanje gotovo 200 dodatnih pojedinaca i pravnih subjekata na popis sankcioniranih. Među njima su ruske oružane snage, pojedinačni časnici, obrambene tvrtke, članovi parlamenta, ministri, guverneri i političke stranke.
Tu je i uvođenje sankcija protiv još tri ruske banke te puna zabranu transakcija Ruskoj banci za regionalni razvoj kako bi se dodatno paralizirao "Putinov bankomat". Predlažu se i dodatna ograničenja za izvoz proizvoda za dvostruku namjenu, uključujući ključne kemikalije, nervne agense, elektroniku i IT komponente koje bi se mogle koristiti za ruski ratni stroj.
Razmatra se zabrana izvoza svih vrsta dronova i bespilotnih letjelica te motora za bespilotne letjelice u Rusiju i izvoz u bilo koje treće zemlje, poput Irana, koja bi Rusiji mogla isporučivati dronove. Konačno, sugerira se i udar na ruski propagandni stroj zabranom četiri dodatna kanala i drugih platformi za distribuciju sadržaja.
"Osam dosadašnjih paketa sankcija već jako nagriza Rusiju, a pojačavamo pritisak i devetim", poručila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
---
---
Svega koji dan prije ove najave, koalicija zapadnih zemalja, predvođena grupom G7, složila se uvesti ograničenje cijene ruske nafte uvezene morskim putem (što je dvije trećine ruske trgovine ovim dobrom) na 60 dolara po barelu (12. prosinca je cijena bila 53 dolara), pri čemu će se dozvoliti zemljama izvan EU-a nastavak prekomorskog uvoza ruske nafte, no zapadnjačkim transportnim i osiguravateljskim kompanijama će se zabraniti da rukuju s ruskom naftom, osim ako se prodaje po cijeni nižoj od ograničenja.
“Ruska ekonomija bit će uništena, a Rusija će platiti i biti odgovorna za sve svoje zločine”, napisao je na Telegramu šef kabineta ukrajinskog predsjednika Andrij Jermak. “Ipak, trebalo je sniziti cijenu na 30 dolara kako bi je se još brže uništilo”, dodao je.
Povodom ovih najava, Kremlj je već više puta obavijestio da naftom neće opskrbljivati one zemlje koje budu uvele plafon cijene a ruska ambasada u SAD-u je kritizirala zapadnjačko zatiranje načela slobodnog tržišta napisavši: “Postupci poput ovog će neizbježno dovesti do povećane nesigurnosti, ali neovisno o trenutnim poigravanjima opasnim i nelegitimnim instrumentima, uvjereni smo da će potražnja za ruskom naftom ostati velika.”
A Rusija bi, kaže Vladimir Putin, mogla pozvati na daljnje smanjenje proizvodnje nafte, pošto ima ugovor s ostalim članicama OPEC+ kluba, koje donose na tržište ukupno 35 posto svjetskih zaliha crnog zlata. Ovaj blok se još u listopadu složio nastaviti reducirati proizvodnju za dva milijuna barela dnevno, što će, do kraja 2023. godine, činiti dva posto svjetske potražnje. Predsjednik je upozorio da bi pokušaji Zapada da nametne ograničenje cijena mogli dovesti do globalnog kolapsa naftne industrije, a potom i do katastrofalnog rasta cijena, dodavši da je prijedlog "glup i loše zamišljen".
---
---
Trgovci naftom, analitičari i financijeri su iznimno skeptični prema ovom hiper-intervencionističkom pothvatu, pri čemu su bankari i osiguravatelji istaknuli da će imati problema s provjerom jesu li ruske isporuke prodane ispod ograničenja. "U mojih 30 godina kao ambasador između tržišta i Washingtona, nikada nisam vidio toliko zbrke oko jednog pitanja", rekao je Bob McNally, predsjednik Rapidan Energy Group.
Jasno, izvjesno je da će Rusija sada preusmjeriti svoje naftne tokove put Azije, kao i da u Kini, Indiji ili Turskoj neće nedostajati potražnje za istom. Štoviše, ove zemlje bi se mogle odlučiti i na mešetarenje, tako da će ruske ugljikovodike, po uvozu, za premiju preusmjeravati u Europu, koja sada ostaje bez jeftinih fosilnih goriva. A i same sankcije će se moći elegantno premošćivati međudržavnim dogovorima, poput onih da će zemlja kupac uvoziti naftu iz Rusije za 59,99 dolara, ali zato skuplje plaćati rusko žito ili gnjojivo.
Rusija će sada intenzivirati rutu između svog istoka i Kine, koisteći ruske tankere i osiguranje, a cijena na toj ruti je 8. prosinca bila 67,11 dolara. A koliko ratna Rusija ima poteškoća s prodajom sirovina pokazuje to što je njena proizvodnja nafte, između siječnja i studenog, porasla za dva posto. Istina, ona je distribuirana po nižoj cijeni, po kojoj su je rado kupovale Kina, Indija, ali i Francuska. Čak je i Saudijska Arabija iskoristila taj popust za napajanje svojih elektrana, dok je vlastitu skuplju varijantu prodavala svijetu. Zanimljivo je da je Indija, čiji je uvoz ruske nafte do nedavno činio svega oko 0,2 posto ukupnog uvoza, u studenom od Moskve kupila 53 posto zaliha.
---
Money Sharma/Afp
---
Zbog svega ovoga, a kao najavu za skora zbivanja, predstavnik Rusije pri međunarodnim organizacijama u Beču, Mihail Uljanov, je tweetao: “Samo čekajte, vrlo brzo će EU optužiti Rusiju da koristi naftu kao oružje.” Ovakvo izvrtanje stvarnosti naglavačke, naravno, ne bi bilo prvo takvo činjenje. Štoviše, već mjesecima imamo prilike pratiti histeriju koju proizvodi proamerička propagandna mašina izvrtanjem Putinovih riječi o uporabi nuklearnog oružja.
Referirajući se na američku doktrinu mogućnosti ofenzivne uporabe nuklearnog oružja, nedavno je poručio: "Možda je vrijedno razmisliti o usvajanju ideja naših američkih kolega o osiguravanju njihove sigurnosti. Ako oni vjeruju da mogu koristiti teoriju preventivnog napada, a mi ne, to nas navodi na razmišljanje o prijetnjama koje takve ideje predstavljaju u obrambenom položaju drugih zemalja."
Ovo su u Bijeloj kući - očekivano - okarakterizirali kao "zveckanje oružjem" i "još jedno prikriveno upozorenje uporabe nuklearnog oružja".
---
---
No, kako je dosadašnjih osam paketa sankcija djelovalo na rusku ekonomiju? Iako je u travnju MMF predvidio apokalipsu ruskog gospodarstva, očekujući da će inflacija premašiti 20 posto, a BDP se u 2022. skljokati za 8,5 posto, Rusija, koja živi pod djelomičnim sankcijama Zapada još od aneksije Krima, je ove ekonomske napade dočekala već iskusna i spremna. Učinci sankcija na rusko gospodarstvo bili su stoga limitiraniji od očekivanog.
Ograničenja nametnuta 2014. transformirala su gospodarstvo, ojačavši njegovu autonomiju i potaknuvši razvoj trgovinskih partnera izvan Europe i Amerike. Za bankarski sektor, na primjer, zemlja je razvila vlastiti međubankarski komunikacijski sustav SPFS, što joj je omogućilo lakše nošenje s isključivanjem iz SWIFT-a. Kako bi spriječile prijetnju kolapsa rublje na početku rata, ruske su vlasti brzo reagirale mjerama kontrole kapitala, što je ojačalo vrijednost valute. Dok je prije početka rata dolar vrijedio više od 80 rubalja, sada je pao na svega 63.
Zbog svega toga se nacionalni tekući račun dramatično poboljšao 2022., pri čemu višak za period siječanj-rujan iznosi 198,4 milijarde dolara – otprilike 120 milijardi više nego u istom razdoblju 2021. i više nego dvostruko od prethodnog rekorda. Dva su glavna događaja koja objašnjavaju ovaj ishod: vrtoglavo visoke cijene za glavni ruski izvoz (ugljikovodike) i manji uvoz od početka rata (aktivno i relativno uspješno se provodi zamjena zapadnih proizvoda i tvrtki ruskim ekvivalentima). Također, Rusiju pomaže odlična žetva žitarica ove godine, pri čemu si može priuštiti da dio od 150 milijuna tona besplatno šalje u Afriku.
Ujedno, posljednjih mjeseci ruska stopa inflacije je u padu s proljetnih vrhunaca od 17,8 posto te je u listopadu bila na 12,7 - identično kao u Hrvatskoj. Sada, Banka Rusije je revidirala svoju prognozu i predviđa pad BDP-a od samo 4,2 posto u 2022. (u travnju je bilo najavljeno 9,2), a sličnu reviziju je napravio i MMF.
---
Ruski tekući račun
Banka Rusije
---
Naravno, tu su i određeni problemi, poput činjenice da su ruske tvrtke izgubile radnike jer su oni ili mobilizirani ili su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli odlazak na frontu. Pri tome je trećina ruskih kompanija prijavila da je pogođena radnim problemima povezanim s ratom, ali se polovica njih, piše Kommersant, uspjela brzo prilagoditi novim okolnostima. Ipak, najveći efekti se osjećaju u ruskoj automobilskoj industriji, koju su uglavnom vodili zapadni proizvođači poput Renaulta, Volkswagena i Mercedesa. Ovaj je sektor proizveo više od milijun automobila u 2021., ali je sada gotovo potpuno ugašen. Slično je i u zrakoplovstvu, željezničkoj industriji ili proizvodnji električnih uređaja. Ruska IT industrija, koja je posljednjih godina bila u porastu, također trpi udar, pošto mnoštvo programera odlazi u inozemstvo.
Konačno, nema sumnje u to kako će se zbog gospodarskog šikaniranja struktura ruskog gospodarstva dugoročno promijeniti: postati će tehnološki primitivnija, manje međunarodno integrirana i produktivna. Relativna važnost izvoza prirodnih resursa za rusko gospodarstvo će se povećati, čak i ako bi se ekstraktivna industrija mogla smanjiti u apsolutnom iznosu u sljedećim godinama. Slično tome, može se očekivati da će poljoprivreda i osnovne usluge poput trgovine na malo imati budućnost unatoč sankcijama.
Za rusku proizvodnju i napredne usluge, poput IT sektora, izgledi su nešto sumorni. Vlada bi mogla pokušati produžiti životni vijek tvornica podizanjem sve viših trgovinskih barijera i plaćanjem velikih subvencija, ali poslovni argument za veliku proizvodnju sofisticirane robe u Rusiji je nestao. Biti će to duga erozija elitne proizvodnje, ali bez pristupa naprednim strojevima, softveru i komponentama, bit će teško održati ovu granu na duge staze, a kamoli je modernizirati kako bi držala korak s internacionalnim konkurentima. Na kraju, Rusija će proizvoditi manje, a uvoziti više gotovih proizvoda, plaćajući tu robu izvozom fosilnih goriva, metala i poljoprivrednih artikala.
---
---
Istovremeno, diljem Europe su računi za plin porasli 111 posto, a za struju 69 posto, prema najnovijim podacima iz Indeksa cijena energije u kućanstvima. U prosjeku, ove dvije brojke znače povećanje računa za energiju od 90 posto u usporedbi s listopadom 2021. godine. Uz to, EU je smanjila svoju prognozu ekonomskog rasta za sljedeću godinu s 1,4 na 0,3 posto, rekavši da će 19 zemalja koje koriste euro skliznuti u recesiju tokom zime, jer se inflacija zadržava duže od očekivanog, a visoka cijena goriva i troškovi grijanja smanjuju kupovnu moć potrošača.
I, premda bi prosječni građanin, prateći mainstream medije, mogao zaključiti da Rusiju upravo sankcionira čitavi svijet (ili barem pola), istina je, pak, nešto drugačija. Naime, u tim zahvatima sudjeluje svega 30-ak država: Europa (osim BiH, Srbije, Moldavije i Bjelorusije), SAD, Kanada, Japan, J. Koreja, Australija, Novi Zeland, Tajvan i još par manjih. Simptomatično, ove zemlje čine svega 13 posto svjetske populacije. A 14. studenog, gotovo polovina država članica UN-a bila je suzdržana ili protiv rezolucije koja poziva Rusiju da plati odštetu Ukrajini, što je najniža razina potpore nekom zahtjevu oko Ukrajine od početka sukoba.
---
---
Jedanaest dana prije toga je na istom mjestu održano glasanje o ukidanju već 60-godišnjih sankcija Kubi, pri čemu je skupština UN-a - 30. jubilarni put - izglasala njegovo ukidanje s glasovima 185-2. Protiv su bili SAD i Izrael, a suzdržani (Bolsonarov) Brazil i Ukrajina. “Sjedinjene Države protive se ovoj rezoluciji, ali stojimo uz kubanski narod i nastavit ćemo tražiti načine da im pružimo smislenu potporu”, rekao je američki politički koordinator, John Kelley, u Generalnoj skupštini UN-a.
Prije tih sankcija i Castrovog stupanja na vlast 1959., ogroman postotak kubanskog gospodarstva bio je pod kontrolom američkih korporacija, koje su čak dominirale otočnim komunalnim uslugama i željeznicom, ali i kontrolirale značajan dio prirodnih resursa; industriju šećera, stoke, duhana, drva, nafte, rudarstva i poljoprivrede. Nova kubanska komunistička vlada nacionalizirala je svu tu imovinu, prisvajajući je u ime naroda. SAD je uzvratio uvođenjem trgovinskog embarga u nadi da će srušiti revolucionarni režim.
U službenom dokumentu američkog ministarstva vanjskih poslova iz 1960., nazvanog Odredba za slabljenje kubanske ekonomije, se nakon priznanja da većina naroda podržava Castra navodi: "Jedini način za uklanjanje podrške je putem nezadovoljstva nastalog ekonomskim teškoćama. Trebalo bi poduzeti sve mjere da se tamo izazove glad, očaj i svrgavanje vlade."
---
US foreign relations
---
UN procjenjuje da je embargo Kubu koštao više od 130 milijardi dolara štete, dok njegova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) izvješćuje da je embargo imao "izravan utjecaj" na njezino poslovanje na Kubi, navodeći gubitke koji su rezultirali drastičnim smanjenjem poljoprivredne proizvodnje na otoku - unatoč činjenici da FAO je "službeno izuzeta" iz embarga.
Danas, kubanski dokovi su poluprazni jer je SAD zabranio sve kruzere, kulturnu razmjenu i obrazovna izaslanstva koja su nekoć pokretala otok, ali i doznake milijunima kubanskih obitelji koje se oslanjaju na pomoć iz inozemstva. Bolnice nemaju dovoljno zaliha jer je Washington ukinuo izvoz medicinske tehnologije s američkim komponentama, što je dovelo do kronične nestašice lijekova bez recepta. Čak je i internet zona izolacije: pri čemu Kubanci ne mogu koristiti američki Zoom ili Skype za komunikaciju s vanjskim svijetom.
"Dopustite mi da budem jasan", rekao je kubanskim migrantima ministar domovinske sigurnosti SAD-a Alejandro Mayorkas, "ako krenete morem, nećete doći u Sjedinjene Države", tako "potvrđujući" američku potporu Kubancima.
A osim što radi uslugu svijetu od njega izolirajući smrtonosni kubanski komunistički virus, Amerika - zajedno sa svojim vjernim partnerima - sankcijama muči narode još nekih nestašnih entiteta. Najstariji i najmanje kontroverzan član te liste - još od 1950. - je Sjeverna Koreja. Slijedi Iran, zemlja u kojoj je CIA promptno gušila sve pokušaje demokracije i na kraju dovela do protuameričke revolucije koju je onda, nažalost, preuzelo krilo vjerskih fanatika. Službeni razlog pokretanja sankcija 87. je "razvijanje nuklernog programa" kojeg je tamo inicijalno uspostavio SAD i koji do danas nije - koliko se zna - proizveo bombu. A tu je, jasno, uključena i omiljena optužba sile izgrađene na robovlasništvu - kršenje ljudskih prava.
---
---
Učinci sankcija u Iranu uključuju skupu osnovnu robu i sve nesigurniju flotu zrakoplova; u proteklih 25 godina srušilo se njih 17, pri čemu je poginulo približno 1.500 ljudi. SAD su naizgled izuzele humanitarne artikle iz ovih sankcija, ali u praksi su zabrana poslovanja s iranskim bankama i smanjenje izdavanja određenih medicinskih dozvola tamo prouzrokovale kritični nedostatak dijelova potrebnih za popravak opreme za proizvodnju lijekova. Sankcije su također spriječile Iran u nabavi sastojaka potrebnih za liječenje astme, raka i multiple skleroze.
U prosincu 2020. Iran nije mogao platiti cjepivo protiv COVID-a zbog američkih sankcija protiv iranskih banaka, a tijekom prvog vala pandemije, Amerika je blokirala zahtjev Teherana za hitan zajam od pet milijardi dolara od MMF-a. Ovih dana je Zapad s radošću dočekao prosvjede i eskalaciju nasilja u Iranu kako bi još malo podebljao sankcije da "pomogne hrabrim iranskim građanima", ostavljajući ih bez ključnih potrepština. Ili, kako je jedna iranska medicinska sestra ovih dana transparentom pokazala u Katru: Mnoga iranska djeca s rakom neće preživjeti do idućeg Svjetskog prvenstva zbog američkih sankcija na lijekove.
---
twitter photo
---
Na listi za odstrijel je i Venezuela; država s najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu, što je najbolja moguća referenca za američki izvoz "demokracije i slobode". Istina, socijalistička vlada Huga Chaveza nije pokazala zavidne sposobnosti u državničkim aktivnostima niti se njegov nasljednik Nicolas Maduro u tome pokazao mnogo boljim. Ali preuranjena smrt Chaveza - koji je Busha zvao vragom i bio tvrd orah za Jenkije, ali tome unatoč poslovao s njima - je bila znak da je vrijeme da zapadnjačke sankcije prvo isišu život iz venecuelanskog gospodarstva, a onda korporacije naftu.
U 2017. je administracija Donalda Trumpa provjerenim alatima ograničila trgovinu venezuelanskim obveznicama, što je zemlju učinkovito isključilo iz kreditnih tržišta. Venezuela od tada nije platila razne dužničke instrumente. Godinu nakon se SAD namjerio na venecuelansku prodaju zlata, ali najznačajnija eskalacija dogodila se objavom sveobuhvatnih sankcija PDVSA-i, državnoj kompaniji za naftu i plin. Uskoro, UN-ovo izvješće je za gospodarski raspad okrivilo američke sankcije, kao i mjere EU-a i Kanade za pogoršanje nestašice hrane i lijekova te doprinos "mnogim smrtima".
---
---
Zadnja na popisu zemalja kojima je "potrebna" - a sankcijama prizivana - proamerička vlada je Sirija. Tamo je situacija pak nešto kompliciranija; sankcije su, više-manje, uveden zbog podrške tamošnje vlade arapskim državama i skupinama u borbi protiv Izraela, a paleta tih restriktivnih mjera je, uslijed apokalipse koja okružuje Damask, srasla u svojevrsnu apstrakciju. Ali tamo, osim uobičajenih daljinskih sankcija, Amerika vrši i one nešto praktičnije, kao što su zauzimanje trećine teritorija, zapljena stotine tona žita i krađa 80 posto nafte, što je između 2011. i 2022. koštalo Siriju više od 100 milijardi dolara gubitaka.
Ili, kao što je rekla visoka američka dužnosnica Dana Stroul: "SAD ima uvjerljive oblike utjecaja na stolu za oblikovanje ishoda koji pogoduje i štiti naše interese. To su trećina sirijskog teritorija, onaj dio zemlje bogat resursima, ugljikovodicima i poljoprivredom, odakle dolazi gospodarska snaga zemlje, a kojeg posjeduje američka vojska s lokalnim partnerima. Ali nije da nam samo raspolaganje tim donosi polugu pri oblikovanju političkih procesa u državi. Tu su i politička i diplomatska izolacija Assadovog režima, što uključuje spriječavanje povratka veleposlanstava u Damask, ekonomske sankcije, kao dio šire kampanje maksimalnog pritiska koja zahvaća i Iran, a tu je i pomoć za obnovu. SAD je najveći donor humanitarne pomoći za Siriju i pomogao je stabilizirati teritorij koji posjeduje. Ostatak zemlje je u ruševinama, a Rusija i Assad žele njegov ekonomski oporavak. Na takvo nešto, u suradnji s europskim partnerima, možemo staviti veto, dok se Assadovo ponašanje ne promijeni."
---
---
Ovo je primjetio i glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian, rekavši: "Američko stacioniranje trupa u Siriji je nezakonito. Američko krijumčarenje nafte i žitarica iz Sirije je nezakonito. Američki raketni napad na Siriju također je nezakonit. Sjedinjene Države nastavljaju kršiti međunarodne zakone i pravila, a opet tvrde da su zagovornici onoga što nazivaju "međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima." Dodao je da, kada SAD govore o "pravilima", često samo pokušavaju pronaći izgovor za služenje vlastitim interesima i održavanje svoje hegemonije.
Zatim je citirao bivšeg francuskog veleposlanika u Americi Gerarda Arauda koji je rekao: "Kada Amerikanci žele učiniti što god žele, uključujući i kada je to protiv međunarodnih pravila, kako oni to definiraju, oni to čine.I to je vizija koju ostatak svijeta ima o ovom poretku. Američka vizija svijeta je, svakako ne ‘poredak temeljen na pravilima‘, već zapadni poredak."
Nešto o ovome je imao reći i Noam Chomsky: "Postoje dvije strukture međunarodnog poretka. Anglosfera podržava međunarodni poredak temeljen na pravilima, koji nije UN-ov međunarodni poredak. Tog drugog mi potpuno preziremo i kršimo cijelo vrijeme. To uključuje i zakon mora, pošto se SAD bavi piratstvom na otvorenom moru, a koje se inače kažnjava smrću, ali samo kada ga provode slabi. Kada SAD to provodi, i to prema međunarodnom poretku temeljenom na pravilima, što znači da SAD postavlja pravila, presrećući brodove za koje tvrde da nose iransku naftu u Venezuelu, države klijenti to poštuju, a drugi promatraju u strahu da će biti izbačeni iz međunarodnog financijskog sustava, kojim upravlja SAD. Sve to je prilično suprotno međunarodnom sustavu utemeljenom na UN-u. Dakle, SAD slijedi međunarodni sustav temeljen na pravilima koja drugi mogu prekršiti na vlastitu odgovornost. To se modernom terminologijom zove civilizacija."
---
---
Ipak, koriste li se ove kazne koje zovemo sankcijama prema svima jednako, u skladu s onim što je Josep Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove, istaknuo: “Sankcije su ključni instrument koji nam je na raspolaganju za borbu protiv kršenja međunarodnog prava, širenja oružja, zaustavljanja dotoka oružja u ratne zone... Njima se borimo se protiv kršenja ljudskih prava i ciljatmo na one pojedince koji žele potkopati mirovne procese... Osmišljene su kako bi doveli do promjene u politici ili aktivnostima.”
Po takvoj logici, nema razloga zašto se izraelskom režimu, kojeg su organizacije za ljudska prava opisale kao provoditelja apartheida i koji je trenutno pod istragom Međunarodnog kaznenog suda zbog počinjenja ratnih zločina protiv palestinskog naroda, ne bi nametnule sankcije kako bi ga se prokazalo odgovornim za brojna kršenja međunarodnog prava, kao nekoć Južnu Afriku. Ipak, to se ne događa. Zapravo, prilično je nevjerojatno da iako su sve izraelske vlade do danas gnječile prava Palestinaca, zapadne zemlje, koje inače brzo sankcioniraju one koji krše međunarodne pravne norme, nisu to učinile s Izraelom. I ne samo to, već izraelski režim nastavlja uživati pune diplomatske i trgovinske odnose s većinom međunarodne zajednice.
---
---
Broj palestinske djece koju su ubile izraelske snage sigurnosti i doseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali je ove godine porastao na 34, što je najviše u zadnjih 15 godina. Izrael je ubio 183 Palestinca od početka 2022. godine, uključujući 26 od početka listopada, priopćilo je palestinsko Ministarstvo zdravstva.
Tome unatoč, Izrael je i dalje dio glamuroznih manifestacija poput Eurovizije i istraživačkih projekata EU-a kao što je Horizon 2020. Uživa unosne poslove s oružjem i financijsku potporu. SAD, najvelikodušniji podupiratelj Izraela, osigurao mu je oko 146 milijardi dolara vojne i financijske pomoći do danas. Europske zemlje također su podržale izraelsku vojsku, isporučivši joj oružje u vrijednosti od oko 777 milijuna eura između 2013. i 2017. godine. No, čak i najmanja sugestija o sankcioniranju izraelskog režima izaziva prodike o iznimnosti i prijetnje antisemitizmom, a neuspjeh da se one aktiviraju protiv izraelskog režima ismijava međunarodni pravni poredak i ljudska prava.
---
---
---
---
---
---
A možda će izuzeće Izraela od zapadnjačkih sankcija najbolje objasniti dvoje političara iz naroda koji je najzaslužniji što Izrael kao država uopće postoji. Prvi je njemački kancelar Olaf Scholz, koji kaže: "Kremlj vodi križarski rat protiv liberalne demokracije, protiv pravila baziranih na liberalnom poretku, protiv slobode i progresa. To je križarski rat protiv našeg načina života, protiv onog što Putin naziva kolektivnim Zapadom."
Drugi je Hitlerov nesuđeni nasljednik Herman Goering, s riječima: “Narod se uvijek može privesti pozivima vođa. To je jednostavno. Sve što trebate učiniti je reći im da su napadnuti i osuditi pacifiste zbog nedostatka domoljublja i izlaganja zemlje opasnosti. To funkcionira na isti način u bilo kojoj zemlji.”
Zaista, krajnje je jednostavno: zapadnjačke sankcije se uvode za one koji su protiv globalnog zapadnjačkog poretka i koji izlažu zemlje na njegovom vrhu opasnosti od dokidanja njihove hegemonije. A Židovi su dobro naučili na kojoj strani sankcija je bolje (ne) biti.
---
Što su međunarodne sankcije, koje su njihove vrste i nad kim se provode?
U teoriji, to su nenasilne mjere koje pojedine države poduzimaju protiv drugih kako bi ih prisilile na promjenu pojedinih aspekata vanjske i unutrašnje politike koje drže neprihvatljivim. Po tome da li ih poduzima jedna država ili međunarodna organizacija dijele se na unilateralne i multilateralne.
Obično se dijele na tri oblika:
Diplomatske sankcije: ograničenje ili potpuni prekid diplomatskih odnosa među država (npr. povlačenje veleposlanika)
Gospodarske sankcije: obično se odnose na zabranu trgovine, najčešće vezanu uz oružje, ponekad uz određene izuzetke (kao hrana i lijekovi)
Vojne sankcije: različite vrste vojnih intervencija
Trenutno, UN ih provodi nad: Afghanistanom, Centralnom Afrikom, DR Kongom, Sjevernom Korejom, Iranom, Libijom, Malijem, Somalijom, Sudanom i Jemenom (plus ISIL i Al-Qaida)
SAD i njegovi partneri ih pak nameću na nešto veći broj subjekata:, među kojima su Afghanistan, Bjelorusija, Bolivija, Kambodža, Kina, Kubam Eritreja, Iran, Laos, Libija, Nikaragva, Sjeverna Koreja, Palestina, Rusija (plus aneksirani ukrajinski teritoriji), Sirija, Sudan, Venecuela, Jemen, Zimbabve
Države članice EU su postigle dogovor o devetom paketu sankcija protiv Rusije, koji uključuje stavljanje gotovo 200 dodatnih pojedinaca i pravnih subjekata na popis sankcioniranih. Među njima su ruske oružane snage, pojedinačni časnici, obrambene tvrtke, članovi parlamenta, ministri, guverneri i političke stranke.
Tu je i uvođenje sankcija protiv još tri ruske banke te puna zabranu transakcija Ruskoj banci za regionalni razvoj kako bi se dodatno paralizirao "Putinov bankomat". Predlažu se i dodatna ograničenja za izvoz proizvoda za dvostruku namjenu, uključujući ključne kemikalije, nervne agense, elektroniku i IT komponente koje bi se mogle koristiti za ruski ratni stroj.
Razmatra se zabrana izvoza svih vrsta dronova i bespilotnih letjelica te motora za bespilotne letjelice u Rusiju i izvoz u bilo koje treće zemlje, poput Irana, koja bi Rusiji mogla isporučivati dronove. Konačno, sugerira se i udar na ruski propagandni stroj zabranom četiri dodatna kanala i drugih platformi za distribuciju sadržaja.
"Osam dosadašnjih paketa sankcija već jako nagriza Rusiju, a pojačavamo pritisak i devetim", poručila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
---
---
Svega koji dan prije ove najave, koalicija zapadnih zemalja, predvođena grupom G7, složila se uvesti ograničenje cijene ruske nafte uvezene morskim putem (što je dvije trećine ruske trgovine ovim dobrom) na 60 dolara po barelu (12. prosinca je cijena bila 53 dolara), pri čemu će se dozvoliti zemljama izvan EU-a nastavak prekomorskog uvoza ruske nafte, no zapadnjačkim transportnim i osiguravateljskim kompanijama će se zabraniti da rukuju s ruskom naftom, osim ako se prodaje po cijeni nižoj od ograničenja.
“Ruska ekonomija bit će uništena, a Rusija će platiti i biti odgovorna za sve svoje zločine”, napisao je na Telegramu šef kabineta ukrajinskog predsjednika Andrij Jermak. “Ipak, trebalo je sniziti cijenu na 30 dolara kako bi je se još brže uništilo”, dodao je.
Povodom ovih najava, Kremlj je već više puta obavijestio da naftom neće opskrbljivati one zemlje koje budu uvele plafon cijene a ruska ambasada u SAD-u je kritizirala zapadnjačko zatiranje načela slobodnog tržišta napisavši: “Postupci poput ovog će neizbježno dovesti do povećane nesigurnosti, ali neovisno o trenutnim poigravanjima opasnim i nelegitimnim instrumentima, uvjereni smo da će potražnja za ruskom naftom ostati velika.”
A Rusija bi, kaže Vladimir Putin, mogla pozvati na daljnje smanjenje proizvodnje nafte, pošto ima ugovor s ostalim članicama OPEC+ kluba, koje donose na tržište ukupno 35 posto svjetskih zaliha crnog zlata. Ovaj blok se još u listopadu složio nastaviti reducirati proizvodnju za dva milijuna barela dnevno, što će, do kraja 2023. godine, činiti dva posto svjetske potražnje. Predsjednik je upozorio da bi pokušaji Zapada da nametne ograničenje cijena mogli dovesti do globalnog kolapsa naftne industrije, a potom i do katastrofalnog rasta cijena, dodavši da je prijedlog "glup i loše zamišljen".
---
---
Trgovci naftom, analitičari i financijeri su iznimno skeptični prema ovom hiper-intervencionističkom pothvatu, pri čemu su bankari i osiguravatelji istaknuli da će imati problema s provjerom jesu li ruske isporuke prodane ispod ograničenja. "U mojih 30 godina kao ambasador između tržišta i Washingtona, nikada nisam vidio toliko zbrke oko jednog pitanja", rekao je Bob McNally, predsjednik Rapidan Energy Group.
Jasno, izvjesno je da će Rusija sada preusmjeriti svoje naftne tokove put Azije, kao i da u Kini, Indiji ili Turskoj neće nedostajati potražnje za istom. Štoviše, ove zemlje bi se mogle odlučiti i na mešetarenje, tako da će ruske ugljikovodike, po uvozu, za premiju preusmjeravati u Europu, koja sada ostaje bez jeftinih fosilnih goriva. A i same sankcije će se moći elegantno premošćivati međudržavnim dogovorima, poput onih da će zemlja kupac uvoziti naftu iz Rusije za 59,99 dolara, ali zato skuplje plaćati rusko žito ili gnjojivo.
Rusija će sada intenzivirati rutu između svog istoka i Kine, koisteći ruske tankere i osiguranje, a cijena na toj ruti je 8. prosinca bila 67,11 dolara. A koliko ratna Rusija ima poteškoća s prodajom sirovina pokazuje to što je njena proizvodnja nafte, između siječnja i studenog, porasla za dva posto. Istina, ona je distribuirana po nižoj cijeni, po kojoj su je rado kupovale Kina, Indija, ali i Francuska. Čak je i Saudijska Arabija iskoristila taj popust za napajanje svojih elektrana, dok je vlastitu skuplju varijantu prodavala svijetu. Zanimljivo je da je Indija, čiji je uvoz ruske nafte do nedavno činio svega oko 0,2 posto ukupnog uvoza, u studenom od Moskve kupila 53 posto zaliha.
---
Money Sharma/Afp
---
Zbog svega ovoga, a kao najavu za skora zbivanja, predstavnik Rusije pri međunarodnim organizacijama u Beču, Mihail Uljanov, je tweetao: “Samo čekajte, vrlo brzo će EU optužiti Rusiju da koristi naftu kao oružje.” Ovakvo izvrtanje stvarnosti naglavačke, naravno, ne bi bilo prvo takvo činjenje. Štoviše, već mjesecima imamo prilike pratiti histeriju koju proizvodi proamerička propagandna mašina izvrtanjem Putinovih riječi o uporabi nuklearnog oružja.
Referirajući se na američku doktrinu mogućnosti ofenzivne uporabe nuklearnog oružja, nedavno je poručio: "Možda je vrijedno razmisliti o usvajanju ideja naših američkih kolega o osiguravanju njihove sigurnosti. Ako oni vjeruju da mogu koristiti teoriju preventivnog napada, a mi ne, to nas navodi na razmišljanje o prijetnjama koje takve ideje predstavljaju u obrambenom položaju drugih zemalja."
Ovo su u Bijeloj kući - očekivano - okarakterizirali kao "zveckanje oružjem" i "još jedno prikriveno upozorenje uporabe nuklearnog oružja".
---
---
No, kako je dosadašnjih osam paketa sankcija djelovalo na rusku ekonomiju? Iako je u travnju MMF predvidio apokalipsu ruskog gospodarstva, očekujući da će inflacija premašiti 20 posto, a BDP se u 2022. skljokati za 8,5 posto, Rusija, koja živi pod djelomičnim sankcijama Zapada još od aneksije Krima, je ove ekonomske napade dočekala već iskusna i spremna. Učinci sankcija na rusko gospodarstvo bili su stoga limitiraniji od očekivanog.
Ograničenja nametnuta 2014. transformirala su gospodarstvo, ojačavši njegovu autonomiju i potaknuvši razvoj trgovinskih partnera izvan Europe i Amerike. Za bankarski sektor, na primjer, zemlja je razvila vlastiti međubankarski komunikacijski sustav SPFS, što joj je omogućilo lakše nošenje s isključivanjem iz SWIFT-a. Kako bi spriječile prijetnju kolapsa rublje na početku rata, ruske su vlasti brzo reagirale mjerama kontrole kapitala, što je ojačalo vrijednost valute. Dok je prije početka rata dolar vrijedio više od 80 rubalja, sada je pao na svega 63.
Zbog svega toga se nacionalni tekući račun dramatično poboljšao 2022., pri čemu višak za period siječanj-rujan iznosi 198,4 milijarde dolara – otprilike 120 milijardi više nego u istom razdoblju 2021. i više nego dvostruko od prethodnog rekorda. Dva su glavna događaja koja objašnjavaju ovaj ishod: vrtoglavo visoke cijene za glavni ruski izvoz (ugljikovodike) i manji uvoz od početka rata (aktivno i relativno uspješno se provodi zamjena zapadnih proizvoda i tvrtki ruskim ekvivalentima). Također, Rusiju pomaže odlična žetva žitarica ove godine, pri čemu si može priuštiti da dio od 150 milijuna tona besplatno šalje u Afriku.
Ujedno, posljednjih mjeseci ruska stopa inflacije je u padu s proljetnih vrhunaca od 17,8 posto te je u listopadu bila na 12,7 - identično kao u Hrvatskoj. Sada, Banka Rusije je revidirala svoju prognozu i predviđa pad BDP-a od samo 4,2 posto u 2022. (u travnju je bilo najavljeno 9,2), a sličnu reviziju je napravio i MMF.
---
Ruski tekući račun
Banka Rusije
---
Naravno, tu su i određeni problemi, poput činjenice da su ruske tvrtke izgubile radnike jer su oni ili mobilizirani ili su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli odlazak na frontu. Pri tome je trećina ruskih kompanija prijavila da je pogođena radnim problemima povezanim s ratom, ali se polovica njih, piše Kommersant, uspjela brzo prilagoditi novim okolnostima. Ipak, najveći efekti se osjećaju u ruskoj automobilskoj industriji, koju su uglavnom vodili zapadni proizvođači poput Renaulta, Volkswagena i Mercedesa. Ovaj je sektor proizveo više od milijun automobila u 2021., ali je sada gotovo potpuno ugašen. Slično je i u zrakoplovstvu, željezničkoj industriji ili proizvodnji električnih uređaja. Ruska IT industrija, koja je posljednjih godina bila u porastu, također trpi udar, pošto mnoštvo programera odlazi u inozemstvo.
Konačno, nema sumnje u to kako će se zbog gospodarskog šikaniranja struktura ruskog gospodarstva dugoročno promijeniti: postati će tehnološki primitivnija, manje međunarodno integrirana i produktivna. Relativna važnost izvoza prirodnih resursa za rusko gospodarstvo će se povećati, čak i ako bi se ekstraktivna industrija mogla smanjiti u apsolutnom iznosu u sljedećim godinama. Slično tome, može se očekivati da će poljoprivreda i osnovne usluge poput trgovine na malo imati budućnost unatoč sankcijama.
Za rusku proizvodnju i napredne usluge, poput IT sektora, izgledi su nešto sumorni. Vlada bi mogla pokušati produžiti životni vijek tvornica podizanjem sve viših trgovinskih barijera i plaćanjem velikih subvencija, ali poslovni argument za veliku proizvodnju sofisticirane robe u Rusiji je nestao. Biti će to duga erozija elitne proizvodnje, ali bez pristupa naprednim strojevima, softveru i komponentama, bit će teško održati ovu granu na duge staze, a kamoli je modernizirati kako bi držala korak s internacionalnim konkurentima. Na kraju, Rusija će proizvoditi manje, a uvoziti više gotovih proizvoda, plaćajući tu robu izvozom fosilnih goriva, metala i poljoprivrednih artikala.
---
---
Istovremeno, diljem Europe su računi za plin porasli 111 posto, a za struju 69 posto, prema najnovijim podacima iz Indeksa cijena energije u kućanstvima. U prosjeku, ove dvije brojke znače povećanje računa za energiju od 90 posto u usporedbi s listopadom 2021. godine. Uz to, EU je smanjila svoju prognozu ekonomskog rasta za sljedeću godinu s 1,4 na 0,3 posto, rekavši da će 19 zemalja koje koriste euro skliznuti u recesiju tokom zime, jer se inflacija zadržava duže od očekivanog, a visoka cijena goriva i troškovi grijanja smanjuju kupovnu moć potrošača.
I, premda bi prosječni građanin, prateći mainstream medije, mogao zaključiti da Rusiju upravo sankcionira čitavi svijet (ili barem pola), istina je, pak, nešto drugačija. Naime, u tim zahvatima sudjeluje svega 30-ak država: Europa (osim BiH, Srbije, Moldavije i Bjelorusije), SAD, Kanada, Japan, J. Koreja, Australija, Novi Zeland, Tajvan i još par manjih. Simptomatično, ove zemlje čine svega 13 posto svjetske populacije. A 14. studenog, gotovo polovina država članica UN-a bila je suzdržana ili protiv rezolucije koja poziva Rusiju da plati odštetu Ukrajini, što je najniža razina potpore nekom zahtjevu oko Ukrajine od početka sukoba.
---
---
Jedanaest dana prije toga je na istom mjestu održano glasanje o ukidanju već 60-godišnjih sankcija Kubi, pri čemu je skupština UN-a - 30. jubilarni put - izglasala njegovo ukidanje s glasovima 185-2. Protiv su bili SAD i Izrael, a suzdržani (Bolsonarov) Brazil i Ukrajina. “Sjedinjene Države protive se ovoj rezoluciji, ali stojimo uz kubanski narod i nastavit ćemo tražiti načine da im pružimo smislenu potporu”, rekao je američki politički koordinator, John Kelley, u Generalnoj skupštini UN-a.
Prije tih sankcija i Castrovog stupanja na vlast 1959., ogroman postotak kubanskog gospodarstva bio je pod kontrolom američkih korporacija, koje su čak dominirale otočnim komunalnim uslugama i željeznicom, ali i kontrolirale značajan dio prirodnih resursa; industriju šećera, stoke, duhana, drva, nafte, rudarstva i poljoprivrede. Nova kubanska komunistička vlada nacionalizirala je svu tu imovinu, prisvajajući je u ime naroda. SAD je uzvratio uvođenjem trgovinskog embarga u nadi da će srušiti revolucionarni režim.
U službenom dokumentu američkog ministarstva vanjskih poslova iz 1960., nazvanog Odredba za slabljenje kubanske ekonomije, se nakon priznanja da većina naroda podržava Castra navodi: "Jedini način za uklanjanje podrške je putem nezadovoljstva nastalog ekonomskim teškoćama. Trebalo bi poduzeti sve mjere da se tamo izazove glad, očaj i svrgavanje vlade."
---
US foreign relations
---
UN procjenjuje da je embargo Kubu koštao više od 130 milijardi dolara štete, dok njegova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) izvješćuje da je embargo imao "izravan utjecaj" na njezino poslovanje na Kubi, navodeći gubitke koji su rezultirali drastičnim smanjenjem poljoprivredne proizvodnje na otoku - unatoč činjenici da FAO je "službeno izuzeta" iz embarga.
Danas, kubanski dokovi su poluprazni jer je SAD zabranio sve kruzere, kulturnu razmjenu i obrazovna izaslanstva koja su nekoć pokretala otok, ali i doznake milijunima kubanskih obitelji koje se oslanjaju na pomoć iz inozemstva. Bolnice nemaju dovoljno zaliha jer je Washington ukinuo izvoz medicinske tehnologije s američkim komponentama, što je dovelo do kronične nestašice lijekova bez recepta. Čak je i internet zona izolacije: pri čemu Kubanci ne mogu koristiti američki Zoom ili Skype za komunikaciju s vanjskim svijetom.
"Dopustite mi da budem jasan", rekao je kubanskim migrantima ministar domovinske sigurnosti SAD-a Alejandro Mayorkas, "ako krenete morem, nećete doći u Sjedinjene Države", tako "potvrđujući" američku potporu Kubancima.
A osim što radi uslugu svijetu od njega izolirajući smrtonosni kubanski komunistički virus, Amerika - zajedno sa svojim vjernim partnerima - sankcijama muči narode još nekih nestašnih entiteta. Najstariji i najmanje kontroverzan član te liste - još od 1950. - je Sjeverna Koreja. Slijedi Iran, zemlja u kojoj je CIA promptno gušila sve pokušaje demokracije i na kraju dovela do protuameričke revolucije koju je onda, nažalost, preuzelo krilo vjerskih fanatika. Službeni razlog pokretanja sankcija 87. je "razvijanje nuklernog programa" kojeg je tamo inicijalno uspostavio SAD i koji do danas nije - koliko se zna - proizveo bombu. A tu je, jasno, uključena i omiljena optužba sile izgrađene na robovlasništvu - kršenje ljudskih prava.
---
---
Učinci sankcija u Iranu uključuju skupu osnovnu robu i sve nesigurniju flotu zrakoplova; u proteklih 25 godina srušilo se njih 17, pri čemu je poginulo približno 1.500 ljudi. SAD su naizgled izuzele humanitarne artikle iz ovih sankcija, ali u praksi su zabrana poslovanja s iranskim bankama i smanjenje izdavanja određenih medicinskih dozvola tamo prouzrokovale kritični nedostatak dijelova potrebnih za popravak opreme za proizvodnju lijekova. Sankcije su također spriječile Iran u nabavi sastojaka potrebnih za liječenje astme, raka i multiple skleroze.
U prosincu 2020. Iran nije mogao platiti cjepivo protiv COVID-a zbog američkih sankcija protiv iranskih banaka, a tijekom prvog vala pandemije, Amerika je blokirala zahtjev Teherana za hitan zajam od pet milijardi dolara od MMF-a. Ovih dana je Zapad s radošću dočekao prosvjede i eskalaciju nasilja u Iranu kako bi još malo podebljao sankcije da "pomogne hrabrim iranskim građanima", ostavljajući ih bez ključnih potrepština. Ili, kako je jedna iranska medicinska sestra ovih dana transparentom pokazala u Katru: Mnoga iranska djeca s rakom neće preživjeti do idućeg Svjetskog prvenstva zbog američkih sankcija na lijekove.
---
twitter photo
---
Na listi za odstrijel je i Venezuela; država s najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu, što je najbolja moguća referenca za američki izvoz "demokracije i slobode". Istina, socijalistička vlada Huga Chaveza nije pokazala zavidne sposobnosti u državničkim aktivnostima niti se njegov nasljednik Nicolas Maduro u tome pokazao mnogo boljim. Ali preuranjena smrt Chaveza - koji je Busha zvao vragom i bio tvrd orah za Jenkije, ali tome unatoč poslovao s njima - je bila znak da je vrijeme da zapadnjačke sankcije prvo isišu život iz venecuelanskog gospodarstva, a onda korporacije naftu.
U 2017. je administracija Donalda Trumpa provjerenim alatima ograničila trgovinu venezuelanskim obveznicama, što je zemlju učinkovito isključilo iz kreditnih tržišta. Venezuela od tada nije platila razne dužničke instrumente. Godinu nakon se SAD namjerio na venecuelansku prodaju zlata, ali najznačajnija eskalacija dogodila se objavom sveobuhvatnih sankcija PDVSA-i, državnoj kompaniji za naftu i plin. Uskoro, UN-ovo izvješće je za gospodarski raspad okrivilo američke sankcije, kao i mjere EU-a i Kanade za pogoršanje nestašice hrane i lijekova te doprinos "mnogim smrtima".
---
---
Zadnja na popisu zemalja kojima je "potrebna" - a sankcijama prizivana - proamerička vlada je Sirija. Tamo je situacija pak nešto kompliciranija; sankcije su, više-manje, uveden zbog podrške tamošnje vlade arapskim državama i skupinama u borbi protiv Izraela, a paleta tih restriktivnih mjera je, uslijed apokalipse koja okružuje Damask, srasla u svojevrsnu apstrakciju. Ali tamo, osim uobičajenih daljinskih sankcija, Amerika vrši i one nešto praktičnije, kao što su zauzimanje trećine teritorija, zapljena stotine tona žita i krađa 80 posto nafte, što je između 2011. i 2022. koštalo Siriju više od 100 milijardi dolara gubitaka.
Ili, kao što je rekla visoka američka dužnosnica Dana Stroul: "SAD ima uvjerljive oblike utjecaja na stolu za oblikovanje ishoda koji pogoduje i štiti naše interese. To su trećina sirijskog teritorija, onaj dio zemlje bogat resursima, ugljikovodicima i poljoprivredom, odakle dolazi gospodarska snaga zemlje, a kojeg posjeduje američka vojska s lokalnim partnerima. Ali nije da nam samo raspolaganje tim donosi polugu pri oblikovanju političkih procesa u državi. Tu su i politička i diplomatska izolacija Assadovog režima, što uključuje spriječavanje povratka veleposlanstava u Damask, ekonomske sankcije, kao dio šire kampanje maksimalnog pritiska koja zahvaća i Iran, a tu je i pomoć za obnovu. SAD je najveći donor humanitarne pomoći za Siriju i pomogao je stabilizirati teritorij koji posjeduje. Ostatak zemlje je u ruševinama, a Rusija i Assad žele njegov ekonomski oporavak. Na takvo nešto, u suradnji s europskim partnerima, možemo staviti veto, dok se Assadovo ponašanje ne promijeni."
---
---
Ovo je primjetio i glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian, rekavši: "Američko stacioniranje trupa u Siriji je nezakonito. Američko krijumčarenje nafte i žitarica iz Sirije je nezakonito. Američki raketni napad na Siriju također je nezakonit. Sjedinjene Države nastavljaju kršiti međunarodne zakone i pravila, a opet tvrde da su zagovornici onoga što nazivaju "međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima." Dodao je da, kada SAD govore o "pravilima", često samo pokušavaju pronaći izgovor za služenje vlastitim interesima i održavanje svoje hegemonije.
Zatim je citirao bivšeg francuskog veleposlanika u Americi Gerarda Arauda koji je rekao: "Kada Amerikanci žele učiniti što god žele, uključujući i kada je to protiv međunarodnih pravila, kako oni to definiraju, oni to čine.I to je vizija koju ostatak svijeta ima o ovom poretku. Američka vizija svijeta je, svakako ne ‘poredak temeljen na pravilima‘, već zapadni poredak."
Nešto o ovome je imao reći i Noam Chomsky: "Postoje dvije strukture međunarodnog poretka. Anglosfera podržava međunarodni poredak temeljen na pravilima, koji nije UN-ov međunarodni poredak. Tog drugog mi potpuno preziremo i kršimo cijelo vrijeme. To uključuje i zakon mora, pošto se SAD bavi piratstvom na otvorenom moru, a koje se inače kažnjava smrću, ali samo kada ga provode slabi. Kada SAD to provodi, i to prema međunarodnom poretku temeljenom na pravilima, što znači da SAD postavlja pravila, presrećući brodove za koje tvrde da nose iransku naftu u Venezuelu, države klijenti to poštuju, a drugi promatraju u strahu da će biti izbačeni iz međunarodnog financijskog sustava, kojim upravlja SAD. Sve to je prilično suprotno međunarodnom sustavu utemeljenom na UN-u. Dakle, SAD slijedi međunarodni sustav temeljen na pravilima koja drugi mogu prekršiti na vlastitu odgovornost. To se modernom terminologijom zove civilizacija."
---
---
Ipak, koriste li se ove kazne koje zovemo sankcijama prema svima jednako, u skladu s onim što je Josep Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove, istaknuo: “Sankcije su ključni instrument koji nam je na raspolaganju za borbu protiv kršenja međunarodnog prava, širenja oružja, zaustavljanja dotoka oružja u ratne zone... Njima se borimo se protiv kršenja ljudskih prava i ciljatmo na one pojedince koji žele potkopati mirovne procese... Osmišljene su kako bi doveli do promjene u politici ili aktivnostima.”
Po takvoj logici, nema razloga zašto se izraelskom režimu, kojeg su organizacije za ljudska prava opisale kao provoditelja apartheida i koji je trenutno pod istragom Međunarodnog kaznenog suda zbog počinjenja ratnih zločina protiv palestinskog naroda, ne bi nametnule sankcije kako bi ga se prokazalo odgovornim za brojna kršenja međunarodnog prava, kao nekoć Južnu Afriku. Ipak, to se ne događa. Zapravo, prilično je nevjerojatno da iako su sve izraelske vlade do danas gnječile prava Palestinaca, zapadne zemlje, koje inače brzo sankcioniraju one koji krše međunarodne pravne norme, nisu to učinile s Izraelom. I ne samo to, već izraelski režim nastavlja uživati pune diplomatske i trgovinske odnose s većinom međunarodne zajednice.
---
---
Broj palestinske djece koju su ubile izraelske snage sigurnosti i doseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali je ove godine porastao na 34, što je najviše u zadnjih 15 godina. Izrael je ubio 183 Palestinca od početka 2022. godine, uključujući 26 od početka listopada, priopćilo je palestinsko Ministarstvo zdravstva.
Tome unatoč, Izrael je i dalje dio glamuroznih manifestacija poput Eurovizije i istraživačkih projekata EU-a kao što je Horizon 2020. Uživa unosne poslove s oružjem i financijsku potporu. SAD, najvelikodušniji podupiratelj Izraela, osigurao mu je oko 146 milijardi dolara vojne i financijske pomoći do danas. Europske zemlje također su podržale izraelsku vojsku, isporučivši joj oružje u vrijednosti od oko 777 milijuna eura između 2013. i 2017. godine. No, čak i najmanja sugestija o sankcioniranju izraelskog režima izaziva prodike o iznimnosti i prijetnje antisemitizmom, a neuspjeh da se one aktiviraju protiv izraelskog režima ismijava međunarodni pravni poredak i ljudska prava.
---
---
---
---
---
---
A možda će izuzeće Izraela od zapadnjačkih sankcija najbolje objasniti dvoje političara iz naroda koji je najzaslužniji što Izrael kao država uopće postoji. Prvi je njemački kancelar Olaf Scholz, koji kaže: "Kremlj vodi križarski rat protiv liberalne demokracije, protiv pravila baziranih na liberalnom poretku, protiv slobode i progresa. To je križarski rat protiv našeg načina života, protiv onog što Putin naziva kolektivnim Zapadom."
Drugi je Hitlerov nesuđeni nasljednik Herman Goering, s riječima: “Narod se uvijek može privesti pozivima vođa. To je jednostavno. Sve što trebate učiniti je reći im da su napadnuti i osuditi pacifiste zbog nedostatka domoljublja i izlaganja zemlje opasnosti. To funkcionira na isti način u bilo kojoj zemlji.”
Zaista, krajnje je jednostavno: zapadnjačke sankcije se uvode za one koji su protiv globalnog zapadnjačkog poretka i koji izlažu zemlje na njegovom vrhu opasnosti od dokidanja njihove hegemonije. A Židovi su dobro naučili na kojoj strani sankcija je bolje (ne) biti.
---
Što su međunarodne sankcije, koje su njihove vrste i nad kim se provode?
U teoriji, to su nenasilne mjere koje pojedine države poduzimaju protiv drugih kako bi ih prisilile na promjenu pojedinih aspekata vanjske i unutrašnje politike koje drže neprihvatljivim. Po tome da li ih poduzima jedna država ili međunarodna organizacija dijele se na unilateralne i multilateralne.
Obično se dijele na tri oblika:
Diplomatske sankcije: ograničenje ili potpuni prekid diplomatskih odnosa među država (npr. povlačenje veleposlanika)
Gospodarske sankcije: obično se odnose na zabranu trgovine, najčešće vezanu uz oružje, ponekad uz određene izuzetke (kao hrana i lijekovi)
Vojne sankcije: različite vrste vojnih intervencija
Trenutno, UN ih provodi nad: Afghanistanom, Centralnom Afrikom, DR Kongom, Sjevernom Korejom, Iranom, Libijom, Malijem, Somalijom, Sudanom i Jemenom (plus ISIL i Al-Qaida)
SAD i njegovi partneri ih pak nameću na nešto veći broj subjekata:, među kojima su Afghanistan, Bjelorusija, Bolivija, Kambodža, Kina, Kubam Eritreja, Iran, Laos, Libija, Nikaragva, Sjeverna Koreja, Palestina, Rusija (plus aneksirani ukrajinski teritoriji), Sirija, Sudan, Venecuela, Jemen, Zimbabve
Rusiju se napada devetim paketom sankcija, a evo kako Bijela kuća pravda taj instrument: ‘Te su mjere jedini način za izazivanje gladi, očaja i svrgavanje vlade‘
Države članice EU su postigle dogovor o devetom paketu sankcija protiv Rusije, koji uključuje stavljanje gotovo 200 dodatnih pojedinaca i pravnih subjekata na popis sankcioniranih. Među njima su ruske oružane snage, pojedinačni časnici, obrambene tvrtke, članovi parlamenta, ministri, guverneri i političke stranke.
Tu je i uvođenje sankcija protiv još tri ruske banke te puna zabranu transakcija Ruskoj banci za regionalni razvoj kako bi se dodatno paralizirao "Putinov bankomat". Predlažu se i dodatna ograničenja za izvoz proizvoda za dvostruku namjenu, uključujući ključne kemikalije, nervne agense, elektroniku i IT komponente koje bi se mogle koristiti za ruski ratni stroj.
Razmatra se zabrana izvoza svih vrsta dronova i bespilotnih letjelica te motora za bespilotne letj...
