Trideset godina odležao zbog špijuniranja za Izrael

stdClass Object ( [id] => 282546 [title] => Trideset godina odležao zbog špijuniranja za Izrael [alias] => trideset-godina-odlezao-zbog-spijuniranja-za-izrael [catid] => 241 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] => Jonathan Pollard (rođen 7. kolovoza 1954.) bio je civilni analitičar američke mornaričke obavještajne službe. U razdoblju od 1983. do 1984. otkrivao je informacije bitne za sigurnost Izraela koje je, po njegovu mišljenju, toj državi namjerno uskraćivao dio establishmenta američke nacionalne sigurnosti, iako je, po Memorandumu o razumijevanju između ovih dviju zemalja, Izrael imao pravo na takve sigurnosne informacije.

One su se odnosile na sirijsko, iračko, libijsko i iransko oružje za masovno uništavanje i rakete te planove za napad na civilne ciljeve. Pokušavao je legalnim putevima prisiliti obavještajne vlasti na takvu suradnju s Izraelom, a kada u tome nije uspio, upustio se u neposrednu komunikaciju.

Pollard je to, po vlastitu priznanju, radio iz idejnih, a ne materijalnih osnova, premda je poslije priznao da je dobivao određene svote od Izraela. Ipak, Izrael ga je 11. svibnja 1998. označio kao bona fide agenta, tj. onoga tko je špijunirao besplatno.

Kada je američka vlada otkrila njegove postupke, dobio je upute iz Izraela da se s tadašnjom suprugom Anne sakrije u izraelsko veleposlanstvo u Washingtonu, gdje je najprije primljen, a potom izručen FBI-u. Na zahtjev SAD-a i izraelske vlade ušao je u sporazum o priznanju krivnje, pa je izbjegnuto neugodno suđenje.

Dobio je doživotnu kaznu i preporuku suda da nikada ne bude uvjetno pušten, što je bilo kršenje sporazuma o priznanju krivnje i dogovora da Pollard nikada javno ne govori o tajnama koje je odavao Izraelu, postignutog s američkom vladom.

Pollard se branio stavom da nikada nije naštetio SAD-u niti izdao ikakve tajne kodove, špijune ili ratne planove. Nije bio optužen za izdaju, jer je ona pravno moguća samo ako je netko špijun strane države u ratno doba. Optužen je samo po točki da je povjerljive informacije prosljeđivao jednoj zemlji bez štete za SAD.

Medijski rat

Počeo je medijski rat za Pollarda, pa je tri tjedna prije izricanja kazne Wolf Blitzer, u to vrijeme dopisnik Jerusalem Posta, kasnije novinar CNN-a, napravio u zatvoru intervju s Pollardom i napisao članak pod naslovom “Pollard: nije nespretnjaković, već glavni izraelski špijun”.

Pollard je iznio Blitzeru neke informacije koje je odavao Izraelcima: satelitske fotografije stožera PLO-a u Tunisu, što je bilo korišteno za operaciju “Drvena noga”, specifične mogućnosti Libije za zračnu obranu, obavještajne podatke o arapskim i islamskim konvencionalnim i nekonvencionalnim vojnim aktivnostima, od Maroka do Pakistana, što je uključivalo i “prijateljske” i “neprijateljske” arapske zemlje, ali i razotkrivalo stratešku dvoličnost Amerike. Zbog toga se ovaj razgovor tumačio kao očito kršenje sporazuma o priznanju krivnje.

Osim bliskoistočnih, Pollard je Izraelu prodavao i obavještajne podatke koji su pokrivali cijeli svijet, uključujući i izvore i metode, pa su neki od tih izvora bili zauvijek izgubljeni. U tom smislu Pollard je bio Snowden prije Snowdena, ali izraelski, a ne globalni Snowden. Blitzer je 1989. objavio knjigu “Teritorij laži”, koju je Pollard obožavao.

Tadašnji ministar obrane Caspar Weinberger isporučio je tajni memorandum sucu na 46 stranica prije donošenja odluke. Pollardu ni bilo kojem od njegovih odvjetnika nikad nije bilo dopušteno pristupiti memorandumu i osporiti lažne optužbe, što je predstavljalo kršenje Pollardovih ustavnih prava. Dan prije izricanja presude, Weinberger je isporučio još četiri stranice dopune memorandumu, kojima se Pollard optužuje za izdaju. One su bile nakratko predočene Pollardu tako da nije mogao pripremiti promptnu obranu.

Weinberger je zagovarao doživotnu kaznu i time prekršio Pollardov sporazum o priznanju krivnje. Weinbergerova optužba bila je lažna jer Izrael nije bio neprijateljska zemlja. Do tada je prosječna osuda agenata strane zemlje bila u rasponu od dvije do četiri godine, a on je prvi u povijesti SAD-a dobio doživotnu kaznu. Sudac Prizivnog suda Stephen Williams označio je takvu kaznu kao “fundamentalnu povredu pravde”.

Mr. X ne postoji

Od 1990. Izrael je otpočeo s nizom ponuda Americi za razmjenu Pollarda. Tako je ponuđeno oslobađanje Yosefa Amita, izraelskog vojnog obavještajnog časnika, osuđenog na 12-godišnju kaznu zbog špijuniranja za SAD i neke članice NATO-a, u zamjenu za Pollarda. U studenome 1995. Izrael je Pollardu dao izraelsko državljanstvo, čime je preuzeo odgovornost za njegovo djelovanje.

CIA je tvrdila da je postojao i jedan visoko pozicionirani špijun u SAD-u koji je Pollardu davao specifične zadatke, što je Pollard odbio kao izmišljotinu, rekavši da “Mr. X ne postoji”.

Premijer Yitzhak Rabin je 1995. prvi put počeo javno apelirati za Jonatanovo puštanje u sklopu bliskoistočnog mirovnog procesa, ali Clinton nije održao danu riječ o njegovu puštanju. Njegov nasljednik Shimon Peres otišao je tako daleko da je iznio prijedlog o razmjeni špijuna u ime Pollardova puštanja na slobodu. Na Wye summitu 1998., Clinton je ponovno obećao da će pustiti Pollarda i opet pogazio riječ.

Netanyahu je poslije predlagao Clintonu razmjenu Pollarda za 750 palestinskih terorista. Pred konačno puštanje Pollarda, šef CIA-e George Tenet dopustio je “curenje” vijesti u medijima o predstojećem njegovu oslobađanju, i stvar je propala. Netanyahu je iz zatvora pustio samo 200 Palestinaca, i to običnih kriminalaca.

Novi premijer Ehud Barak pustio je iz zatvora 750 palestinskih terorista, ali Pollard unatoč tome nije bio pušten.

Da bi se opravdao, Clinton je medijima pustio priču da ga je Tenet ucjenjivao svojom ostavkom pa zato nije bio u mogućnosti iz zatvora pustiti Pollarda. Počevši od 1991., rabin Mordokaj Eliyahu, bivši glavni rabin Izraela i rabin Pollarda, ponudio se američkom Ministarstvu pravosuđa kao Pollardov jamac, što je Ministarstvo odbacilo. Nakon toga je u privatnim pismima predsjedniku Clintonu ponavljao tu ponudu.

U rujnu 2000., Pollardovi odvjetnici Eliot Lauer i Jacques Semmelman podnijeli su Okružnom sudu Columbije prijedlog da poništi svoju kaznu. Glavna sutkinja Norma Holloway Johnson 12. siječnja 2001. odbila je odvjetnički zahtjev za dopuštenjem Eliotu Laueru da pristupi popisu svih sudskih rješenja u slučaju Pollard, budući da je iz američke vlade rečeno da bi uvid u tajni dio zapisnika predstavljao rizik za američku nacionalnu sigurnost.

Četvorica bivših direktora mornaričke obavještajne službe William Studeman, Sumner Shapiro, John L. Butts i Thomas Brooks nastojali su se othrvati zahtjevima židovskog lobija i medijskim pritiscima objavivši javni odgovor na poziv za Pollardovo pomilovanje i mitove koji su se javili iz kampanje čiji je cilj bio “transformirati Pollarda iz pohlepnog, arogantnog izdajnika američkog nacionalnog povjerenja u Pollarda predanog izraelskog patriota”.

Obama obećao

Ni pismo Prijatelja suda od strane American Civil Liberties Uniona, ni Kneset, ni petorica premijera, ni tri predsjednika Izraela koji su zatražili Pollardovo puštanje iz SAD-a, ni opetovano Pollardovo kajanje i priznanje da je izdao povjerenje američkog naroda i vojske, nisu omogućili njegovo puštanje na slobodu.

Pollard je 21. studenoga 2014. navršio 30 godina izdržavanja kazne, čime je ispunio jedan od uvjeta probacije, pa bi 20. studenoga 2015. trebao biti pušten na slobodu, što je Obama potvrdio izraelskim vlastima.

danko plevnik

Medijski rat

Počeo je medijski rat za Pollarda, pa je tri tjedna prije izricanja kazne Wolf Blitzer, u to vrijeme dopisnik Jerusalem Posta, kasnije novinar CNN-a, napravio u zatvoru intervju s Pollardom i napisao članak pod naslovom “Pollard: nije nespretnjaković, već glavni izraelski špijun”.

Pollard je iznio Blitzeru neke informacije koje je odavao Izraelcima: satelitske fotografije stožera PLO-a u Tunisu, što je bilo korišteno za operaciju “Drvena noga”, specifične mogućnosti Libije za zračnu obranu, obavještajne podatke o arapskim i islamskim konvencionalnim i nekonvencionalnim vojnim aktivnostima, od Maroka do Pakistana, što je uključivalo i “prijateljske” i “neprijateljske” arapske zemlje, ali i razotkrivalo stratešku dvoličnost Amerike. Zbog toga se ovaj razgovor tumačio kao očito kršenje sporazuma o priznanju krivnje.

Osim bliskoistočnih, Pollard je Izraelu prodavao i obavještajne podatke koji su pokrivali cijeli svijet, uključujući i izvore i metode, pa su neki od tih izvora bili zauvijek izgubljeni. U tom smislu Pollard je bio Snowden prije Snowdena, ali izraelski, a ne globalni Snowden. Blitzer je 1989. objavio knjigu “Teritorij laži”, koju je Pollard obožavao.

Tadašnji ministar obrane Caspar Weinberger isporučio je tajni memorandum sucu na 46 stranica prije donošenja odluke. Pollardu ni bilo kojem od njegovih odvjetnika nikad nije bilo dopušteno pristupiti memorandumu i osporiti lažne optužbe, što je predstavljalo kršenje Pollardovih ustavnih prava. Dan prije izricanja presude, Weinberger je isporučio još četiri stranice dopune memorandumu, kojima se Pollard optužuje za izdaju. One su bile nakratko predočene Pollardu tako da nije mogao pripremiti promptnu obranu.

Weinberger je zagovarao doživotnu kaznu i time prekršio Pollardov sporazum o priznanju krivnje. Weinbergerova optužba bila je lažna jer Izrael nije bio neprijateljska zemlja. Do tada je prosječna osuda agenata strane zemlje bila u rasponu od dvije do četiri godine, a on je prvi u povijesti SAD-a dobio doživotnu kaznu. Sudac Prizivnog suda Stephen Williams označio je takvu kaznu kao “fundamentalnu povredu pravde”.

Mr. X ne postoji

Od 1990. Izrael je otpočeo s nizom ponuda Americi za razmjenu Pollarda. Tako je ponuđeno oslobađanje Yosefa Amita, izraelskog vojnog obavještajnog časnika, osuđenog na 12-godišnju kaznu zbog špijuniranja za SAD i neke članice NATO-a, u zamjenu za Pollarda. U studenome 1995. Izrael je Pollardu dao izraelsko državljanstvo, čime je preuzeo odgovornost za njegovo djelovanje.

CIA je tvrdila da je postojao i jedan visoko pozicionirani špijun u SAD-u koji je Pollardu davao specifične zadatke, što je Pollard odbio kao izmišljotinu, rekavši da “Mr. X ne postoji”.

Premijer Yitzhak Rabin je 1995. prvi put počeo javno apelirati za Jonatanovo puštanje u sklopu bliskoistočnog mirovnog procesa, ali Clinton nije održao danu riječ o njegovu puštanju. Njegov nasljednik Shimon Peres otišao je tako daleko da je iznio prijedlog o razmjeni špijuna u ime Pollardova puštanja na slobodu. Na Wye summitu 1998., Clinton je ponovno obećao da će pustiti Pollarda i opet pogazio riječ.

Netanyahu je poslije predlagao Clintonu razmjenu Pollarda za 750 palestinskih terorista. Pred konačno puštanje Pollarda, šef CIA-e George Tenet dopustio je “curenje” vijesti u medijima o predstojećem njegovu oslobađanju, i stvar je propala. Netanyahu je iz zatvora pustio samo 200 Palestinaca, i to običnih kriminalaca.

Novi premijer Ehud Barak pustio je iz zatvora 750 palestinskih terorista, ali Pollard unatoč tome nije bio pušten.

Da bi se opravdao, Clinton je medijima pustio priču da ga je Tenet ucjenjivao svojom ostavkom pa zato nije bio u mogućnosti iz zatvora pustiti Pollarda. Počevši od 1991., rabin Mordokaj Eliyahu, bivši glavni rabin Izraela i rabin Pollarda, ponudio se američkom Ministarstvu pravosuđa kao Pollardov jamac, što je Ministarstvo odbacilo. Nakon toga je u privatnim pismima predsjedniku Clintonu ponavljao tu ponudu.

U rujnu 2000., Pollardovi odvjetnici Eliot Lauer i Jacques Semmelman podnijeli su Okružnom sudu Columbije prijedlog da poništi svoju kaznu. Glavna sutkinja Norma Holloway Johnson 12. siječnja 2001. odbila je odvjetnički zahtjev za dopuštenjem Eliotu Laueru da pristupi popisu svih sudskih rješenja u slučaju Pollard, budući da je iz američke vlade rečeno da bi uvid u tajni dio zapisnika predstavljao rizik za američku nacionalnu sigurnost.

Četvorica bivših direktora mornaričke obavještajne službe William Studeman, Sumner Shapiro, John L. Butts i Thomas Brooks nastojali su se othrvati zahtjevima židovskog lobija i medijskim pritiscima objavivši javni odgovor na poziv za Pollardovo pomilovanje i mitove koji su se javili iz kampanje čiji je cilj bio “transformirati Pollarda iz pohlepnog, arogantnog izdajnika američkog nacionalnog povjerenja u Pollarda predanog izraelskog patriota”.

Obama obećao

Ni pismo Prijatelja suda od strane American Civil Liberties Uniona, ni Kneset, ni petorica premijera, ni tri predsjednika Izraela koji su zatražili Pollardovo puštanje iz SAD-a, ni opetovano Pollardovo kajanje i priznanje da je izdao povjerenje američkog naroda i vojske, nisu omogućili njegovo puštanje na slobodu.

Pollard je 21. studenoga 2014. navršio 30 godina izdržavanja kazne, čime je ispunio jedan od uvjeta probacije, pa bi 20. studenoga 2015. trebao biti pušten na slobodu, što je Obama potvrdio izraelskim vlastima.

danko plevnik

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/trideset-godina-odlezao-zbog-spijuniranja-za-izrael-282546 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=043f33856fbe802ea293989767607c3ea4e2d784 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Trideset+godina+odle%C5%BEao+zbog+%C5%A1pijuniranja+za+Izrael&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fsvijet%2Ftrideset-godina-odlezao-zbog-spijuniranja-za-izrael-282546 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fsvijet%2Ftrideset-godina-odlezao-zbog-spijuniranja-za-izrael-282546 )

Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Izraelski aktivisti prosvjedovali su zbog zatvaranja Pollarda [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => PATRIOT ILI IZDAJNIK [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )

10. svibanj 2024 19:24