stdClass Object
(
[id] => 618989
[title] => Baletni šlag pod punim mjesecom: premijera splitskog baleta 'Piazzola/Stravinski' ispraćena ovacijama, zvijezda večeri bila je Irina Čaban Bilandžić u ulozi Djevice
[alias] => baletni-slag-pod-punim-mjesecom-premijera-splitskog-baleta-39-piazzola-stravinski-39-ispracena-ovacijama-zvijezda-veceri-bila-nbsp-je-irina-caban-bilandzic-u-ulozi-djevice
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Premijera baleta "Piazzola/Stravinski“ splitskog ansambla HNK došla je kao ukras na vrhu torte koji stavite u zadnji čas prije nego što čujete sud gostiju za stolom. Tempiranje izvođenja novog plesnog djela istog dana kada se dodjeljuju nagrade najboljima i spušta festivalska zastava – a samo nekoliko dana ranije pred publiku je tradicionalno izišao i novi dramski naslov iz ljetne radionice – festivalsku je atmosferu podgrijavalo doslovno do same završnice. Za Festival nije moglo bolje.
Novi baletni naslov koji će na jesen prijeći u zgradu Kazališta, iz samog se naslova razabire, predstavlja spoj dvaju kraćih, otprilike polusatnih plesnih djela, a potpuno drukčijih raspoloženja. Prvo, na glazbu "Četiri godišnja doba Buenos Airesa" argentinskog kompozitora i bandoneonista Astora Piazzole, opet, podijeljeno je u četiri sličice, plesne pričice koje dočaravaju atmosferu na ulicama glavnog argentinskog grada u različitim dobima godine. Svaku od njih osmišljavao je drugi koreograf pa donosi različite umjetničke rukopise, ali izvedene u nizu zaokružuju cjelinu.
Piazzolin "tango nuevo", novi tango, osebujan spoj argentinskog tanga, klasike i jazza, podloga je na kojoj su suvremenim plesnim izrazom publici prenesena iskustva iz svakodnevnih uličnih susreta, katkada turbulentna, nepredvidiva i strastvena, a koji put melankolična i žalobna. Baš kakav je i tango. Pri čemu izmjena sezonskih ritmova sa sobom nosi propitivanje slobode, izbora, prolaznosti, novih početaka i završetaka u svakom od nas.
Drugi dio, "Posvećenje proljeća" Igora Stravinskog, slijedio je izvornu koreografsku ideju Vaclava Nižinskog i donio duh ruske scenske umjetnosti s početka prošlog stoljeća. Priča je to o obrednom žrtvovanju djevice iz pretkršćanskog vremena, u kojoj ona mora plesati do smrti, kako bi vratila plodnost zemlji i povratila dobročinstvo poganskog proljetnog božanstva. Zajednica koja je striktno podijeljena po muškom i ženskom principu odabire – silom – jednu među njima i žrtvuje je za dobro svih, bez milosti, nakon čega se otvara pitanje: tko će biti sljedeći među nama?
Grčevita borba za život žrtvovane djevice, njezino traženje empatije i dobivanje ravnodušnosti zauzvrat, smrtni hropac i nasilje "čopora" izazivaju snažne emocije koje traju dugo nakon gašenja svjetla na pozornici. Igor Kirov pokazao je svu raskoš svog koreografskog talenta, usadivši u ovo scensko djelo svoju tradicionalnu tehničku zahtjevnost, ruku pod ruku s osjećajem za dramatičnost i duboko razumijevanje glazbe.
Ansambl Baleta splitskog HNK prezentirao se u dosad najširem sastavu kad je riječ o suvremenim plesnim djelima, što unatoč tome što je u pitanju fizički i tehnički izvanredno pripremljen ansambl, donosi i sitne rizike. No, upravo brojnost plesača na sceni pojačavao je ukupni dojam predstave. Čitav ansambl djelovao je ujednačeno, a pojedinačno publici se najviše svidio trio iz Piazzoline "Jeseni", tango utroje Minori Nakayame, Aarona Koka i Branka Sarića. Kad je riječ o "Posvećenju proljeća", bez zadrške se može reći da je zvijezda večeri bila - Irina Čaban Bilandžić! Njezina duboko proživljena uloga Djevice kruna je čitave predstave, a publika je ovu iskusnu balerinu ispratila pravim ovacijama.
Maštoviti i funkcionalni kostimi Alexandra Noshpala, pogotovu u drugom dijelu, gdje sugeriraju gola tijela plesača, nisu bila kompliment baš svim muškim plesačima, a sitni detalji na kostimima u "Četiri godišnja doba", opet, diskretno su nagovještavala prijelaze iz "sivih" u "vedra" godišnja doba. Cvjetna pokretna scena Slavena Raosa pridonijela je dojmu sezonskih mijena. No, "Posvećenje proljeća" izvedeno je bez scenografije, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se u zatvorenom prostoru Kazališta nadomjestiti čar pozornice Sustipana, pod krošnjom borova i s punim mjesecom iznad Bračkog kanala?
Sve u svemu – zanimljiva i uzbudljiva baletna premijera za kraj, a istim riječima mogao bi se opisati čitav baletni program Splitskog ljeta.
Dva gostovanja, Equilibrio Dinamico Dance Company s juga Italije, te kineski Xie Xin Dance Theater dali su nam uvide u ono što se događa na plesnoj sceni na dva kraja svijeta – potresnu priču o sudbini imigranata, ljudi koje nesreća izbacuje u neizvjesnost, te s druge strane istočnjačku suptilnost pokreta, prožetu najfinijim osjećajima. U oba slučaja radilo se o vrhunskom plesnom umijeću, baziranom na različitim tradicijama. A tu su bile i dvije "Gala večeri" koje tradicionalno podrazumijevaju najbolje od splitskog Baleta, s ulomcima iz klasičnih baletnih naslova – vještinu i gracioznost balerina i fizičku spremnost baletana publika je redovito nagrađivala oduševljenim aplauzom.
Ono na čemu treba odati priznanje Igoru Kirovu kao ravnatelju i selektoru jest da je publici – u kojoj se ljeti često čuju strani jezici turista – dao priliku da vidi što se radi izvan granica Lijepe naše, u doba sve težeg osiromašenja kulture. Angažiranjem četiri mlada koreografa s raznih europskih adresa u "Piazzoli": Stephena Delattrea, Kristiana Levera, Claudia Cangialosia te Douglasa Leea, kao i dovođenjem talijanskog i kineskog ansambla, pružio nam je osjećaj da nismo plesna provincija i da smo dio velikog svijeta, ne samo kao turistička destinacija. A to nam je zbilja potrebno.
Premijera baleta "Piazzola/Stravinski“ splitskog ansambla HNK došla je kao ukras na vrhu torte koji stavite u zadnji čas prije nego što čujete sud gostiju za stolom. Tempiranje izvođenja novog plesnog djela istog dana kada se dodjeljuju nagrade najboljima i spušta festivalska zastava – a samo nekoliko dana ranije pred publiku je tradicionalno izišao i novi dramski naslov iz ljetne radionice – festivalsku je atmosferu podgrijavalo doslovno do same završnice. Za Festival nije moglo bolje.
Novi baletni naslov koji će na jesen prijeći u zgradu Kazališta, iz samog se naslova razabire, predstavlja spoj dvaju kraćih, otprilike polusatnih plesnih djela, a potpuno drukčijih raspoloženja. Prvo, na glazbu "Četiri godišnja doba Buenos Airesa" argentinskog kompozitora i bandoneonista Astora Piazzole, opet, podijeljeno je u četiri sličice, plesne pričice koje dočaravaju atmosferu na ulicama glavnog argentinskog grada u različitim dobima godine. Svaku od njih osmišljavao je drugi koreograf pa donosi različite umjetničke rukopise, ali izvedene u nizu zaokružuju cjelinu.
Piazzolin "tango nuevo", novi tango, osebujan spoj argentinskog tanga, klasike i jazza, podloga je na kojoj su suvremenim plesnim izrazom publici prenesena iskustva iz svakodnevnih uličnih susreta, katkada turbulentna, nepredvidiva i strastvena, a koji put melankolična i žalobna. Baš kakav je i tango. Pri čemu izmjena sezonskih ritmova sa sobom nosi propitivanje slobode, izbora, prolaznosti, novih početaka i završetaka u svakom od nas.
Drugi dio, "Posvećenje proljeća" Igora Stravinskog, slijedio je izvornu koreografsku ideju Vaclava Nižinskog i donio duh ruske scenske umjetnosti s početka prošlog stoljeća. Priča je to o obrednom žrtvovanju djevice iz pretkršćanskog vremena, u kojoj ona mora plesati do smrti, kako bi vratila plodnost zemlji i povratila dobročinstvo poganskog proljetnog božanstva. Zajednica koja je striktno podijeljena po muškom i ženskom principu odabire – silom – jednu među njima i žrtvuje je za dobro svih, bez milosti, nakon čega se otvara pitanje: tko će biti sljedeći među nama?
Grčevita borba za život žrtvovane djevice, njezino traženje empatije i dobivanje ravnodušnosti zauzvrat, smrtni hropac i nasilje "čopora" izazivaju snažne emocije koje traju dugo nakon gašenja svjetla na pozornici. Igor Kirov pokazao je svu raskoš svog koreografskog talenta, usadivši u ovo scensko djelo svoju tradicionalnu tehničku zahtjevnost, ruku pod ruku s osjećajem za dramatičnost i duboko razumijevanje glazbe.
Ansambl Baleta splitskog HNK prezentirao se u dosad najširem sastavu kad je riječ o suvremenim plesnim djelima, što unatoč tome što je u pitanju fizički i tehnički izvanredno pripremljen ansambl, donosi i sitne rizike. No, upravo brojnost plesača na sceni pojačavao je ukupni dojam predstave. Čitav ansambl djelovao je ujednačeno, a pojedinačno publici se najviše svidio trio iz Piazzoline "Jeseni", tango utroje Minori Nakayame, Aarona Koka i Branka Sarića. Kad je riječ o "Posvećenju proljeća", bez zadrške se može reći da je zvijezda večeri bila - Irina Čaban Bilandžić! Njezina duboko proživljena uloga Djevice kruna je čitave predstave, a publika je ovu iskusnu balerinu ispratila pravim ovacijama.
Maštoviti i funkcionalni kostimi Alexandra Noshpala, pogotovu u drugom dijelu, gdje sugeriraju gola tijela plesača, nisu bila kompliment baš svim muškim plesačima, a sitni detalji na kostimima u "Četiri godišnja doba", opet, diskretno su nagovještavala prijelaze iz "sivih" u "vedra" godišnja doba. Cvjetna pokretna scena Slavena Raosa pridonijela je dojmu sezonskih mijena. No, "Posvećenje proljeća" izvedeno je bez scenografije, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se u zatvorenom prostoru Kazališta nadomjestiti čar pozornice Sustipana, pod krošnjom borova i s punim mjesecom iznad Bračkog kanala?
Sve u svemu – zanimljiva i uzbudljiva baletna premijera za kraj, a istim riječima mogao bi se opisati čitav baletni program Splitskog ljeta.
Dva gostovanja, Equilibrio Dinamico Dance Company s juga Italije, te kineski Xie Xin Dance Theater dali su nam uvide u ono što se događa na plesnoj sceni na dva kraja svijeta – potresnu priču o sudbini imigranata, ljudi koje nesreća izbacuje u neizvjesnost, te s druge strane istočnjačku suptilnost pokreta, prožetu najfinijim osjećajima. U oba slučaja radilo se o vrhunskom plesnom umijeću, baziranom na različitim tradicijama. A tu su bile i dvije "Gala večeri" koje tradicionalno podrazumijevaju najbolje od splitskog Baleta, s ulomcima iz klasičnih baletnih naslova – vještinu i gracioznost balerina i fizičku spremnost baletana publika je redovito nagrađivala oduševljenim aplauzom.
Ono na čemu treba odati priznanje Igoru Kirovu kao ravnatelju i selektoru jest da je publici – u kojoj se ljeti često čuju strani jezici turista – dao priliku da vidi što se radi izvan granica Lijepe naše, u doba sve težeg osiromašenja kulture. Angažiranjem četiri mlada koreografa s raznih europskih adresa u "Piazzoli": Stephena Delattrea, Kristiana Levera, Claudia Cangialosia te Douglasa Leea, kao i dovođenjem talijanskog i kineskog ansambla, pružio nam je osjećaj da nismo plesna provincija i da smo dio velikog svijeta, ne samo kao turistička destinacija. A to nam je zbilja potrebno.
Baletni šlag pod punim mjesecom: premijera splitskog baleta 'Piazzola/Stravinski' ispraćena ovacijama, zvijezda večeri bila je Irina Čaban Bilandžić u ulozi Djevice
Premijera baleta "Piazzola/Stravinski“ splitskog ansambla HNK došla je kao ukras na vrhu torte koji stavite u zadnji čas prije nego što čujete sud gostiju za stolom. Tempiranje izvođenja novog plesnog djela istog dana kada se dodjeljuju nagrade najboljima i spušta festivalska zastava – a samo nekoliko dana ranije pred publiku je tradicionalno izišao i novi dramski naslov iz ljetne radionice – festivalsku je atmosferu podgrijavalo doslovno do same završnice. Za Festival nije moglo bolje. Novi baletni naslov koji će na jesen prijeći u zgradu Kazališta, iz samog se naslova razabire, predstavlja spoj dvaju kraćih, otprilike polusatnih plesnih djela, a potpuno drukčijih raspoloženja. Prvo, na glazbu "Četiri godišnja doba Buenos Airesa" argentinskog kompozitora i bandoneonista ...