Od stravičnog masakra u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” raspravlja se o tome tko je kriv za dječakovu strašnu odluku koja je odnijela tolike živote... Je li vršnjačko nasilje bilo okidač, je li dječak psihopat ili sociopat, je li srž problema u problematičnim sadržajima na internetu, društvenim mrežama i video igricama, ili možda dio odgovornosti snosi njegov otac koji je sina od 12. godine vodio na streljanu, i s njim trenirao takozvani "airsoft", odnosno vojno-taktičke simulacije - piše Blic u rubrici Žena.
“Airsoft” treninzi, baš kao i “paintball”, nemaju dobnu granicu i uključuju simulaciju borbi autentičnim oružjem i vojnim taktikama. U obuci se koriste pištolji i puške koje su izvrsne replike pravog oružja, a pune se plastičnim kuglicama od 6 mm. Na treninzima se gradi sustav časti, odnosno igrači se oslanjaju na međusobno poštenje i spremnost da priznaju da su pogođeni, jer loptice ne ostavljaju prepoznatljiv površinski trag.
"Airsoft" je nastao u Aziji kasnih 70-ih jer je civilima bilo zabranjeno posjedovanje vatrenog oružja. Sredinom 80-ih to se pretvorilo u jedan oblik rekreativnog sporta u kojem uživaju tisuće i tisuće igrača diljem svijeta.
Srpski medijski poznavatelji navode da je K.K., dječak ubojica, zaista dobro istreniran, te da je to savladao ne u streljani, već na spomenutim treninzima. Stečene vještine iskoristio je za provedbu jezivog zločina.
Dječakov otac V.K., poznati beogradski liječnik, na svom Facebook profilu postavljao je fotografije s treninga "airsofta". Također se može naći nekoliko objava posvećenih "airsoftu" i različitim streljanama.
Kecmanović je prethodnih godina bio "tagiran" na brojnim fotografijama s treninga "airsofta". Na fotografijama je u punoj ratnoj opremi - lažnoj vojnoj odori, te s vjernim replikama oružja u rukama.
U jednom trenutku odlučio je u svoj hobi uključiti i sina, no ono što je trebalo biti zajedničko vrijeme oca i sina pretvorilo se u jedan od alata za izvođenje strašnog masakra.